Naše pisanje inicirano je zanimljivim događajem koji se desio na jednom njemačkom sudu između dva Bošnjaka iz dijaspore. Razlog tome bio je tekst objavljen na portalu u Bosni i Hercegovini, a tuženik i tuženi državljani su dviju različitih evropskih država. Spor je to između Muhameda Mahmutovića iz sela Krakača kod Cazina, u potpisu pisca i novinara, i dr. hfz. Esnafa Begića, predsjednika Upravnog odbora islamskog koledža i docenta na Institutu za islamsku teologiju Univerziteta u Osnabrücku (Njemačka).
Mahmutović je 2015. godine, dok je još živio u Švedskoj, objavio tekst na portalu Novi horizonti pod naslovom: Sihiribaz i rashodža – Esnaf Begić, u kojem je na primitivan način udario na čast i dostojanstvo hfz. Begića, nazivajući ga “specijalistom za sihi re, lažnim hafizom i saradnikom islamofoba”. Bila je to stalna praksa Mahmutovića i u godinama prije, odnosno da često na opskurnim sajtovima napada ljude koji mu nisu bili po volji. No, ovog puta bila je to loša procjena Mahmutovića jer se namjerio na čovjeka koji je svoju čast i ugled htio braniti i na sudu. I to njemačkom.
Tako je hfz. Begić pokrenuo sudski spor, a pošto se Mahmutović, iako je uredno obaviješten, nije pojavljivao, Osnovni sud u Osnabrücku bez rasprave je donio presudu u kojoj se Muhamed Mahmutović kažnjava “za svaki slučaj kršenja novčanom kaznom do 250.000 eura; alternativnom kaznom redovnog zatvora do šest mjeseci, u slučaju ponavljanja kaznom redovnog zatvora do dvije godine, i osuđuje da ne smije tužitelja nazivati sihirbazom/crnim magom, optuživati za pronevjeru donacija svog bivšeg poslodavca 'Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj', insinuirati da pri osnivanju Instituta za islamsku teologiju u Univerziteta u Osnabrücku sarađuje s 'islamofobima'. Nadalje, da nije 'hafiz'.” Također, Mahmutoviću se nalaže da u roku od 14 dana od pravomoćnosti presude tužitelju pismeno povuče izjave iz svog teksta. U presudi se dodaje i da troškove pravnog spora snosi Mahmutović i oni iznose 5.000 eura.
Očito iznenađen, Mahmutović je uložio pismenu žalbu na ovu presudu, koja opet, sama po sebi, sadrži skandalozne navode. Mahmutoviću se nije dopalo to što je njemački sud tretirao tekst koji nije objavljen u njemačkim medijima već na portalu iz BiH.
“Ja prije svega nemam novca da platim advokata u Njemačkoj ili da dođem na ročišta. Trebali ste razmisliti o tome prije nego ste na sebe preuzeli da se bavite ovim besmislenim slučajem. Morate znati da postoje sudovi koji su iznad vaših: njemački, evropski, međunarodni, pa ću se svima njima žaliti na Vaše postupke. Ovo je ograničenje reportera/novinara i govora i slobode tiska”, piše u prigovoru sudu Mahmutović.
A onda Mahmutović iznosi strašne ocjene vezane za Islamsku zajednicu u BiH. Iako deklarirani vjernik i hadžija, Mahmutović navodima pred jednim stranim sudom optužuje naše vjerske službenike, dakle imame, muderise, profesore u medresama i fakultetima, pa i same muftije i reisa, da se bave crnom magijom:
“Tužitelj me optužuje da sam napisao nešto što je svima potpuno jasno i poznato, odnosno da se vjerski službenici služe crnom magijom. Te informacije o njemu su mi dostavljene i ja nisam dužan otkriti svoje izvore. On me optužuje i da sumnjam u njegovu titulu hafiza, i o tome sam dobio informacije i imam pravo sumnjati u to. U domovini nas obojice vrlo je lako kupiti doktorat/diplomu, a kamoli hafisku titulu!”, kaže Mahmutović u dopisu sudu u Osnabrücku.
U svom dopisu Sudu Mahmutović podvlači da je pisac čije se knjige prevode na brojne jezike i da radi kao reporter za najveće svjetske medijske kuće poput Al Jazeere Balkans i Anadolije!
No, ovo nije pomoglo Mahmutoviću, pa je sud 2018. opet potvrdio presudu i kaznio Mahmutovića s dodatnih 1.000 eura jer nakon presude nije javno povukao izrečene optužbe na račun hfz. Begića i to, preko suda, dostavio njemu lično.
Mahmutović se u međuvremenu rastao sa svojom suprugom i doselio iz Švedske u Njemačku, gdje je jedno vrijeme živio u gradu Nidda, nedaleko od Frankfurta, sa ženom bosanskog porijekla. Tu je uredno i primao dopise od sudu u Osnabrücku, a onda se preselio u Sarajevo i tamo započeo novu bračnu zajednicu. Pošto ga njemački sud više nije mogao naći na adresi kod bivše partnerke u gradu Nidda, to je najvjerovatnije naloženo organima da ga se privede prilikom prvog boravka na teritoriji Njemačke. Ovo je javnost obavijestio putem svog Facebook profila i hfz. Begić upozoravajući bošnjačke džemate i organizacije da ne ugošćavaju Mahmutovića jer se mogu naći u neprijatnoj situaciji.
Tragom ove informacije smo pokušali saznati ko je to zapravo Muhamed Mahmutović. U potpisu ispod njegovog imena naći ćete da je novinar, pisac, političar, analitičar, profesor, ekspert za međunarodnu politiku, biznismen i šta sve ne. No osoba s potrebom da mijenja zanimanja kao čarape slična je majstoru koji vam kaže da zna sve raditi. Odmah znate da tu ni od posla ni od majstora nema ništa. Tako je i s Mahmutovićem, koji svoje formalno obrazovanje krije kao Srbi ratne zločince.
Ipak, mora se priznati da je Mahmutović izobjavljivao nekakvih knjiga, no kada bi recenziju tih knjiga morali smjestiti u jednu rečenicu, čini se kao prikladna ona antologijska rečenica Reufa iz Nadrealista: “Prdn'o Mahmut, ne može se dahnut.”
Ne mijenja Mahmutović samo zanimanja već i stranke, adrese stanovanja pa i bračne saputnice. Tako da je ostao zabilježen kao (ne)vjerni sljedbenik Radončića, Cerića, Zukorlića, Šepića, Silajdžića, Konakovića, Hadžikadića. Ipak, Mahmutovića sve to nije zadovoljilo. Ostala je vidna bol što njegovom političkom putešestviju nije uspio nikada dodati SDA i Bakira Izetbegovića. Zato ga je, u momentima kada ga je obuzimala ljutnja, u svojim objavama nazivao “jado”, dok je Radončiću poklanjao svoje knjige s posvetom “Bošnjačkom gaziji Fahrudinu Radončiću”.
Ipak, nerijetko je ovaj pisac u pokušaju putem svog Facebook naloga znao pisati i “ljubavna pisma” predsjedniku SDA i tvrditi kako ga je usnio i kako će mu otići tražiti halala. Zapravo je Mahmutović kao ona osoba koja zbog nerealizirane ljubavi razvije poročnu i promiskuitetnu prirodu.
I mogli bi se tu pričati vicevi i zbijati pošalice da ne nanosi štetu vlastitom narodu. Jer svoju bitnost Mahmutović želi predstaviti fotografiranjem sa značajnim Bošnjacima iz političkog, vjerskog i kulturnog života, a koje u objavama naziva svojim prijateljima. Tako da neupućeni mogu steći utisak da je lukavi populista Mahmutović jednako bitan kao oni s kojima se fotografira. To je vrlo kompromitirajuće i za one s kojima se slika ako se uzmu u obzir ispadi koje je Mahmutović nerijetko imao. Jedan od njih jeste i Mahmutovićev poziv na međubošnjačke likvidacije.
“Ja sam za tihe likvidacije. Ja bih osnovao odrede za tihe likvidacije, da i među nama pobiju one koje nas koče i vode krivim putem”, rekao je na jednoj tribini Mahmutović. Nakon toga je u dijelu javnosti pejorativno označen i postao poznat kao “Breivik iz Krakače”.
Nerijetko se u našem javnom prostoru pojave društveni marginalci, kulturni amateri i samozvani pisci koji od dijela javnosti budu percipirani kao bitni i utjecajni faktori, oni čije mišljenje treba saslušati i uzeti za relevantno. Iako su po svom učinku i tragu koji su ostavili posve marginalne pojave, i kao takvi bili bi i tretirani u normalnom društvenom poretku, u neuređenim pretpolitičkim i poslijeratnim društvima često znaju zasijati poput zvijezde padalice. Bez obzira na svoju suštinsku beznačajnost i jednokratnost, na bošnjačkoj sceni su se namnožili do te mjere da svojim amaterizmom i smislom za spletke ozbiljno zagađuju kulturnu i društvenu scenu. Kada od beznačajnog slušaoca dođu u ulogu da budu slušani, to je ozbiljan znak za društveni alarm. Znak da je došlo vrijeme kada su “budale progovorile”.
Međutim, dok kod nas ljudi poput Mahmutovića govore, u uređenim društvima takvi se traže kako bi im se uručila presuda zbog javno izrečenih kleveta, laži i uvreda.
OKLEVETANI ESNAF BEGIĆ UGLEDNI JE DOKTOR NAUKA I ZNAČAJAN BOŠNJAČKI AKTIVIST U DIJASPORI
Dr. Esnaf Begić predsjednik je Upravnog odbora Islamskog koledža u Osnabrücku i docent na Institutu za islamsku teologiju Univerziteta Osnabrück. Begić je doktorirao na ovom Univerzitetu s radom pod nazivom “Između tradicije i inovacije: Utjecaj društvenih promjena na tumačenje i primjenu šerijata u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeću”. Inače, hfz. Begić potiče iz Dubrava Gornjih kod Živinica, gdje je završio osnovno obrazovanje, a 1991. završava Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Iste godine još u toku medresanskog školovanja završio je i položio hifz pred komisijom Islamske zajednice za hifz. Nakon kratkog studija islamske teologije na tadašnjem Islamskom teološkom fakultetu, studij je nastavio na Institutu za islamologiju i orijentalistiku Ruhr Univerziteta u Bochumu, koji je okončao krajem 2009. odbranom magistarskog rada na temu “Bosanskohercegovački muslimani u Njemačkoj i njihovo vjersko organiziranje”. Istovremeno je do prelaska na Univerzitet Osnabrück od 1993. do početka 2010. radio kao imam u džematu Castrop-Rauxel, a kasnije kao sekretar i generalni sekretar Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Dr. Begić je aktivan na polju lobiranja za BiH u visokim političkim krugovima u Njemačkoj. Njegovim angažmanom povučeno je odlikovanje izraelskog historičara i istraživača holokausta Gideona Greifa njemačkim “Saveznim krstom za zasluge”.
