Američki predsjednik, za prijatelje odnedavno „Genocide Joe“, ne staje u svojoj kampanji. Umjesto da zaustavi svoje izraelske pit bulove koji su očito pobjesnili, on napada Jemen! Na izraelsku agresiju i genocid odgovara vlastitom agresijom na drugu zemlju, šireći tako regionalni konflikt, baš sasvim suprotno navodnom cilju sprečavanja širenja konflikta na širu regiju, što je po svojim silnim turnejama po Zapadnoj Aziji činio njegov jevrejski šef diplomatije, kako je taj lik sam sebe predstavljao u Ankari i Egiptu tamošnjim predsjednicima, pa dobio ukor od obojice. To neširenje sukoba na regiju bio je argument svake zamislive podrške cionistima u agresiji i genocidu.

Ovim napadom, pod egidom zaštite trgovine, Biden otvara prostor za daljnju izraelsku agresiju. Jer, kako su Husi i naglasili, napadaju samo ciljeve koji služe Izraelu, odnosno pomažu finansirati njegovu agresiju i genocid. Jasno je, stoga, čiju trgovinu, kao što je jasno i čiju agresiju štiti „Genocide Joe“. Naravno, bilo je za očekivati da će uz SAD stati Velika Britanija, da će to stidljivo morati podržati Njemačka, koja će još hiljadama godina morati ispaštati za genocid nad Jevrejima (kao da u njemu nisu s radošću sudjelovali i drugi Evropljani), kao i marionetski režim manjine u Bahreinu.

Ali šta tu rade neke druge države, poput Nizozemske, koje, doduše zasad ne sudjeluju u napadima na Jemen, ali nisu ništa manje odgovorne? Britanski Sky News ovu je akciju već ocijenio porazom Zapada. Šta to nečinjenjem podržavaju arapske zemlje, suočene i s najavama cionista da će preuzeti prijelaz Refah, čak i s egipatske strane, ili činjenjima Jordana protiv transporta oružja Palestincima ili posredovanjem u pregovorima oko oslobađanja ratnih zarobljenika i zatočenika s obiju strana (iako je omjer 1:100)? Šta rade ostale zemlje? Promatraju genocid? Čekaju u publici Međunarodnog suda pravde i navijaju za Južnu Afriku ili Izrael?

Izrael će nastaviti agresiju pod zaštitom anglosaksonskog napada na Jemen. Hoće li i genocid, ovisi o baš u Nizozemskoj smještenom Međunarodnom sudu pravde (ICJ), pred kojim je Južna Afrika, zemlja tzv. Globalnog Juga, uz podršku OIC, Turske, Pakistana, Malezije, Maldiva, Bolivije, Nikaragve, Venezuele, Bangladeša i Namibije i većeg broja eksperata i organizacija za ljudska prava, podnijela krivičnu prijavu, zahtjev za ispitivanje kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida cionističkog entiteta i zatražila donošenje hitnih, privremenih mjera suda za prekid agresije, ubijanja civila i humanitarnu akciju.

Unatoč svojoj praksi da ignorira i krši međunarodno pravo, cionistički entitet ovaj puta odlučio se pojaviti pred sudom i pokušati iskoristiti tu platformu da navede vodu na svoj propagandni mlin. U razgovoru za Kontekst Al Jazeere Balkans, američki profesor međunarodnog prava i svojevremeni uspješan pravni zastupnik Bosne i Hercegovine pred istim sudom izjavio je kako, na bazi presedana koje Bosna i Hercegovina izborila u tri sudske odluke po tužbi za agresiju i genocid protiv tadašnje SR Jugoslavije i njezine sljednice Srbije, vjeruje da će sud donijeti odluke o prekidu napada i prihvatiti tužbu i presuditi po navodima iz nje.

Prezentacija Južne Afrike pred ICJ, u satima dugom pravnom ekspozeu koji je snažno i uvjerljivo dokumentirao izraelska kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, utemeljeno zahtijeva ispravan odgovor i Suda, ali i svjetske zajednice.  Bez obzira na ishod, ovaj slučaj predstavlja historijski trenutak koji označava i političku i pravnu promjenu vladajuće paradigme. Dakle, hrabra država Juga, osnivačica i članica BRICS-a i G20, zatražila je primjenu principa međunarodnog prava i pravde za koje se verbalno zalažu (pa čak i vojno interveniraju u suverenim državama) države angloameričkog bloka, ali kojeg se, u slučaju 75 godina izraelskih zločina, ne pridržavaju.

Južnoafrička prezentacija otvorena je tvrdnjama o „Nakbi u toku“ protiv palestinskog naroda i „aparthejdu“ pod kojim taj narod trpi kao i o potrebi priznavanja da „niti jedan napad, kako god žestok bio, može opravdati ovakvo nasilje“.  Pravni argument u 7 tačaka iznio je detalje akcija koje je Izrael poduzeo kršenjem dijelova 2a, 2b i 2c Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, kroz direktna ubijanja, uskraćivanje osnovnih sredstava za život kako bi se postiglo uništenje stanovništva, kroz razaranje zdravstvene infrastrukture i osoblja i onemogućavanja sigurnih poroda. U zahtjevu se navodi da stanovništvo Gaze čini 4 od 5 gladnih ljudi na svijetu.

Zastupnici su se iznijeli dokaze genocidne namjere koja je ključna za dokazivanje i kažnjavanje zločina genocida. Podugo su citirali izraelske vladine dužnosnike koji su pozivali i dalje pozivaju na kolektivno kažnjavanje i  potpuno razaranje kao i izjave vojnika koji su svojim nedjelima odražavali stavove svoje vlade. Status ICJ-a i vrijednost vladavine zakona je na kocki, kazali su zastupnici Južne Afrike. Ako se zakon ne primjenjuje jedinstveno, je li doista zakon? Ili moć čini pravo?

Glavna odbrana Izraela bila je da su njegove akcije bile samoodbrana od Hamasovog napada 7. oktobra. Nije iznenađujuće, čuli smo vrlo dugu raspravu o tome koliko su okrutni bili ti napadi, pokazali su slike talaca i također su spomenuli da JAR nije spomenuo ništa o tome prvog dana saslušanja u četvrtak, i to je bilo “zavaravajuće”, termin koji je korišten više puta. Što se tiče namjere, što je vrlo važno pitanje za dokazivanje da Izrael doista ima namjeru počiniti genocid nad ljudima u Gazi, argument Izraela bio je da to očito nije bila vladina politika, prema njima, iako je Južna Afrika spomenula, citirala i dokumentirala nekoliko izjava izraelskih zvaničnika. Izrael je također istaknuo da je to država utemeljena na pravilima s pravnim sistemom, tako da će sve što pođe po zlu u Gazi, ako se počine zločini, oni rješavati na nacionalnim sudovima.

I na kraju, postavljeno je pitanje nadležnosti Suda. Da bi spor došao pred ICJ, jedan od uvjeta jeste da država koja podnosi slučaj sudu prvo pokuša riješiti ovaj problem u direktom kontaktu s državom koju prijavljuje. Izrael tvrdi da nije uspio razgovarati s Južnom Afrikom prije nego što su iznijeli ovaj slučaj na sud, iako su pokušali. Al Jazeerin komentator Marwan Bishara smatra da Izrael nije uspio pobiti navode Južne Afrike, dakle nije pobio moralni argument. Međutim, rekao je da je izraelski tim iznio jake “jurisdikcijske i proceduralne argumente”. Oni se odnose na to ima li Južna Afrika legitiman “spor” s Izraelom koji opravdava njegovo izvođenje pred ICJ, ograničenu nadležnost suda i razloge za svaku od “privremenih mjera” koje  traži za zaštitu Palestinaca. Dok je Izrael izgubio “moralni argument”, njegov tim možda je“napravio udarac” sa svojim stavkama nadležnosti, rekao je Bishara.  

Odluči li Sud, koji je završio dvodnevno saslušanje obiju strana, u korist prijave Južne Afrike, to će biti jasan znak da međunarodna institucija zauzima snažnu poziciju protiv politika ne samo cionističkog entiteta već i angloameričkog bloka. Međutim, pravda, bez obzira na to hoće li se postići u kasnijem dugotrajnom procesu na sudu, nije samo prekid napada, odnosno privremeni izostanak rata. Mir nije i ne može biti povratak na status quo ante 7. oktobra 2023. Čitava regija Zapadne Azije prije Hamasovog napada nalazila se u užasnom stanju.

Stoga, nakon sudskog nametanja trajnog prekida vatre i dopreme humanitarne pomoći, tzv. međunarodna zajednica, ne predvođena SAD ili zapadnim silama, treba hitno pokrenuti puno priznanje palestinske države (dosad je to učinilo 130 država članica UN), i to najmanje u skladu s Rezolucijom 242 Vijeća sigurnosti iz 1967, pristupiti potpunoj i pravednoj reviziji Sporazuma iz Osla, ukidanjem izraelskih (B i C) zona na Zapadnoj obali i Istočnom Kudsu. Ishod bi u ovom trenutku odnosa snaga i geopolitičkih realnosti trebao biti rješenje dviju država na tragu Sporazuma Abbas–Beilin iz 1995. Mirovna konferencija koju je predložila Kina jedan je od načina postizanja ovog cilja. Nametanje prekida vatre ako se ICJ ne proglasi nenadležnim ili nekim drugim procesnim detaljem ne uputi strane na dogovor (sve su to mogući ishodi) moglo bi biti doneseno u svrhu zaštite ljudskih života, prvenstveno. Ostalo, dakle prihvatanje tužbe, suđenje i kazne još su jako daleko.   

Za kraj, onako prijateljski, predlažemo američkom predsjedniku naš prigodni prepjev refrena američke folk pjesme Cotton Eye Joe, koji bi mogao ići ovako nekako: 

If it hadn't been for Genocide Joe

We'd been better long time ago

Where did you come from, where did you go?

Where did you come from, Genocide Joe?

 

If it hadn't been for Genocide Joe

We'd been sane long time ago.

How did happen, how did it go?

How did you become Genocide Joe?

Napomena: Svaka gramatička greška stihova u kondicionalu nije naša, već se nalazi u originalu ove hillibilly poskočice. Baš prigodno.