Negator Genocida u Srebrenici, četnički vojvoda i Putinov “heroj” na čelu Skupštine Crne Gore

Andrija Mandić, deklarisani eksponent prosrpskih i proruskih interesa u Crnoj Gori, čovjek koji po sopstvenom priznanju ima državljanstvo Srbije, biće predsjednik crnogorskog parlamenta i član Savjeta za bezbjednost i odbranu, objavila je jutros podgorička Pobjeda. List tvrdi da će biti zanimljivo da li će Mandić ispuniti obećanja koja je dao 8. juna 2017. u intervjuu za ruski list „Известия“ da će, ako dođe na vlast, Crna Gora biti prva zemlja koja će napustiti NATO i da će „otpriznati“ Kosovo

Crna Gora će od danas, kako je najavljeno i dogovoreno u nacrtu sporazuma o formiranju nove 44. vlade, postati prva zemlja na svijetu koja će na čelu državnog parlamenta imati čovjeka koji je u svom dugogodišnjem političkom djelovanju činio sve da ona ne postoji kao nezavisna država, već da bude samo „28. izborna jedinica države Srbije“. Dobiće predsjednika Skupštine koji je Crnogorce smatrao komunističkom tvorevinom, a manjine građanima drugog reda.

Čovjeka koji je obećao da će kada dođe na vlast Crna Gora biti prva država koja će istupiti iz tog saveza i da će ukinuti sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu te da će „otpriznati“ Kosovo. Riječ je Andriji Mandiću, lideru Nove srpske demokratije, koji se predstavlja kao četnički vojvoda i koji negira da se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima.

Šta misli „vojvoda od koljenice“ o Genocidu u Srebrenici najbolje govori njegovo veličanje ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića i reakcija na usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore podsjeća Pobjeda.

„Glasanje rezolucije koju nije izglasao ni parlament Bosne i Hercegovine, doživljavamo kao politički predstavnici srpskog naroda, kao jednu vrstu teške izdaje od strane Zdravka Krivokapića, kao i onih drugih političkih predstavnika za koje je glasao srpski narod 30. avgusta ovdje u Crnoj Gori, kazao je tada budući predsjednik parlamenta“, poručio je tada Mandić.

Mandić ima državljanstvo druge države, protiv njega se vodi postupak za pokušaj državnog udara u noći parlamentarnih izbora oktobra 2016. sa pripadnicima ruske vojne obavještajne službe GRU.

Političku karijeru, kako piše srpski portal Direktno, započeo je 1990. pred raspad SFRJ, kao aktivista Saveza reformskih snaga Anta Markovića. Kada je uvidio da će ta država propasti, batalio je politiku i okrenuo se biznisu. Otvorio je noćni bar „Scena“ u Podgorici, a nešto kasnije i livnicu aluminijuma na Bioču, gdje je, kako tvrdi ovaj portal, najviše poslovao sa „Vektrom“, čiji je vlasnik bio miljenik tadašnjeg režima na čijem čelu je bio Milo Đukanović.

Nakon toga, učlanjuje se u Narodnu stranku Novaka Kilibarde i kao kadar te partije postaje zamjenik saveznog ministra trgovine u vladi Slobodana Miloševića.

Narodna stranka je 1997. sklopila savez sa Milom Đukanovićem protiv Momira Bulatovića i Slobodana Miloševića. Dr Božidar Bojović, tada potpredsjednik NS, sa grupom sljedbenika, među kojima je bio i Andrija Mandić su formirali Srpsku narodnu stranku koja se vratila politici „izvornog srpstva“ i bezrezervnoj podršci Slobodanu Miloševiću, a kasnije Vojislavu Koštunici. Na parlamentarnim izborima 1998. SNS nije uspjela da pređe cenzus i uđe u parlament.

Dr Bojović, očito, nije zadovoljio svoje ,,beogradske mentore“, pa je 2003. godine uslijedio novi dramatični raskol u SNS. ,,Mladi lavovi“, kako su ih tada neki mediji nazivali, Andrija Mandić, Dobrilo Dedeić i Goran Danilović, iz stranke su izbacili dr Božidara Bojovića. Andrija Mandić je tada bio predsjednik IO SNS.

Razmjenjivane su teške optužbe o „saradnji sa režimom“. Bojović je optuživao Mandića da je pronevjerio 400.000 maraka. Na jednom skupu brutalno je pretučen Bojovićev sljedbenik dr Ranko Kadić (radili su čak i šrafcigeri), a nekoliko drugih aktivista zatražilo je medicinsku pomoć. ,,Mladi lavovi“ su preuzeli kontrolu nad SNS, Bojović i dr Kadić su osnovali Demokratsku srpsku stranku.

U vrijeme referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine, Mandić je bio jedan od lidera bloka koji je zagovarao opstanak zajednice sa Srbijom. Kao lider Srpske liste i jedan od govornika na protestima u Podgorici protiv priznanja Kosova, 14. oktobra 2008. poručio je: „Nema odustajanja“.

U januaru 2009. godine od SNS i nekadašnje Srpske liste osnovana je Nova srpska demokratija. Za predsjednika izabran je Andrija Mandić. NSD i PZP Nebojša Medojević, nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora, 24. jula 2012. osnivaju Demokratski front. Za lidera postavili su Miodraga Lekića. Mandić se nije pomirio sa ulogom „engleske kraljice“, pa je natjerao Lekića da 13. marta 2015. napusti DF.

Organizovanje uličnih protesta i vaninstitucionalnog rušenja ustavnog poretka Crne Gore, sa dominantnim anti-NATO ciljem i četničkom ikonografijom, te pokličima ,,Ovo je Srbija“ i ,,Ne u NATO“ bio je te godine očajnički potez da se zaustavi potpuni krah DF-a.

U noći 24. oktobra 2015. godine Mandić i društvo krenuli su u nasilno rušenje vlastite države za račun Rusije koja je po svaku cijenu željela zaustaviti put Crne Gore u NATO. Demonstranti su pokušali nasilno da uđu u parlament. Policija je odgovorila suzavcem i šok bombama, poslije čega su se okupljeni razbježali.

Tokom nereda povrijeđeno je 15 policajaca, od kojih jedan teže, a 24 građanina zatražila su ljekarsku pomoć. Andriju Mandića i Slavena Radunovića policija je, dok su još trajali sukobi, te noći pronašla u restoranu „Kristal“ u Podgorici“. Mandića su neki prosrpski portali nazvali „vojvodom od koljenice“ jer se dok se „goloruki srpski narod tukao sa policijom“ gostio koljenicom u „Kristalu“.

Osnovni sud u Podgorici 2017. godine oslobodio je krivice Mandića i Radunovića.

Mandić, je kao govornik na jednom od protesta protiv ulaska Crne Gore u NATO u Podgorici, sredinom decembra 2015. poručio: „Ako se na prevaran način u Skupštini ili na nekom drugom mjestu mimo volje građana pokuša donijeti odluka da skrenemo sa istorijskog puta, to će dovesti Crnu Goru do ivice sukoba“.

U izbornoj noći 16. oktobra 2016. uslijedio je novi pokušaj nasilne smjene vlasti i izazivanja krvoprolića u Crnoj Gori istih aktera i istih stranih inspiratora i finansijera. Spriječen je brzom efikasnom akcijom državnih organa. Protagonistima među kojima je i Mandić i dvojica agenata ruske vojne obavještajne službe GRU u toku je suđenje za pokušaj terorizma pred Višim sudom u Podgorici.

Tokom rasprave o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti 26. decembra 2019. lider NSD sa skupštinske govornice prijetio je krvoprolićem. Kada je tadašnja većina odlučila da glasa o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, „frontovci“ su nasrnuli na njih i lomili skupštinski inventar. Nakon incidenta Mandić i još dva poslanika DF-a su uhapšeni, privedeno je njih 18. Mandić je navodno u pritvoru štrajkovao glađu 72 sata.

Učestvovao je i na litijama, koje je organizovao tadašnji mitropolit SPC Amfilohije protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Nakon izbora 30. avgusta, iako tada dio pobjedničke koalicije, nije dobio nijednu značajniju funkciju. Na izborima 2023. kandidovao se za predsjednika države i drugi put izgubio.

Andrija Mandić je u junu 2017. godine izjavio da će, ako dođe na vlast, Crna Gora biti prva zemlja koja će napustiti NATO. „Većina građana je protiv ulaska zemlje u Alijansu, jer su lovački avioni NATO-a bombardovali Crnu Goru još prije nego što su napali Srbiju. Zbog toga ćemo mi poslije smjene vlasti organizovati referendum o članstvu u vojnopolitičkom bloku i tako će Crna Gora biti prva zemlja koja će napustiti NATO“, poručio je Mandić.

Budući predsjednik crnogorskog parlamenta sa Goranom Danilovićem i Milanom Kneževićem prisustvovao je 18. januara 2019. svečanom ručku koji je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić organizovao povodom posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Njih trojica su razgovarali sa Putinom, a Mandić mu je prenio „pozdrave srpskog naroda iz Crne Gore koji ne podržava sramne sankcije koje je Vlada uvela Rusiji“.

– Vi ste heroji – poručio im je, kako je saopšteno iz DF-a, Putin.

Mandić je za svoj dugogodišnji rad za srpsko-ruske interese protiv svoje države primio i odlikovanja od Vučića, Vulina, Dodika i patrijarha SPC Porfirija.

Od 2007. ima titulu četničkog vojvode, koja mu je navodno dodijeljena po oporuci navodnog četničkog vojvode Mila Rakočevića. Iako je posljednju kampanju za šefa države vodio i za njega neprepoznatljivim, pomiriteljskim tonom i poručivao da mu podjele u kojima je i sam učestvovao, leže na duši i da će uraditi sve da se pomirimo, građani Crne Gore mu nijesu povjerovali.

Prisjećaju se kako je, ne tako davno, crnogorske patriote koje su protestovale zbog pokušaja nametanja zakona o državljanstvu nazivao ustašama i ljudima „kojima je u srcu NDH“ ili brojne nasrtaje njegovih jurišnika na pripadnike manjinskih naroda u Pljevljima, Bijelom Polju, Beranama…