Izborni procesi pokažu zanimljive činjenice o načinu funkcioniranja narodne volje. Uzmimo za primjer ove posljednje, mostarske izbore. Prva vijest koju smo dobili je broj osvojenih mandata političkih subjekata koji su tražili naklonost građana. Nakon objave broja osvojenih mandata, došlo je do matematičkih kalkulacija, koliko političkih subjekata treba udružiti brojke da bi formirali operativnu vlast za naredne 4 godine. Nakon toga smo čuli ponešto i o vijećnicima koji će zagovarati narodne interese.
Demokratija je, dakle, svedena na matematičku jednačinu. No ne bi ni to bio golem problem da unutar te jednačine određeni brojevi ne zadobivaju veću vrijednost. Tako 2 ne bude 2, nego bude specifičnih 2. Svjedočili smo ovome naravno i prethodnih godina. Ovdje, u Mostaru, je ova igra brojeva ogoljena do koske.
BH blok je u izbornoj noći slavio zbog osvojenih 6 mandata kao da su ukupni pobjednici izbora iako HDZ i SDA imaju 13 i 12 vijećnika. Zašto?
Zato što su svjesni da mogu, uslijed različitih političkih htijenja, uvjetovati i svoj broj učiniti specifičnim, posebno teškim. U jednom takvom odnosu razumljivo je i slavlje onih koji nisu pobjedili, koji nisu dobili povjerenje naroda niti čine veliku političku snagu.
Njihova kalkulacija je približno ispunjena. Volja glasača odlazi u drugi plan, a specifičnih 6 ne želi prema toj mjeri uzeti učešče u vlasti. Žele preko mjere.
U ovoj igri brojeva, odnosa i velikih želja volio bih vidjeti poštovanje činjenica i istrajavanja na njima od strane moje političke stranke. Poštujmo narod, poštovaće nas. Kada pobjedimo budimo pobjednici sa mjerom. Neka 12 mandata u Gradskom vijeću budu prepoznati po ljudima koji će znati zastupati interese građana, a specifična težina neka se ogleda u političkoj borbi za dobro.
O gubitnicima bez mjere je dovoljno rečeno. Slavljenje gubitka samo po sebi ima jasnu konotaciju koju ne bih spominjao. Historijsku.
