Veliki palestinski pjesnik Mahmud Derviš napisao je pjesmu posvećenu svojoj porobljenoj zemlji i u njoj stih koji kaže kako na ovoj zemlji (Palestini) vrijedi živjeti. Bez obzira na sve izglede i okolnosti koje uvjeravaju u suprotno, na toj zemlji vrijedi živjeti.

Nakon presude Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine koje je potvrdilo prvostepenu presudu bivšem federalnom premijeru Novaliću, direktoru Federalne uprave civilne zaštite Solaku, te Fikretu Hodžiću, vlasniku firme F.H. Srebrena malina za zloupotrebe prilikom nabavke 100 kineskih respiratora ACM 812 A na ukupno 15 godina zatvora, Novaliću četiri, Solaku šest, a Hodžiću pet godina, pitamo se vrijede li ovi stihovi za Bosnu i Hercegovinu. Ova je presuda konačna, postoje još vanredni pravni lijekovi (obraćanje Ustavnom sudu radi povrede ustavnih prava te u konačnoj instanci Evropskom sudu za ljudska prava, ustanovi Vijeća Evrope).

Korištenje vanrednih pravnih lijekova ne odgađa izvršenje kazne. Optuženi i njihovi advokati izrazili su nevjericu i zatečenost ovakvom presudom, s obzirom na to da su, kako tvrde, u ovom postupku načinjene brojne povrede odredaba krivičnog postupka. Hodžić je u medijima kazao kako je "osuđen za djelo za koje nije ni bio optužen". Njegova advokatica Mirna Avdibegović kazala je da opis izreke presude ne sadrži elemente djela zloupotreba položaja te da to nije sadržavala ni optužnica. Avdibegović je dodala da je sud učinio dodatnu povredu zakona, ustvrdivši da "Hodžić ima položaj odgovornog lica u skladu s odredbama Krivičnog zakonika Republike Srpske", a osudio ga je po Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine. Advokatica Tatjana Savić smatra da se radi o "pravnom nonsensu prema kojem sutra svako može biti osuđen za bilo šta". Savić smatra da iz opisa optužnice koja nije, po njenom mišljenju, ni trebala biti potvrđena, ne proizlazi da je Hodžiću na teret stavljena zloupotreba položaja, kao i da je on "osuđen za zloupotrebu na krajnje čudan način", te da je sam Sud svojim stavovima poljuljao povjerenje u pravosuđe.

Ovo upozorenje da sutra svako može biti osuđen za bilo šta trebala bi biti alarmno zvono za sve. Ali, iz nekog razloga nije. Kao što nije bilo ni u vrijeme socijalističkog jednoumlja kada su zloupotrebom pravosuđa osuđivani nevini ljudi za nepostojeće zločine. Kako je to vrijeme završilo, valjda se još sjećamo. Iako je i to upitno.

U optužnici, a kasnije i u presudi navedeni su propisi koji već godinama nisu na snazi. „Niko ni ne pogleda da li su ti propisi stvarno na snazi i to prođe provjeru tužilaca, sudije za prethodni postupak i u presudi, a član 9. i član 10. Zakona o Vladi F Bosne i Hercegovine su izmijenjeni i prestali da važe. Izostalo je navođenje propisa kojim je premijer ovlašten potpisivati pisma namjere“, kazala je Novalićeva advokatica Vasvija Vidović. Novalić je rekao kako su dva zakona koji su u presudi navedeni, a prema kojima je zloupotrijebio svoje ovlasti kao premijer, za šta je i osuđen, Zakon o državnoj službi iz 1994. godine koji je zapravo ukinut 2001. i drugi je Zakon o javnoj upravi koji je ukinut 2005. godine. „Evo, možda nije svima jasno. Presuđeno mi je na osnovu dva zakona koji su ukinuti prije 20 godina“, rekao je Novalić, a na svom Facebook profilu je objavio dio presude u kojem se citiraju sporni zakoni, kao i odluke objavljene u Službenom listu F Bosne i Hercegovine kojima su one stavljene van snage.

U državi gdje se ovako sudi, vrijedi li živjeti? Za razliku od napadnute Palestine u kojoj, kako je to Mahmud Derviš poodavno napisao, gdje i dalje vrijedi živjeti. Jer za tu zemlju vrijedi umrijeti. Je li vrijedilo umrijeti za ovakvu Bosnu i Hercegovinu? Šehidi su svojim djelom odgovorili, kao i borci Armije R BiH. Državu su odbranili i ostavili u amanet. Danas im se u lica keze bošnjački i tzv. probosanski saučesnici u raskućivanju.

Dakle, presuđeno je Novaliću i drugima, dok je formalno nadređena Solaku, kao komandant Civilne zaštite i potpredsjednica vlade Jelka Miličević, oslobođena sa ovakvom primjenom prava, a sudi se i Fikretu Muslimoviću, Ejupu Ganiću i ostalima dok se Selmo Cikotić progoni za predmet koji je davno odbačen od svih sudova. Nadalje, sudilo se Ramizu Drekoviću za nepostojeći zločin u oslobađajućoj akciji 1995.

Bošnjačke i probosanske političke stranke uglavnom šute, odnosno prema našem uvjerenju i osjećaju za pravdu nedovoljno brane časna mjesta tekovina odbrambenog rata.

Šta rade građani nakon ovakve presude Novaliću i ostalima, jer, kako je rekla i advokatica Savić, na što je u izdvojenom mišljenu upozorio sudac Perić, svi smo ugroženi. Svako može za bilo šta, posebno ako je za opće dobro, završiti s pravomoćnom presudom, ne po zakonu, nego 'nako, na višegodišnjoj robiji. I to pravomoćno. Radončićev „Avaz“ je već sladostrasno najavio nove optužnice i nove presude.

Gdje su demonstracije, gdje su protesti, gdje su hiljade i hiljade žalbi Sudu Bosne i Hercegovine? Kako trpimo da nam jedinu državnu sudsku instancu kompromitiraju i ruše ovakvim presudama, što je cilj hrvatsko-srpske koalicije? Jesmo li se uopće upitali šta je bila svrha ovakvih presuda, kakav im je tajming? Gdje su demonstracije pred američkom ambasadom, koja je prije izricanja prvostepene presude dala priznanja dvojici tužilaca koji poznaju pravo slabije od prosječnog inžinjera koji vodi investicijske projekte? Čime je direktno uticala na ionako prestrašene suce koji očito namaju moralni kapacitet da budu na tim funkcijama.

Gdje su protesti zbog hapšenja predsjednika Suda, s apsurdnim optužbama, neposredno pred izricanje drugostepene presude koji su donijeli još preplašeniji suci Apelacionog vijeća. Kako su preplašeni suci, tako je, čini se, i preplašen ili još gore, apatičan narod, onaj politički, onaj demos. I bit će mu kako zaslužuje svojom apatičnošću na strašna kršenja ustava, zakona, krivične procedure, od katolibanskog HDZ-ovog Visokog predstavnika, izvjesnog Schmidta koji suspendira Ustav na 24 sata, do tužilaca (imena su toliko nevažna jer će uskoro biti odbačeni kao korisni idioti) koji pišu neutemeljene i pravno neodržive optužnice, do suda koji takve optužnice ne odbacuje i onda sudi pod političkim pritiscima. Pa to, tako otvoreno nije radilo ni Staljinovo krivosuđe.

Probudite se ljudi, nestat ćete!

U zemlji gdje su improvizacija i „snalaženje“ jedini modus operandi, doista ne vrijedi živjeti. U svjetskom ratu koji traje, u titanskom sukobu dva bloka najnemoralnijih lidera, već i fizički izobličenih moralnih nakaza, ikada sakupljenih u znanoj nam historiji, Bosna i Hercegovina teško ima šanse preživjeti. Jedino što njezinim patriotama preostaje je da umru časno. Oni koji nisu štedjeli svoga života i sačuvali su ovu zemlju u svim periodima njene historije. Dakle, ima nade, ali žalosno je da se ona ukazuje uz zazivanje smrti.