Oni su pripadnici plemena Bajau, a mutacije u dva gena koje im daju veću rezervu oksigeniranih crvenih krvnih zrnaca omogućuju im da izdrže duže od bilo kojeg drugog ljudskog bića pod vodom. I mogu se spustiti na dubine do 60 metara. Ovi nomadi žive na otocima u Indoneziji, Maleziji, Brunejima i Filipinima i žive od ribolova već 1000 godina.
Većina ljudi jedva izdrži minutu pod vodom no ronjenje je za pripadnike ovog naroda lahak zadatak. Poznati kao “nomadi mora” sposobni su ostati pod vodom do 13 minuta, ali i spustiti se na dubinu od 70 metara. Stotinama godina ovo pleme živi na plutajućim platformama u moru uz obale Indonezije i Malezije, a njihova prehrana se vrti oko ribe, uglavnom one koju uspiju uloviti slobodnim ronjenjem među grebenima. Prema studiji koju je objavio časopis Cell, ova skupina ima gen koji ih čini različitima od drugih, a imaju i veću slezenu od drugih ljudi.
Slezena se nalazi ispod rebara, pored želuca, na lijevoj strani trbuha. Njena veličina općenito je povezana s visinom, težinom i spolom, a njene funkcije uključuju pohranjivanje crvenih krvnih stanica i trombocita, sprječavanje infekcija proizvodnjom bijelih krvnih stanica te filtriranje i uništavanje krvnih stanica. Kada je povećana, možda neće raditi kao inače, a infekcija ili puknuće mogu dovesti do anemije, krvi ili krvarenja koji mogu biti opasni po život.
Međutim, istraživači su uzeli genetske uzorke ove populacije i izveli ultrazvuk kako bi izmjerili veličinu slezene pripadnia plemena Bajau i plemena Salauna, susjednog plemena koje nema takve karakteristike. Nakon upoređivanja dvaju uzoraka u Kopenhagenu, otkrili su da je kod Bajaua organ u prosjeku 50% veći, ali su isključili da je to zbog infekcija jer su ih imali i oni koji nisu redovno ronili.
Refleks ronjenja sličan je stanju koje se naziva akutna hipoksija, u kojem ljudi doživljavaju brzi gubitak kisika. Kako čovjek zaranja dublje u vodu, povećani tlak uzrokuje da se krvne žile u plućima pune s više krvi. Žile mogu puknuti, što dovodi do smrti. Ali tim je pronašao gen nazvan PDE10A, koji regulira lučenje hormona štitnjače T4, i otkrio da je to razlog zašto mogu roniti tako duboko i ostati izvan vode tako dugo.
Otkrili su da je razlog njihove veće slezene genetska mutacija koja im je omogućila da se bolje prilagode okolini. "Naši rezultati sugeriraju da su Bajau iskusili jedinstvene prilagodbe povezane s veličinom slezene i njihovim iskustvima ronjenja, dodajući tako novi primjer popisu fascinantnih genetskih prilagodbi koje su ljudi doživjeli u nedavnoj evolucijskoj historiji", objašnjava istraživački tim u svojoj studiji.
Način života ovih morskih nomada sve je više ugrožen jer se smatraju marginaliziranom skupinom koja ne uživa ista građanska prava kao njihovi sunarodnjaci. Porast industrijskog ribolova otežao je opstanak ovog plemena, a mnogi su morali napustiti more.
