Prije nekoliko dana škola u kvartu El Lasso, u Las Palmasu na Kanarskim otocima više je ličila na zatvor nego na izbjeglički kamp za imigrante. Vrata su otvorena, možete ulaziti i izlaziti, ali većina njihovih stanovnika ne usuđuje se napustiti dvorište.

“U utorak smo izašli po novac koji mi je poslala moja porodica. Bilo je tri popodne, a nasred ulice zaustavio nas je automobil u kojem su bile četiri osobe“, priča 24-godišnji Marokanac. “Pokazivali su nam velike noževe i pucali su u zrak. Morali smo bježati“, dodaje.

U samo pet dana prošle sedmice sedam Marokanaca iz školskog kampa napadnuto je u Las Palmasu, tvrdi Cruz Blanco, franjevačka nevladina organizacija koja ga vodi. “Bacali su kamenje, viču im da su teroristi, napadaju ih“, tvrde iz te organizacije.

Kanarsko otočje je mjesto gdje je španska vlada smjestila oko 7000 imigranata koji su došli čamcima iz Afrike. To je bure baruta koje prijeti da eksplodira svakog trena. Sve se češče čuju rasistički izrazi a lokalne ljude se poziva da svoju djecu, žene i imovinu zaštite od "invazije". To više nije priča u WhatsApp grupi, sada su to već naoružani građani koji uzimaju pravdu u svoje ruke.

Četvorica mladih iz kvarta Zárate, u blizini škole koja je sada pretvorena u kamp, tvrde da je neki Marokanac seksualno napao jednog od njihovih komšija i od tada im ne dozvoljavaju da kroče u taj kvart. Zabilježeno je posljednjih dana brutalno premlaćivanje mladog Arapa koji je jedva izvukao živu glavu.

“Ne znamo je li nešto učinio“, sarkastično će jedan od mladića. Tri mlade žene u kućnim ogrtačima i pidžamama slušaju razgovor sa svojih prozorskih klupica. “Maorima će biti teško. Ako neko od njih dođe završiće u sanduku“, prijeti jedna od njih.

Policija je pojačala nadzor u četiri kvarta Las Palmasa u kojima postoji veći rizik od incidenata. U dva su kvarta migrantski kampovi a svi su kvartovi na listi onih u kojima živi stanovništvo bez posla, u lošim uslovima stanovanja. Prošle sedmice organiziran je protest protiv ilegalne imigracije koji je okupio oko 100 ljudi. Iako je policijski sat zbog pandemije, policija nije hapsila.

Noći u petak i prošlu subotu bile su krvave. Svako ima svoju verziju događaja. Marokanac je izbo nekoga iz kvarta što je dovelo do osvete njegovih komšija, Ili je bilo obratno, ne zna se. Zato su neki iz komšiluka oko kampova vrlo aktivni u grupama koje na društvenim mrežama promiču "lov na Maore", patroliraju ulicama noseći mačete i noževe.

Jeremy je lokaac koji je uboden nožem. "Zamalo me ubio, a dvoje djece ostavio bez oca", priča. Kaže da su stvari krenule po zlu prije otprilike tri sedmice kada su se pojavili imigranti koji kradu odjeću sa štrikova. Tada su, kaže, počeli krasti dječija bicikla i skutere a kasnije i napadati djevojčice.

„Ako bude trebalo mi ćemo se braniti. Ne zanima me je li pravedno, nepravedno je što moj sin ne može sam izaći van jer se boji da će mu ukrasti skuter.“ Oni koj ga slušaju slažu se sa njim i tvrde da više nema mira, da se boje. Neki imaju provjerene informacije, drugi pak vjeruju podvalama poput one koja tvrdi da kralj Maroka šalje svoje vojnike maskirane u migrante na čamcima preko mora.

Samo dva kilometra odatle, u središtu grada, je jedan od Arapa koji su napadnuti. Jedan od njih, star 25 godina, pokazuje kako mu je pola lica natečeno i jedno oko zatvoreno od udaraca. Šest mjeseci spava na ulici, praktično otkako je brodom stigao na otok. Ne ide liječniku jer nema dokumentaciju i boji se policije. Među njegovih nekoliko dokumenata nalazi se nekoliko recepata za smirenje i antidepresivi.

“Napali su nas pištoljima i kiselinom iz baterija. Došli su s noževima, bacali su kamenje na mene i stavili mi nož na stomak“, kaže. Drugi napadnuti, 20-godišnji Marokanac, nije ni došao brodom. Na otoke je došao prije 12 godina avkionom kako bi se našao sa majkom. Živi na ulici. “Prvo nas je pratio bijeli automobil i zamalo me pregazio. Istrčali smo i tada je došao kombi, izašli su iz njega i pretukli nas.

Stručnjaci, društvene organizacije i policija pretpostavljaju da će se napetost povećavati. Imigranti još uvijek nisu u mogućnosti nastaviti putovanje dalje ka središtu Španije, brodovi i čamci i dalje pristižu a deložacija iz hotela, kada počne turistička sezona, ponovno će nabiti hiljade ljudi u centre u samo tri općine Gran Canaria, Tenerife i Fuerteventura.

"Nedostaje zajedničkog rada između središnje vlade i lokalnih uprava," žali se Vicente Zapata, profesor ljudske geografije sa Sveučilišta La Laguna. „Morate biti vrlo oprezni i ne stigmatizirati kvartove ili kriviti domaćina. Pozornost mora biti usmjerena na genezu problema, pogrešnu migracijsku strategiju države na Kanarskim otocima ”, kaže Zapata.

„Trebali bismo razmisliti o činjenici da se svi koji se bave migracijskom politikom svi na Kanarskim otocima slažu: trenutni model koncentracije hiljada ljudi ovdje ne funkcionira. Morate razgovarati, razmišljati i artikulirati druge načine kako to učiniti ”.

U dva kvarta Las Palmasa u kojima su postavljeni kampovi za smještaj migranata koji su živjeli u hotelima na otočnom turističkom području, pozvali su u subotu na demonstracije protiv prihvata Marokanaca u njima. U La Isleti, gdje je logor postavljen u staroj kasarni kapaciteta do 1.400 ljudi, okupilo se oko 150 ljudi. Uvjeravali su da je dolazak stranaca doveo do porasta broja zločina, iako nema podataka koji to podupiru, vrijeđali su policiju, tražili su ostavku vlade.

Stariji su tražili više ozbiljnosti. Inmaculada i Isabel, dvije učiteljice u dobi od 58 i 63 godine, uvjeravaju da u njihovim odjeljenjima ima djece iz svih zemalja, ali ne toleriraju broj imigranata koji su stigli na otoke i tvrde da će ovakva situacija utjecati na ishod predstojećih izbora.

"Treba pomoći, ali ko god dođe, plaća puno novca mafiji. Ako žele ići u Evropu, otvorite ta vrata i olakšajte im to. Ovdje za njih nema posla“, žali se Inmaculada koja tvrdi da se osjeća nesigurno.

U El Lassu napetost raste već mjesecima, otkad su stanovnici saznali da će škola koju su prije nekoliko godina zatvorili biti otvorena migrantima. Ta ja najava uzburkala duhove pa je zabilježeno nekoliko sukoba sa Marokancima. Joel, jedna od stanovnika kvarta, traži da ih se sve deportira.

"U kvartu ima ljudi koji nemaju šta jesti, tražite pomoć i treba im tri mjeseca da vam odgovore, ali ovdje su nam priredili ovo. Tuku se, neki piju po cijeli dan, govore razne stvari djevojkama. Zašto? Moramo li se bojati? Vratite ih odakle su došli.“