Pregovarački kapacitet NiP-a je u retoričkim sposobnostima njihovog predsjednika koje nisu zanemarive. I to bi bilo to. Međutim, ovdje postoji jedan drugi problem. U samom naslovu (Konaković: Dodik i Čović će dobiti potpuno drugačije pregovarače) vidimo niz od 3 imena koja bi trebala simbolizirati političku moć u BiH, personifikaciju iste, čime medij koji diseminira ovu poruku učestvuje u kreiranju pogrešne percepcije i samim tim se svrstava na stranu određene politike. No dobro i to. Manje-više su navijačke tendencije prepoznate.
Druga stvar je podrazumijevanje da će upravo Dodik i Čović 2022. biti neupitni pobjednici unutar srpskog i hrvatskog glasačkog tijela u BiH. Otuda i nuđenje, konkretno njima, ruke izjavom da će se imati sluha za njihove zahtjeve. Reći da će im se, ukoliko se nametnu umjesto SDA kao novi politički akter i sudionik vlasti na državnom nivou, pokazati "kakvi će pregovarači biti" je bezuvjetno prihvaćanje Dodikovih i Čovićevih zahtjeva u ime bošnjačkog naroda.
I tu smo na trećoj bitnoj stavci. Konakovićev konglomerat (lično ih zovem Šćetvorka) ima cilj zauzimanja bošnjačkog političkog prostora, političkog predstavljanja i odlučivanja. Ta utakmica je ok, borba treba biti otvorena, poštena i dosljedna. Moje pitanje bošnjačkom političkom tijelu je sasvim jednostavno - da li doista vjeruje da će Konakovićev konglomerat, da ih poimenično ne navodim, ako i kada ostvari željeni rezultat braniti i zalagati se za interese Bošnjaka?
Meni je odgovor poznat i zbog toga sam potpuno svjestan da je rad na terenu postao primaran jer su naši ljudi medijskom presijom u posljednjih nekoliko godina dovedeni u stadij neprepoznavanja stvarnih društveno-političkih tokova i prijetnji koje postoje. Tumačenje onoga šta se događa i šta nas okružuje ne smije biti ostavljeno medijskim kućama čija je uređivačka politika podložna volji izmještenih centara moći.
Ova izjava, odnosno, naslov koji se može vidjeti kazuje još jednu stvar. Njome se prihvata politička i svaka druga homogenost druga dva naroda. Čak je i teritorijalizacija identiteta prihvatljiva. Datost kao takva. No zašto neki od političkih subjekata koji hoće bošnjački kolač imaju po 7 ili 13 glasova u BL, da mjesta poput recimo Vlasenice ne spominjemo, a primarno su trebali imati svoje kandidate upravo tamo?
Promoviranje bosanstva u tim gradovima i mjestima je nasušna potreba, pridobivanje ljudi koji će napraviti odmak od velikodržavnih ideologija se mora napraviti. I upravo kao Srbi ili Hrvati, kao alternativa Dodiku i Čoviću i predstavnici građanske BiH, oni se ne upuštaju u tu političku borbu, nego uzimaju glasove u bošnjačkim sredinama na stigmatizaciji SDA koja je iznijela epohalan politički podvig u postsocijalističkoj tranzicijskoj traumi. Spremni su bošnjačkim glasovima debošnjakizirati naše sredine i ponuditi se kao glas razuma islamofobima i rušiteljima države. Na NiP-ov pogon.
Ako imamo političku svijest, ovaj koncept nam neće biti nametnut. Uzmimo pouku.
