„Kada vodite egzistencijalni rat, posljednja stvar o kojoj biste trebali brinuti je ishod izbora na koje ne možete imati utjecaja. Morat ćete raditi s izabranim, ko god da je.”

Ovo je rekao ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba za Politico.  

Upitan kako bi ovogodišnji izbori u EU i, što je još važnije, u SAD-u mogli utjecati na Ukrajinu dok ona brani svoju nezavisnost i suverenitet od Rusije, kaže: „Šta god da se desi, morat ćemo da pronađemo način da sarađujemo sa izborni pobjednici.”

To bi, naravno, moglo uključiti bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, ako uspije prkositi tradicionalnim pravilima političke gravitacije kao što je to ranije činio. Ali kako onda zaštititi Ukrajinu od Trumpa?

Nisu svi tako filozofski raspoloženi kao Kuleba. Izgledi da se Trump vrati u Bijelu kuću nadvija se nad ovim ratom, a i Ukrajina i Europa već su imali neugodan predosjećaj kako bi mogao izgledati drugi Trumpovo mandat jer je ključni paket pomoći američkog predsjednika Joea Bidena od 60 milijardi dolara bio zaustavljen na Kapitol Hilu mjesecima zbog republikanaca.

Takvi politički šokovi i potresi će se vjerovatno samo povećati kada krene kampanja za izbore. I poput leptira u plamenu, sve veći broj zakonodavaca bi mogao htjeti da se približi Trumpovom svjetlu, nadajući se ostvarenju vlastite izborne dobiti.

Sam Trump je pokazao ravnodušnost prema ukrajinskom teritorijalnom integritetu, rekavši da bi lahko mogao okončati rat u roku od 24 sata insistiranjem na ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da se nagode - što u suštini znači da će Moskva zadržati dio Ukrajine i ponovo pokrenuti rat kad se ukaže prilika.

Ali kada se završe predizborne igre, postavlja se kako će Ukrajina kotirati u Trumpovoj Bijeloj kući? Hoće li se to posmatrati u punom svjetlu u kakvom bi trebalo – kao definiranje budućnosti globalne sigurnosti, transatlantskih odnosa, pa čak i sigurnosti Amerike?

Mihail Podoljak, viši savjetnik u Uredu Zelenskog, računa na činjenicu da će tako biti.

“Razumijem da je domaća politička agenda sada dominantna jer se spremaju za predsjedničke izbore. Ali ulaganje u Ukrajinu je ulaganje u reputaciju Amerike, u njenu dominaciju, u njeno pravo da propisuje globalna pravila i osigura da se ne krše”. Drugim riječima, američki nacionalni interesi će se aktivirati, a u slučaju ovog rata, “Amerika na prvom mjestu” i “Ukrajina na prvom mjestu” su zapravo iste.

„Bilo bi čudno da je drugačije“, dodao je.

Optimistični Podolyak također je ponudio jedno od najintrigantnijih objašnjenja zašto bi Trump mogao, nadamo se, nastaviti Bidenovu politiku podrške Ukrajini – ono koje bi se dopalo čovjeku koji bi se, bez sumnje, složio sa stavom bivšeg američkog predsjednika Calvina Coolidgea da je „glavni posao za američki narod je posao.”

Postoje očigledne "merkantilne koristi za američki vojno-industrijski kompleks" u snabdijevanju Ukrajine oružjem i municijom i pokazivanjem koliko je njihovo oružje efikasno i sofisticirano na bojnom polju u odnosu na rusko, rekao je on.

“U 2023. godini Rusija je izgubila 53 posto svog izvoznog tržišta oružja jer njihovo oružje nije efikasno. Američki vojno-industrijski kompleks je, između ostalog, veliki donator američkih političkih partija, a prodaja znači radna mjesta i profit”, rekao je Podolyak.

A ako sve drugo ne uspije, viši savjetnik polaže puno povjerenja u komunikacijske vještine Zelenskog kada je u pitanju pridobivanje Trumpa – drugim riječima, dar za humor.

“On je u stanju da iskoristi emocije i razmišljanja političara u različitim zemljama, i dobar je u identificiranju tačnih argumenata koji će utjecati na njih. Vrlo je cool vidjeti ga kako to radi”, rekao je Podolyak uz čaj u svom omiljenom restoranu u vladinoj četvrti u Kijevu.

Niko ne sumnja u retoričko majstorstvo Zelenskog, on je više puta dokazao sposobnost šoumena da osvoji srca sagovornika i poveže se sa raznolikom publikom. Ali i ranije je precijenio svoje vještine. On je to svakako učinio sa Putinom, vodeći kampanju pod obećanjem 2019. da će moći da sklopi mirovni sporazum sa ruskim liderom. A prema riječima bivšeg savjetnika ukrajinske obavještajne službe koji je razgovarao s POLITICO-om pod uvjetom da ostane anoniman, on je isto učinio uoči ruske invazije prije dvije godine, još uvijek misleći da može izbjeći katastrofu i uvjeriti Putina da pristane na nagodbu.

Dakle, čini se da su neki ljudi otporni za njegovu uvjerljivost.

Zelenski je, sa svoje strane, ranije rekao da će ruski lider pogriješiti ako se nada da će Trumpov reizbor donijeti Rusiji vojnu pobjedu. Tramp "nikada" ne bi podržao Putina, rekao je prošlog septembra. Ali to samopouzdanje je od tada nestalo, a Zelenski je izrazio nedvosmislenu zabrinutost zbog Trumpovog drskog prijedloga da bi mogao okončati rat u roku od jednog dana.

Opisujući hvalisanje kao "veoma opasno", ukrajinski lider je za britanski Channel Four News rekao da se nada da je to samo izborna kampanja. Potom je dodao da ideja da bi kao predsjednik Trump mogao jednostrano donositi odluke na štetu Ukrajine "čine prilično stresnim".

 

Međutim, dio tog stresa je možda bio ublažen kada je Trump rekao svom prijatelju Nigelu Farageu, britanskom populističkom prevarantu, u nedavnom intervjuu da će, naravno, SAD “100 posto” ostati u transatlantskom savezu – preokrenuvši svoje ranije ohrabrivanje Rusije da „rade šta god hoće“ sa zemljama NATO-a koje nisu ispunile svoje finansijske obaveze.

Ali čak i ako je Trump blaži prema zapadnim saveznicima koje je prezirao tokom većeg dijela svog prvog mandata, ovo rješava samo polovinu problema - još uvijek postoji njegova nepredvidljivost s kojom se treba nositi, njegova visceralna strana zbog koje je procjena kako bi se mogao ponašati tako zbunjujuća. A to je posebno zastrašujuća perspektiva za zemlju koja se bori za svoj život. Emotivni, ozlojeđeni Trump, onaj koji se lahko uvrijedi i dopušta da lične pritužbe zasjene geopolitiku, brine Ukrajince više od bilo čega drugog zbog mogućeg poraza Bidena. A tu je i masa Trumpovih pristalica koji se dive Putinu – poput konzervativnog komentatora Tuckera Carlsona i republikanke Marjorie Taylor Greene – koji će nestrpljivo raspirivati ​​vatru njegove ogorčenosti prema Ukrajini.

Stoga je ključno pitanje koje su postavili visoki zvaničnici u Kijevu hoće li se Trump zamjeriti ukrajinskom predsjedniku zbog neuspjeha da isporuči ono što su on i bivši gradonačelnik New Yorka Rudy Giuliani pokušali snažno naoružati Zelenskog prije posljednjih izbora — najavljujući istragu ukrajinskih poslova advokata i biznismena Hantera Bidena, sina predsjednika Bidena.

Kao što je jasno rekao Lev Parnas, pomoćnik Giulianija, u knjizi „Diplomatija u sjenci“, i Tramp i Giuliani su postajali sve bjesniji zbog ukrajinskog zalaganja kada je trebalo objaviti istragu. Posebno su bili ljuti na glavnog pomoćnika Zelenskog Andrija Jermaka, koji je izgleda obećao tokom sastanka u Madridu 2019. da će Kijev, zaista, najaviti istragu - samo da on to ne učini.

„Hoće li Yermak moći komunicirati s kim god da je Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost kao sa Jakeom Sullivanom [Bidenovim trenutnim savjetnikom]?“ upitao je bivši pomoćnik Zelenskog. “Nekako ne mislim tako”, odgovorio je.

Ali američki lobista za Ukrajinu izvlači određenu utjehu iz činjenice da je Trump pristao isporučiti ubojito oružje Ukrajini dok je bio na vlasti, poništavajući odbijanje bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame da to učini. Takođe je istakao da je Tramp sa zadovoljstvom sankcionisao svaku firmu koja je pomogla ruskoj državnoj gasnoj kompaniji Gazprom da završi gasovod Sjeverni tok 2.

Kuleba je slično rekao i u januaru: „Ko je prodao prvo američko oružje Ukrajini? Predsjednik Trump nam je poslao Javelins. Ko je pokrenuo program besplatne isporuke prvih mornaričkih plovila, brodova u Ukrajinu? Trump. Ko se borio protiv projekta Sjeverni tok 2? To je bio Tramp.”

A u razgovoru za POLITICO, ministar vanjskih poslova je naglasio da se to ponavlja od 2014. godine, kada je Moskva prvi put ušla u Donbas nakon ukrajinske prozapadne pobune na Majdanu.

„Putin napada i čeka izbore u drugim državama, miješa se u njih, pokušavajući da na vlast dovede one koji će mu više odgovarati. Ili, on tako misli”, rekao je. Ali “izbori mu nikad ne idu baš na ruku, pa on čeka još jedan krug izbora, nadajući se da hoće.”

Morat ćemo da sačekamo da vidimo da li će se to sada promijeniti - Ukrajinci se u to ne nadaju.