Na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, koji se obilježava 9. novembra, Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji (YIHR) trebala je ukloniti mural posvećen ratnom zločincu Ratku Mladiću, koji se nalazi na uglu Njegoševe ulice i Ulice Alekse Nenadovića u Beogradu.
Ova akcija morala je biti otkazana jer im je policija uručila rješenje o zabrani okupljanja. U znak protesta protiv ove odluke aktivistice Aida Ćorović i Jelena Jaćimović jajima su gađale đenerala na zidu, ali su ubrzo nakon toga uhapšene. Ipak, u ranim večernjim satima istog dana puštene su na slobodu te su mogle prisustvovati demonstracijama na ulicama glavnog grada Srbije kojima je grupa građana poručila da „Mural mora pasti!“.
Srbijanska policija, koja bi po svim načelima ljudskosti i profesionalnosti trebala čuvati one koji nastoje prekrečiti mural „mesaru iz Bosne“, kako Ratka Mladića opisuju zapadni mediji, što bi bio jedinstveni antifašistički čin, stavila se na stranu onih koji su čuvali lik osobe koja je bila motor Genocida nad Bošnjacima. Na protestima se, valja istaći, okupila grupa desničara koji su skandiranjem imena Ratka Mladića odlučili iskazati nezadovoljstvo demonstracijama.
To što se srbijanski MUP stavio na stranu negatora Genocida i glorifikatora najtežih ratnih zločina nije neko iznenađenje uzmemo li u obzir to da je ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin, inače vjerni pas čuvar Aleksandra Vučića, radikala skrivenog pod plaštom progresivnosti. Međutim, ovdje je bitno naglasiti drugu činjenicu. Ako policija Republike Srbije, kao služba javne uprave koja je najodgovornija za čuvanje javnog reda i poretka, štiti mural ratnog zločinca, zar time tamošnji režim ne potvrđuje učešće Srbije u agresiji na samostalnu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu?!
Da stvar sa stajališta logike bude još nepovoljnija za sile mraka u susjednoj nam zemlji, ministar policije pojavio se tu noć i ispred murala ostavio cvijet dok su se demonstranti i desničari verbalno prepucavali preko policijskog kordona. Tada je samo kratko rekao: „Sačuvan je javni red i mir, slobodno se krećite gradom.“
Ovaj duel prsa u prsa zdravog razuma i totalno bolesnog uma, zdravog razuma i kvarnog režima, završio je tu noć, barem nakratko, porazom zdravog razuma. Tog 9. novembra mural nije pao iako je već davno trebao pasti. Međutim, ni to nije neko iznenađenje. Ne treba zaboraviti da je i sam Aleksandar Vučić, predsjednik s izraženim diktatorskim crtama, 26. maja 2007. godine, dok se još držao za suknju Vojislava Šešelja, lijepio po Beogradu plakate na kojima je pisalo „Bulevar Ratka Mladića“.
Od takvog čovjeka, pogotovo od njegovih podređenih, nije bilo ni realno očekivati suprotno. Ovakve situacije dobro dođu kao podsjetnik na to šta bi se moglo desiti „uvezivanjem regiona“ i ulaskom BiH u trojanac slatko nazvan Otvoreni Balkan. Iako nije u „otvorenoj borbi“ pobijedio zdrav razum, uspio je izvršiti „diverziju“ u noći s tog utorka na srijedu.
Naime, neko je kantu bijele farbe u kasnim noćnim (ili ranim jutarnjim) satima tresnuo na zid s likom kalinovačkog monstruma.
