Neshvatljivo je da, unatoč međunarodnom pravu, postojanju ICC-a, Međunarodnog kaznenog suda i Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida Izrael, uz punu američku pomoć i podršku većine evropskih zemalja, te Indije, i Australije najavljuje i čini genocid. Plan njegovih saveznika i podržavatelja bio je da se za taj genocid ne sazna, pa su uvedene medijske cenzure, otpuštani su ljudi iz državnih službi koji su se usudili izreći kritiku Izraelu ili svojim vladama ili im se prijeti čak i zakonskim sankcijama kao u Francuskoj, hapsi se mirne propalestinske demonstrante. Sve to u tzv. demokratskom svijetu zapadne uljudbe. Gdje je pravo na drukčije mišljenje zaštićeno zakonom.
Zar doista Izraelci, odnosno šovinisti na vlasti vjeruju da će proći nekažnjeno, čitav vrh tzv. jevrejske države. Da podliježu pod klauzulu „non-impunity“ – nekažnjivosti za zločine. Mnogi su vjerovali prije njih, pa su ostali „iznenađeni i uvrijeđeni“ dugotrajnim i doživotnim kaznama, od srpskih preko hutuanskih pa do kambodžanskih koljača. Ovo se može shvatiti samo potpunim ludilom izraelskog arogantnog vrha, ali i cionizaciji društva koja je poprimila fašističke razmjere i došla „to point of no return“. Baš kao i Hitlerova Njemačka 1941. Pokušaj blitzkriega koji cionistički entitet pokušava provesti u Gazi, koji nailazi na žilav otpor Palestinaca i augmentira čak i službeno priznate vojne žrtve izraelske soldateske, otkriva želju režima da se što prije genocid izvede, po planu obavještajnih službi.
Tako je bivši obavještajni oficir Eliyahu Yossian u jednoj TV emisiji bez trunka oklijevanja izjavio: „U Gazi nema nevinih, ima 2,5 miliona terorista. Nakon prvog napada morali smo ubiti 50.000 stanovnika Gaze.“ Gotovo svaki dan izađe poneki djelić tog plana, od zabrane rada i obrađivanja zemlje, kontinuiranog nekažnjenog nasilja, posebno od zakona izuzetih, ekstremnih jevrejskih naseljenika, prijetnji upotrebom nuklearnih bombi, preseljenja cjelokupnog palestinskog stanovništva iz Gaze u Egipat, do kulturocida potpunim fizičkim uništenjem infrastrukture, zgrada i kulturnih, vjerskih i historijskih spomenika do mjere u kojoj će se za dvije generacije učiti svoje potomke kako ovdje prije nikoga nije bilo – i da su oni ušli u zemlju bez ljudi jer su oni bili ljudi bez zemlje, i time proširili svoj Lebensraum, što je već viđeno u Evropi 18. i 19. i 20. stoljeća.
Što se prije postigne fait accompli, uz američku i evropsku podršku koja se maskira pozivanjem (ne i prijetnjama barem sankcijama) na prekomjernu upotrebu sile, poštivanje humanitarnog prava i slično, manja je vjerovatnost da će se provedeni genocid kažnjavati. Isti scenarij vrijedi i za Zapadnu obalu jer je Netanyahuov politički otac, izraelski terorista i ratni zločinac, premijer Ariel Sharon još prije dvadesetak godina zagovarao politiku „Jordan je Palestina“, ergo svi Palestinci sa Zapadne obale trebaju biti izmješteni u Jordan. Takvo izmještanje znači u praksi otimanje kuća, zatvaranje i djece bez optužnica, rušenje kuća, otimanje plodne zemlje, gradnju zidova koji presijecaju komunikacije. To onda zauvijek eliminira i pomisao o palestinskoj državi, a Izrael u ovoj fazi dobiva preostala 22 posto teritorija historijske Palestine kao odskočnu dasku za realizaciju svih faza cionističkog genocidnog programa – Eretz Israel – Veliki Izrael, mit i tlapnja koja u jevrejsku državu stavlja dijelove Iraka, cijeli Jordan, Jug Sirije, Liban, Sinaj... Naravno, nasilnu realizaciju jer država nastala nasiljem može i funkcionirati samo nasiljem i nestati u nasilju. Hamasova inkurzija zapravo je ne samo vratila palestinsku stvar u fokus svjetske pažnje već i razotkrila stvarnu prirodu Izraela. Pri tome, ne treba zaboraviti niti želju osvajanja Gaze u svrhu ovladavanja nalazištima plina i nafte u njezinom morskom pojasu, za što se već potpisuju ugovori kao i potencijalne gradnje plovnog kanala za potrebe izraelske militarizirane ekonomije.
Gledaju li Arapi film ili...
Pitaju se mnogi šta rade Arapi i zašto nije Hizbullahov lider nastupio oštrije. Još se daje šansa diplomatiji, kako se to uvijeno kaže. Naime, Kina, Rusija i Iran, koji ima utjecaja na Hizbullah zajednički, uz podršku još nekih zemalja, vrše ogroman pritisak za stvaranje širokog međunarodnog fronta koji bi mogao uvjeriti Sjedinjene Američke Države i Evropsku uniju da prestanu podržavati genocid, s jasnim upozorenjem da se prvo mora prestati s ubijanjem i blokadama opskrbe vodom, strujom, hranom, jer se krši međunarodno pravo i postoji pravo humanitarne intervencije; drugo da odmah treba osigurati trajan prekid vatre i dopremu humanitarne pomoći kao i evakuaciju ranjenika; treće da odmah i bez odlaganja treba nastaviti pregovore s jasnim rokovima formiranja stvarno i potpuno nezavisne Palestine u granicama prije Šestodnevnog rata 1967. (njih i Hamas priznaje) i četvrto – da postoji granica do koje međunarodna zajednica može tolerirati zločin genocida, prije intervencije i da je ta granica tolerancije niža kod arapskih susjeda koji bi mogli eskalirati rat, bez obzira na Blinkenove izjave i lobiranja među Arapima o sprečavanju regionalnog rata, a time i eskalacije svjetskog sukoba, uz očekivano izraelsko korištenje taktičkog nuklearnog oružja, protiv Palestinaca u Gazi ili protiv Irana. Ionako već koriste zabranjene fosforne bombe gađajući civile na kojima čak i pišu – spalit ćemo vaše selo. Dakle, s jasnim ciljanjem sela i gradova, a ne navodnih terorističkih gnijezda.
Nastavak ovog genocidnog napada na Palestince vodi u propast Izraela kao države, cionizma kao ideologije, a Jevreji će, prije svega vlastitog mira radi, bježati na Zapad (jer ih 90 posto ima dvojna državljanstva), u zemlje u kojima je nad njima izvršen genocid između 1938. i 1945. ili su ranije vršeni pogromi tokom stoljeća, od Iberskog poluotoka do carske Rusije. Tek će se tamo suočiti s pravim, evropskim antisemitizmom za koji optužuju Arape, Iran... Za nekoliko dekada moglo bi im uslijediti novo suočavanje s genocidom, ponovo u Evropi. Samo im tada više niko neće otvoriti vrata Palestine za novi bijeg i stvaranje nasilničke države. Potpuno je stoga nejasno, s dugoročnog stanovišta, zašto Jevreji to rade. Osim ako nije riječ o kolektivnom ludilu u kojem vjeruju da su u statusu nekažnjivosti, kao izabran narod. Baš kako su u statusu nekažnjivosti bili američki pioniri koji su grabili tuđu zemlju, ubijajući nemilice starosjedioce, a na njihov odgovor otporom odgovorili genocidom.
