U povodu medijskog djelovanja Ive Komšića koje je kulminiralo sinošnjim gostovanjem u Centralnom dnevniku gdje je u svom stilu iznio niz neistina dr. Admir Mulaosmanović je na svom Facebook profulu podjelio isječak iz svoje knjige "ISKUŠENJE OPSTANKA" sa 120. stranice gdje opisuje stavove i porodične okolnosti Komšića u kontekstu pregovora u Genevi.
Prilog razumijevanju skica, lica i naličja
Na pregovore u Genevu Predsjedništvo je uz Izetbegovića odaslalo Lasića i Lazovića, čime se zadovoljio paritet i pokušalo sačuvati poziciju legitimnosti i legaliteta bosanskohercegovačkih vlasti. Komšić nije vjerovao Izetbegoviću pred ovaj odlazak jer je tražio da prestane djelovanje na Igmanu, a s druge strane, kako je smatrao, Izetbegović je pokušavao da u srednjoj Bosni zadobije bolje pozicije.
Ovo njegovo razmišljanje je svakako u koliziji sa stavovima međunarodnih faktora o hrvatskim napadima, kakve je između ostalih imala i, prema R Hrvatskoj i Hrvatima, tradicionalno naklonjena Njemačka. Sumnje koje je gajio Ivo Komšić su, u najmanju ruku čudne i plod subjektivnog odnosa spram događaja u srednjoj Bosni (u Kiseljaku mu je bila porodica, a sin u redovima HVO-a tako da je on, doista, bio u nezavidnom položaju).
