Sedmični list “Stav” u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Treći svezak, bejtovi: 3266-3328/III (prvi dio)
Euzubilla, bismilla, elhamdulillah
Rabbi-šrahli sadri...
JEDAN ČOVJEK MOLI MUSAA, A. S., DA GA PODUČI GOVORU ŽIVOTINJA I PTICA
Jedan mlad čovjek se obrati Musau:
„Poduči me jeziku životinja,
da bih iz glasova domaćih i divljih životinja
ibret uzimao u pogledu moga dina.
(Mlad čovjek, neiskusan i radoznao, traži nešto što mu ne pripada, ne računajući na posljedice.)
Jer jezici sinova Ademovih, svi se vrte
oko vode, hljeba i ugleda.
Sve ono što zaokuplja ljude uglavnom je to priča oko onoga šta će pojesti, popiti i drugih vrsta užitaka, pa pošto nema koristi od takvog govora, ja bih, eto, volio da ti mene podučiš govoru životinja. Ovako razmišlja ovaj mladić. A onda kaže:
Možda životinje imaju drugi dert
u pogledu toga, kako će preživjeti i proći.“
Eto, tako bih ja, kaže ovaj mladić, mogao da se tim putem okoristim za moj put. Musa, a. s., ovako mu odgovara:
Musa, a. s., mu reče: „Idi! Prođi se te želje!
Jer u tome leže mnoge opasnosti i ispred i iza.
Ovdje je opet upotrijebljena riječ heva (sanjarija, požuda-strast, sklonost-žudnja). Prođi se te želje!, kaže mu Musa, a. s. Da se opet prisjetimo onoga hadisi-šerifa: Nećete biti mumini sve dok vaša heva (evo, ovo – želja, strast, hir) ne bude slijedila ono s čime sam ja došao!
I sad mu kaže Musa, a. s., prođi se takve želje, jer te opasnost tu vreba! Velika pouka i za nas: Pazi, čovječe, šta tražiš! Poslanik, s. a. v. s., po pitanju primanja dara, preko hz. Omera, podučio je sviju nas kad mu je rekao: Ako dobiješ nešto, a to nisi tražio, onda ćeš ti biti potpomognut (ti ćeš to držati pod kontrolom), ali ako dobiješ nešto tražeći, e onda, neka znaš, da će tebe ta stvar potčiniti! Nemojmo ovo zaboraviti! Dobro upamtimo ovaj nasihat.
Kaže mu Musa, a. s.:
Ibret i buđenje od Boga traži,
a ne iz knjiga, diskusija, slova i usana!“
Ovdje vidimo kako svi Božiji poslanici govore isto: Probudi se, čovječe! U hadisi-šerifu je rečeno: Ljudi spavaju, kad umru – probude se! E zato: Ja Rabbi, pomozi nam da umremo prije smrti, pa da doživimo ovo buđenje! Mudri ljudi su govorili da je naš položaj poput kuće; da je svaki od nas pojedinačno kao kuća u kojoj ima puno gostiju a nema domaćina, domaćin zaspao. A sad, pošto ima tu puno gostiju, svak misli da je on pozvan da bude domaćin, pa koji od tih gostiju više osnaži, on i uzme ulogu domaćina.
Prevlast može uzeti mržnja, može ljubav, može zavist – sve su to gosti u ovoj našoj kući, i onda oni vode kolo. Ako se sad usmjeriš na nekog od ovih gostiju, nećeš postići rezultat, a rezultat nećeš postići ni potiskivajući ih. Šta treba uraditi u ovakvom halu? Pa samo probudi domaćina! Jer kad se gazda, gospodar kuće, probudi, onda će ovo sve ostalo da mu služi, da pokaže poniznost i pokornost. Dakle, buđenje mora u ovome smislu da se desi. A šta ćemo, ne dao Bog, ako to bude onoga dana kad svi izađemo pred Stvoritelja pa se obistinimo po pitanju onog ajeti-kerima: Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid! (Kaf, 22) Danas vidite stvari onakve kakve jesu! Ali, kakva korist, čovječe, od tog buđenje! Kasno je došlo! Zato: Ibret i buđenje od Boga traži!
Čovjek zagrijaniji postade usljed Musaova uskraćivanja.
Čovjek zagrijaniji biva kada mu se nešto uskraćuje.
(Takva je ljudska priroda. Rečeno je: El insanu harîsun 'ala ma munia'! – Čovjek hlepi za onim što je zabranjeno! Dakle, samo mu nešto uskrati, u njemu se pojavi žudnja da dođe do toga.)
Mladić ne odustaje od traženja:
On reče: „O, Musa, otkako je tvoje svjetlo zasjalo,
svaka stvar, uza te, dobila je svoju pravu vrijednost.
(Obratimo pažnju kako se obraća Musau, a. s., jer je ovaj mladić vjernik.)
Mene mahrum učiniti od ovog murada
ne priliči tvojoj dobroti, o, blagodarni!
(Zar ćeš me ostaviti prikraćenim u pogledu ove moje želje!? To tvoja dobrota neće dozvoliti.)
Ti si ovog vakta Hakkov zastupnik na Zemlji.
Ja ću u očaj pasti, ako me odbiješ!“
Ti si halifa Božiji u ovom vremenu, ako mi ne ispuniš ovu želju, ja ću pasti u očaj!
(La tejesu min revhillah! – Ne gubite nadu u Allahovu razgalu! – Jusuf, 87)
Prisjetimo se one žene iz prošlog dersa, koja za Boga nije znala; bila je iz idolopokloničkog plemena i ona dolazi Božijem Poslaniku s djetetom. Ovdje imamo da Božijem poslaniku Musau, a. s., dolazi mladić vjernik. Ona idolopoklonica ništa ne traži, ovaj traži. I vidite kako se lijepo izražava u prisustvu Božijeg poslanika: ...uz tebe je svaka stvar dobila pravu vrijednost; ti si halifa Božiji na Zemlji... On sve zna o kome se radi, ona tamo osoba ništa ne zna, al' on traži govor životinja. Sjećate se, davno je bio taj ders, kad mladić pita Isaa, a. s., da ga poduči kako on oživljava mrtve, pa mu Isa, a. s., kaže: Prođi se toga, čovječe, što će ti to, a on insistira pa na kraju kaže – Hajde makar oživi ove kosti ovdje, da vidim to. Isa, a. s., odvraća ga i obraća se Gospodaru: Ja Rabbi, kakav je hikmet da ovaj ahmak traži svoju propast u ovome!? Pa pokaži mu to, Isa!, kaže mu Allah, dž. š.
Na Isaovu, a. s., dovu kosti su oživjele. Bio je to lav koji je smrskao glavu tom mladiću. Evo, sad ovaj mladić... I jedan i drugi su vjernici, ali dobro sad odvagajmo na ovim primjerima kakav je naš odnos s ovim izvorima! Šta bismo mi, da smo u toj prilici, tražili ili, šta danas tražimo, kakve dove upućujemo Gospodaru!? Izgubio je glavu taj mladić; i danas-danile mi ne vidimo tog „lava“! Ali Bog dragi zna koliko udaraca primimo u glavu, pa se to na drukčiji način manifestira na ovo naše traženje, koje nas je iz pohlepe ovako spopalo! I vidite koja je razlika između one žene i ovog čovjeka: on u blizini Musaa, ali on traži (kao i onaj mladić tamo s Isaom, a. s.) da se desi čudo, umjesto da shvati pred kim se nalazi, da kaže – de, oživi mene, o Isa!
Oživi mene ovdje, poduči mene da ja sebe razumijem, da ja otkrijem svoju tajnu... Ali on hoće da vidi jedno čudo, van njega koje se dešava, a upozorava ga Musa, a. s., i govori mu – ne traži to! Kô Božiji poslanici, obaviješteni, znaju u šta to vodi. Jeste li vidjeli, ona žena dolazi bez ikakvog traženja; nju je privukao odraz koji je pao s lica onoga roba koji, kad je vidio Božijeg Poslanika, ništa nije tražio nego ga je ljubio, i njegove ruke i noge – promijenila se njegova fizionomija, ta crna boja je otišla, postao je bijel. Pogledajte razlike! I koji je rezultat u ova dva susreta, dva pristupa?! Kod one žene progovara njen fitret (ona iskonska, temeljna priroda čovjeka, njegova bit na kojoj je stvoren). Ona zna ko je preko puta nje, a ovaj ne zna! Ustvari, on je to sve lijepo naučio, on vjeruje i otići će s ovoga svijeta kao vjernik, na Musaovu dovu... Znači, mi smo sve naučili: i što se tiče vjerovanja, temelja vjere – sve to znamo, a ko od nas živi to? Ko je od nas probudio ovu iskonsku dimenziju? Ko je od nas otkrio ovo jusufovsko lice, koje svako od nas u sebi nosi – ko je izašao iz ovog bunara dunjaluka i tijela i oslobodio se tih okova?!
Musa, a. s., dalje kaže:
Musa reče: „Ja Rabbi, izgleda da je ovog
naivnog čovjeka ruglu izvrgao prokleti demon.
Ako ga naučim, on će biti na zijanu!
A ako ga ne naučim, srce će mu ružne misli zaokupiti.“
Musa, a. s., vidi posljedicu ove mladićeve želje, ali opet, pun sažaljenja, obraća se Allahu, dž. š.: – Izgleda da je ovom naivnom čovjeku demon pamet pomutio, da ga je obenđijao, pa ako ne udovoljim njegovoj želji, ružne misli će zaokupiti njegovo srce. On ima loše mišljenje o ovoj našoj strani, o istinskoj strani, i pod teretom tih misli, može se odbiti i krenuti krivim putem. Ružno će početi misliti o Tebi i o meni, ja Rabbi, i na takav način izazvati svoju propast. Pogledajmo kroz ove primjere kakva je ta pejgamberska samilost prema ljudima!
Hakk Uzvišeni reče: „O, Musa – poduči ga!
Jer Mi, iz plemenitosti, nikada dovu ne odbijamo!“
(Primit će je Gospodar, možda s odgodom, možda i ne, ali ovaj nam bejt poručuje: Pazi dobro šta tražiš od Gospodara!)
Musa će na to: „On će se kajati,
ruke gristi, odjeću derati
(Vidite kako je pejgamberima s nama! Vidite koliko je Musau teško, jer zna u šta čovjek upada, ako to sazna i ako mu se otkrije ta tajna.)
Snaga nije svakoj osobi svojstvena.
Slabost je bolji kvas smjernim.“
Hoće Musa, a. s., pod ovim terminom adžz (slabost, bespomoćnost) da kaže: Izaberi siromaštvo, nemoć u odnosu na Gospodara, jer ovo ovamo što tražiš, ti hoćeš sebe da afirmišeš! Ovaj mladić traži jednu počast – da posjeduje tajnu koju drugi ljudi nemaju! A Musa, a. s., kaže: – Ti izaberi adžz (siromaštvo i odricanje), jer je to najbolja sermija, tu je kapital i bogatstvo! Ovo su vrata sreće i spasa, jer si ti onda suštinski bogataš! Ako mi ispoljimo slabost kod sebe, mi smo onda potpuno prazni od nekakve uobrazilje da smo moćni. E kao takvi, onda bivamo podobni da se na jednom takvom ispražnjenom terenu od samog sebe, manifestuje Allahova Svemoć. Mogli smo to i da vidimo – kako odvažni, hrabri ljudi, u prisustvu fizički slabašnih starijih ljudi, gotovo uvučene glave u ramena sjede pred njima... To je ta druga snaga, s ove strane velikih Allahovih robova, jer se na njima manifestuje Allahova Svemoć. A tako je i s ostalim svojstvima. Zato, isprazni sebe od toga da pripisuješ sebi bogatstvo! Pripiši sebi fukaraluk, pa će te Allah učiniti najbogatijim, pa će se onda el-Ganijj (svojstvo Njegovo, ime, Onaj Neovisni, Bogati) manifestirati na toj praznini ili na tom čistom ogledalu!
Sad hz. Mevlana ovo pojašnjava pa će započetu priču za trenutak prekinuti:
Iz tog razloga siromaštvo je vječiti ponos,
jer takvaluk ostaje ruci koja ne može dokučiti.
Ovdje upućuje na poznati hadisi-šerif: El fakru fahri! – Siromaštvo je moj ponos!
Ne misli se tu na fukaraluk da nemaš dinara, da nemaš hrane za jesti, nego se to odnosi na svijest tvoju, na spoznaju o potpunoj ovisnosti o Stvoritelju; da sve što imamo da nam je sve to dato – nije to naše. Možete misliti koje probleme sad imamo pošto govorimo da je ovo moje! I za što god smo kazali da je moje, upali smo u veliki belaj! Zato, kad Allah traži od nas da damo na putu Istine, nama se teško rastati od toga, jer smo to nazvali svojim. A da smo svjesni da je to Božije, kako bi to lahko bilo vratiti Onome Kome pripada. U drugom polustihu kaže: jer takvaluk (bogobojaznost, svijest o Bogu) ostaje ruci koja ne može dokučiti, ruci koja ne može da dokuči željeno, takvoj „ruci“ (osobi) ostaje takvaluk, svijest o Bogu. A šta nam se u ajeti-kerimu kaže? Esteizubillah: Ako budeš bogobojazan (takva-sahibija), Allah će ti dati izlaz iz svake situacije i opskrbit će te odakle se i ne nadaš. (v. Et-Talak, 2-3) Eto, šta ćeš bolje na ruci od takvaluka! U dovi nam Poslanik, s. a. v. s., ovako poručuje da se obraćamo našem Stvoritelju:
Allahumme-k-fini bi halalike, an haramike, ve agnini bi fadlike, ammen sivake! – Ja Rabbi, Ti nas učini zadovoljnim s onim što je halal, a sačuvaj nas od harama; i Ti podaj, ja Rabbi, da ne budemo nikome muhtač, osim Tebi!
Stoga bogatstvo i bogataši su odbačeni,
jer od sile i vlasti sabur se napusti!
Da pogrešno ne shvatimo ovaj bejt, treba znati da Allah, dž. š., nije zabranio da čovjek zarađuje, da budu bogati ljudi... Vidjeli smo kakva je uloga tih bogatih prilikom opremanja vojske na Božijem putu, i kako je Poslanik hvalio te ljude... Ovaj drugi polustih nam to potpuno pojašnjava: ... jer od sile i vlasti sabur se napusti! To su oni koje bogatstvo dovodi u takvu situaciju da ne mogu osaburiti ni na čemu na putu stjecanja bogatstva, a sve kako bi još bogatiji i moćniji bili; bogatstvo i vlast učinili su ih nestrpljivim i pohlepnim, pa su sebi dozvolili da zagaze u haram i nepravdu! Od takvih je sabur daleko i oni su odbačeni!
Da navedemo jedan ajeti-kerim; esteizubillah: Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili; ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje (Eš-Šura, 27).
Čovjeku su slabost i siromaštvo sigurnost od
belaja koje mu donosi njegov nefs, pun pohepe i briga.
Nefs je taj koji čovjeku zadaje brige i belaje. Hazreti Alija, r. a., ovako kaže: Ne ulaži truda (i ne gubi vremena) u traženju bogatstva i raskoši; sreća je tvoja (i sačuvat ćeš čistoću svoje duše) ako to ne nađeš!
Ali vidite, sve je ovo traženje. Ako ti to Bog Uzvišeni dadne, onda si ti pomognut i znaš kako se s tim treba raspolagati. Ali tvoje traženje da dođeš do bogatstva će ti doći glave! Vidite kako je završio ovu misao – sreća je tvoja (i sačuvat ćeš čistoću svoje duše) ako to ne nađeš što tražiš!
Brige dolaze čovjeku od praznih želja!
S takvom naravi čovjek je, ustvari, lovina demona!
Sad nam je ovdje rekao odakle brige dolaze. One ne dolaze od neimaštine i siromaštva, nego od praznih želja – da mi je ovo, da mi je ono..., i s takvom naravi (ako to, čovječe, dominira tobom), ustvari, ti si lovina demona – poigrat će se s tobom kao dijete s lopticom! Te prazne želje nabacuje nam prokleti šejtan, koji je čovjeka uhvatio u svoje mreže, pa je čovjek postao plijen i zarobljenik toga svog nevidljivog neprijatelja. Ko se preda kanā-'atu (zadovoljstvo onim što je Bog dao) neće se osjećati siromašnim jer ima ono što mu treba.
Ko jede zemlju, taj želi i traži zemlju!
Đulbe-šećer je neprobavljiv za siromaha!
Hoće da nam kaže: siromaštvo i oskudica naučili su siromaha na skromnost i u tome on uživa; takav život njemu je sladak kao đulbe-šećer. A onaj ko se predao raskoši i materijalnim uživanjima on ne zna slast života jednog skromnog čovjeka koji uživa u skromnosti i odbacivanju praznih i suvišnih želja. Zato možemo da vidimo ljude koji imaju, rekli bismo – sve na ovome svijetu, a prazni unutra, nezadovoljni... Pa vidjeli smo šta mnogi od njih urade, gdje potraže utjehu da pobjegnu od svega toga... To su ovi iz bejta što jedu zemlju, dunjalučari.
Od Hakka Svevišnjeg vahj je došao Musau: „Poduči
ga tome što traži, ili mu otkrij jedan dio toga!“
Bog Svevišnji reče: „Daj mu to za čim je potrebu ispoljio!
U pogledu izbora ruke mu oslobodi!“
Kad je spomenuo ovaj izbor, slobodnu volju u pogledu izbora, kazavši: (...) ruke mu oslobodi!, hz. Mevlana hoće u nekoliko narednih stihova da nam pojasni slobodnu volju – šta je to što je Gospodar dopustio, odnosno gdje čovjek ima prostora za izbor, a šta je to na šta on ne može da djeluje.
Prvi dio 77. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 29. 12. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
