Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

Treći svezak, bejtovi: 3220-3265/III (prvi dio)

 

Euzubilla, bismilla, elhamdulillah

Rabbi-šrahli sadri...

 

Naslov večerašnjeg dersa

DOLAZAK ŽENE NEVJERNICE S DOJENČETOM MUSTAFI, A. S., ONO PROGOVARA POPUT ISAA, A. S., I GOVORI O MUDŽIZAMA RESULA, S. A. V. S.

Vidjeli smo da nam je prošli put spomenuo dolazak Isaa, a. s., i kako je taj dio Merjemin, tj. njen evlad, progovorio u njenu zaštitu. U predajama se spominje nekoliko djece koja su progovorila u bešici. Jedno je Isa, a. s., drugo dijete vezano je za ajet iz sure El-Burudž. Tu se govori o jemenskom vladaru koji je primio jevrejsku vjeru i sljedbenike Isaa, a. s., proganjao: iskopali su rovove i u njima naložili vatre; ko god nije htio da se odrekne Isaova puta bacan je u tu razbuktalu vatru. Kada je došao red na jednu ženu koja je u naručju držala svoje dijete (a prije toga već nekoliko djece dojenčadi bačeno je u vatru), pa kad su uzeli i to dijete i bacili ga u vatru, tad je majci srce zadrhtalo (skoro da se pokolebala u svojoj vjeri), a onda je njeno dijete, voljom Allaha, progovorilo iz vatre i reklo: – Majko, ne boj se! Dođi ovamo da vidiš ovu ljepotu u kojoj se ja nalazim! Kad je to čula, skočila je u vatru, a za njom i ostali svijet.

Drugi slučaj: U noći Miradža, Poslanik, s. a. v. s., osjetio je jedan neobično lijep miris i pitao je Džibrila, a. s., koji je ovo miris. Dobio je odgovor da je to miris od frizerke Faraonove kćerke. Dok je ona jednom nju frizirala, ispao joj je češalj, a ona je, dižući češalj, rekla: – Bismillah! Kćerka Faraonova odmah je upita: – Zar ti imaš nekoga drugog kao Boga mimo mog oca Faraona?! A ona joj odgovara: – Da, Tvorca i tebe i mene, i tvog oca, i svih svjetova! To je došlo do Faraona, pa je on tražio od nje da se odrekne svoje vjere. Kad ona nije htjela, naredio je da se pripremi jedan veliki kazan s ključalom vodom, uzeo njeno dijete i, kad je htio da ga baci u kazan, majka je (k'o majka, razumljivo) osjetila veliku tegobu i u jednom trenutku skoro da se pokoleba, ali je dijete progovorilo i reklo: – Majko, ne boj se! Ti si na pravom putu!

Treći slučaj jeste onaj koji se veže za svjedoka Jusufa, a. s. Kad je Zulejha potrčala za njim, a on bježeći da se iz te delikatne situacije spasi došao do vrata, na vratima su zatekli njenog muža. Iza tih vrata, u nekom predvorju, bilo je jedno dijete nekog od dvorjana. Kad Zulejha govori da je Jusuf pokušao da je napastuje, to dijete, voljom Allaha Uzvišenog, progovara i kaže, a što će biti kriterij prilikom donošenja presude po tom pitanju: – Ako njegova košulja bude poderana sprijeda, onda ona govori istinu, a on laže (jer to podrazumijeva da je on pošao na nju i da je ona, braneći se, poderala mu košulju), a ako je njegova košulja poderana otraga, onda on govori istinu, a ona laže (jer bježeći od nje, ona je pokušala da ga uhvati, da ga ponovo vrati u tu odaju). Znamo kako se sve završilo – pokazala se nevinost Jusufa Es-Siddika, a. s. Četvrti slučaj jeste slučaj Džurejša, jednog od benu‑izraelićanskih pobožnjaka, koga su zli ljudi (šejtani u ljudskom suretu) u dogovoru s jednom lijepom prostitutkom potvorili da je počinio blud s njom, a sve s ciljem da mu naude i da ga izvedu iz tog njegovog hala.

Dali su joj odriješene ruke jer je ona rekla da će to vrlo lahko riješiti. Probala je da ga navede na blud u toj njegovoj kolibi gdje je živio predan svome Gospodaru. Ona je tu došla kao s nekom svojom potrebom... On je, razumljivo, odbio to snagom vjere. Poslije tog neuspjeha prostitutka je učinila bludnu radnju s jednim pastirom. Kad se dijete rodilo, rekla je da je otac tog djeteta Džurejš. Svjetina je odmah jurnula na Džurejša, srušili su njegovu kolibu, a njega izudarali. Kad je došao do daha, pitao je: – Ljudi, zašto mi ovo radite?! – Uradio si jedno takvo gnusno djelo! – rekli su mu. On je upitao: – Gdje je to dijete? Pokažite mi ga! Kad su oni pokazali dijete, on je spustio svoj prst na njegov stomak i rekao: – O, dijete! Ko je tvoj otac? I dijete je progovorilo i kazalo – taj i taj pastir. Onda je narod rekao, kajući se za taj čin, koji su uradili njemu: – Napravit ćemo ti od zlata tu tvoju kuću. A on im kaže: – Ne treba meni takva kuća. Napravite onakvu kakva je bila.

I peti slučaj: ovo dijete o kome će večeras biti u dersu govor. A to se prenosi u hadisi-šerifu: Došla žena s dojenčetom koje nikada do tada nije progovorilo i obraća mu se Vjerovjesnik, s. a. v. s., pita to dijete: – Ko sam ja, o, dječače? Dijete odgovara: –Ti si Allahov Poslanik. Na to Alejhisselam reče: – Istinu si rekao, Allah te blagoslovio!

 

Također iz tog sela, jedna žena nevjernica

pohita k Pejgamberu da ga ispita.

(Iz sela onoga čovjeka spomenutog u prošlom dersu, onog crnog roba koji je sada poprimio bijelu boju, pohita Pejgamberu ova žena nevjernica da ga ispita.)

Pred Pejgambera dođe s velom na licu.

Dvomjesečno dijete žena je nosila u naručju.

Vidimo sad ovu povezanost sa sudbinom onoga roba – njega je trebalo vući Poslaniku jer je bio žrtva tih laži koje su se govorile o Poslaniku, a vidi sad – ova žena iz tog istog sela dolazi sama, dobrovoljno. Kaže za nju da je nevjernica, a šta to nju vuče Poslaniku? Od cijelog sela u susretu s tim robom ona je osjetila ovakvu potrebu – da dođe, da vidi tu osobu koja je takav preobražaj napravila kod jednog roba. Prenosi se od Poslanika, s. a. v. s., da je rekao: – Blago li se onome ko je mene vidio i onome ko je vidio osobu koja je mene vidjela! Poprimio je onaj rob nur s Poslanika i nosi ga sad sa sobom. Vidjeli smo kakav se iman u njemu probudio. Sad je i jedna žena reagovala na to što je vidjela, i to nju kao magnet privlači Poslaniku.

Dijete progovori: „Neka je Allahov selam

na tebi, o, Allahov Poslaniče! Evo, mi ti dođosmo!“

Njegova majka iz srdžbe mu reče: „Gle! Ušuti!

Ko ti je ubacio taj šehadet u uho?

(Srdita na potvrdu Poslanika, pa ruži dijete: Odakle ti to?! Od kog si to čuo?!)

Ko te je tome naučio, o, malo dijete,

pa da je tvoj jezik u djetinjstvu tako tečan?!“

(Da tako tečno i jasno govoriš, kao odrastao čovjek.)

Dijete odgovori: „Hakk me naučio, potom Džebrail.

Izgovarajući ove riječi, ja sam ih za Džebrailom ponavljao.“

Ona mu se obrati: „Gdje je govornik?“

Dijete odvrati: „Nad tvojom glavom! Zar ne vidiš?

Pogledaj gore!

U ovom bejtu nam, između ostalog, kaže: Promijeni, čovječe, perspektivu! Prestani gledati samo po horizontali, pogledaj gore! Probudi u sebi uzvišeno stremljenje, da vidiš ko je to tako blizu tebe – onaj koji ima zadatak da uspostavlja vezu od Gospodara s Njegovim robovima.

Iznad tvoje glave stoji Džebrail.

U stotinu stvari postao je moj upućivač.“

Majka nastavi: „Ti vidiš govornika?!“ Dijete

odgovori: „Da! Nad tvojom glavom

sja poput punog mjeseca.

Sad se svi pronađimo u ovoj osobi. Kao što smo prvi put rekli – vidimo sebe u ulozi onoga roba, a sad se gledajmo u ulozi ove žene, koja ovako prilazi Pejgamberu, privučena ovim izvorima.

Poučava me svojstvima Resula.

Putem toga znanja izbavlja me iz ovih nizina.“

I šta biva kao posljedica takvog susreta? Onda slijedi tvoje dizanje u visine. Jasno nam je sad zašto je hz. Mevlana uveo u ovo kazivanje Džebraila. Od onoga trenutka kad u prošlom dersu spominje Isaa, a. s., i njegov govor, sad ovdje Džebrail, i to nad glavom... U suri Inna enzelnahu „učimo“ kako se ruh spušta, pa se kaže da je to Džibrili-Emin – spušta se u noći Lejletul-kadr, a jedan od njenih opisa jeste da je to potpuni smiraj, potpuno mirna noć, ni vjetra nema – eto, tako ona izgleda. Znači, trebali bismo da, uz Allahovu pomoć, postignemo jedan takav smiraj, da dušu dovedemo na takav nivo čistoće i smiraja. I onda, vidite ovo: spušta se u tu noć Džibril, i evo ga nad glavom! On će tako bdjeti iznad svakog od nas, samo moramo da doživimo tu preobrazbu, kao što će ovo dvoje, odnosno majka sebebom djeteta svog, tj. ploda svoga srca.

 

Potom mu Resul reče: „O, dojenče! Kako ti je ime?

Otvoreno kaži i pokori se!“

(Ispuni ovo što tražim od tebe i onda pristani uz mene – slijedi me.)

Ono reče: „Moje ime kod Hakka je Abdulaziz,

a Abduluzza kod ove nekolicine razvratnika.“

(Abdulaziz – rob Silnog, Allaha, dž. š.; Uzza, to je ime božice u predislamskom dobu; raširen kult među Arapima. Abduluzza kod ove nekolicine razvratnika, tj. neupućenih ljudi.)

I ovdje možemo da vidimo kako čovjeku bivaju nametnute ove stvari, od imena pa dalje. Sad preko jezika ovog djeteta saznajemo njegovo suštinsko ime. Naše suštinsko ime jeste ovo. Mi smo robovi Svemoćnog, a pojavljujući se u vremenu u kome nam je određeno da se pojavimo, u ambijentu određenom za svaku osobu, taj nas ambijent oboji svojom bojom i onda postajemo i ovo i ono, i dugo godina živeći u takvom halu, mi pomislimo da je to istina. I sad, ako nam se ne desi ono što kaže Isa, a. s.: – Nećete ući u nebesko carstvo ako se ponovo ne rodite u duhu! Evo, to je rođenje ovoga djeteta. Ova žena ne zna, dolazi tu jer je upravo ova njena srž vuče, iskonska čistoća, koja prepoznaje Poslanika. Kad ajeti-kerim kaže: Znajte, u vama je Resulullah (v. Ali Imran, 101). Znači, svaka osoba to nosi u sebi i to je ovu ženu vuklo, u susretu s tim svjetlom koje je vidjela, a nije znala o čemu se radi. Sad joj se polahko otkriva ta stvar, odnosno svakom od nas ako pristanemo na ovaj put.

Ja sam u pogledu Uzaa čist, bezvoljan i nevin.

Tako mi hakka Onog Koji ti je darovao ovaj pejgamberluk!“

Tako mi prava Onoga, tj. Allaha Uzvišenog, Koji te je poslao svim svjetovima kao donosioca radosnih vijesti i da ih pozoveš na Njegovu kapiju, ja nemam ništa s njihovim božanstvom! – kaže ovo dijete.

Dvomjesečno dijete, poput punog mjeseca,

kaza ders odraslih, kao ljudi pročelja!

(Kao jedan učenjak, pametan, ozbiljan čovjek – jedno dijete nam kaza ders! I od ovoga trenutka, pa sve dok ljudi budu imali priliku da dođu u kontakt s ovim, ovaj ders će živjeti.)

U tom trenu balzam iz Dženneta stiže,

tako da mozak djeteta i majke miris povuče.

Oboje rekoše: „Iz straha od pada,

bolje je dušu predati ovom mirisu balzama.“

Znači, osjetili su džennetski miris i kažu, strahujući da sad ne izgube ovakvu počast koju im Gospodar ukazuje, tj. da se ponovo ne bi okrenuli dunjaluku i vezali za nešto drugo: (...) bolje je dušu predati ovom mirisu balzama. Postavši mumini, nađoše vječnu sreću! Dijete, kao ptica džennetska, povuče i majku u Džennet. Reklo bi se kao da bejt upućuje da su preselili i majka i njeno čedo u ovome trenutku, međutim, ne mora to tako biti. Ovdje nam hz. Mevlana ponovo podvlači ono što je u početku Mesnevije u jednoj priči kazao. Sjećate se, govor je o trgovcu i papagaju. Taj se trgovac sprema na put u Indiju i pita ukućane šta žele da im donese s tog puta. Svi su kazali svoje potrebe, a onda se na kraju obratio svom papagaju: – Šta bi ti želio? – pita ga. Papagaj kaže: – Samo prenesi selam od mene mojoj družini i reci im za moje stanje. On odlazi u Indiju, obavio je poslove, nabavio je sve te stvari, a onda, našavši skupinu papagaja, prenio je selam, ovu poruku od svog papagaja. Jedan od tih papagaja strese se i pade mrtav.

Trgovac se okahari: – Vidi šta uradih! Ovako lijepa ptica mojim sevepom umre! Nejse, on se vraća s puta kući i kad ga pita papagaj je li prenio ono što mu je rekao, on kaže – jesam. – Šta je bilo, jesu li mi šta poručili?, pita ga papagaj. Trgovac kaže: – Volio bih da to nisam učinio, jer kad sam predao selam od tebe, jedan se papagaj samo stresao i umro. U tom trenutku i njegov papagaj se strese i umre. Sad dupli jad. Ali šta će, izvadio je pticu iz kafeza da je iznese u baštu i baci... Međutim, papagaj prhne i na granu se popenje. Trgovac se u čudu pita šta je ovo, a papagaj mu pojašnjava: – Vidiš, ta ptica koja je pala nije umrla nego mi je kazala tim njenim jezikom, jezikom svoga hala, jedan savjet, čija je poruka sljedeća: –Tebe je tvoje lijepo perje i lijep glas doveo u kafez. Put da se izbaviš iz tog kafeza je smrt. Pa umri! Tj. umri prije smrti! Ja sam shvatio poruku pa sam se i ja napravio da sam mrtav i tako se oslobodio. A na ovaj način daje ders i tom trgovcu: – Nauči i ti ovo od mene i umri prije smrti!

E to je ono što nam se u hadisi-šerifu kaže: – Umrite prije smrti! Mora nam se to desiti, i onda ta osoba hoda po dunjaluku, a ustvari je na Ahiretu. Bilo je više tih primjera gdje bi Poslanik ukazao na neku osobu kazavši: – Ako želite da vidite džennetliju koji hoda, pogledajte tog i tog. I normalno da ta osoba, gdje god se pojavi, širi ovaj balzam džennetski. Odmah se uz ovo sjetimo i one poruke: – Ako naiđeš na džennetsko stablo, džennetsku skupinu, priđi u taj hlad, priđi toj skupini i namirisat ćeš se tim mirisom! I dokle bude suđeno, bit ćeš na ovome svijetu, ali si ti umro i oslobodio se ovoga kafeza. I ovdje opet vidimo šta je ovaj miris. Prošli put kaže: – Ako ima tamo u nekom selu, u nekom kutku, neko da čuje ovo što ja govorim, do te osobe će to doći – toj će osobi sve progovoriti! Eto, to je ono što se traži od nas. Ja, Rabbi! Pomozi nam, prema našoj predispoziciji, da budemo poput Jakuba, a. s. On osjeti taj miris Jusufov, na tolikoj udaljenosti! Gdje li Ken'an, a gdje li Egipat, ali ništa ne priječi taj miris!

Sad nam u dva bejta daje nasihat i tako završava ovo prvo poglavlje:

Tu osobu koja dobiva znanje od Hakka

potvrđuje i neživa i živa priroda,

iznoseći stotine dokaza u prilog njene istinitosti.

(Poput ovoga djeteta, i kamena, i palme, i životinje...)

Toj osobi koju Bog čuva

ptice i ribe postaju čuvari.

To vidimo kako je rečeno po pitanju zaštite Allaha Uzvišenog nad Pejgamberom u suri Tur, esteizubillah: Strpljivo čekaj odluku Gospodara svoga! Mi te čuvamo i pazimo! (doslovce: Ti si pod Našim okom!) I noću slavi i uzvisuj čistoću Njegovu (Allaha Uzvišenog), a i po zalasku zvijezda! (Et-Tur, 48-49)

Sljedeće poglavlje je u vezi s ovim.

Prvi dio 76. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 22. 12. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.