Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
Treći svezak, bejtovi: 1721-1762/III, drugi dio (95)
Slijepac se na svakom koraku jame plaši.
S hiljade strahova putem hodi.
Videći, čovjek zapaža širinu puta.
Dakle, on poznaje rupe i jame.
/Poznaje put jer ga je vidio i njime prošao, zato smo nezaobilazno upućeni da tražimo ove ljude i da na pravi način uspostavimo vezu s njima, pa da i mi zadobijemo to svjetlo./
Njegove noge i koljena ne drhte svakog časa.
Zar će on imati kiselo i smrknuto lice od svake brige!?
/Sad nas ponovo vraća na Faraonove sihirbaze. Zašto oni nemaju brige? Evo, sad sam ti sve ispričao, da ti to bude jasno kako ti ljudi u ovakvim kritičnim trenucima reaguju./
Diži se, o, Faraonu, jer mi to nismo,
pa da se radi povika i demona plašimo!
/To sve što si ti računao mi to nismo. Diži se, o, Faraonu!, dovikuju sihirbazi; nismo mi više ono što smo prije bili, one kukavice koje su se plašile svakog šuma i glasa jednog strašila kao što si ti! Dosta je više tvog zuluma! Mi smo Istinu vidjeli i sad se ne bojimo! Ne boje se jer ih je Gospodar u ovome trenutku kad treba da napuste ovaj svijet osnažio i spustio svoj smiraj na njih. Kaže hz. Imam Alijju Rida (r. a.): “Tri su trenutka u životu čovjeka gdje je prisutan najveći strah: 1) trenutak kada čovjek dolazi na ovaj svijet i kad vidi dunjaluk; 2) kad odlazi s ovoga svijeta i otvori mu se Ahiret i vidi kako to izgleda i 3) kad bude proživljen i vidi šta proživljenje sa sobom nosi.” Pa onda nas upućuje da pogledamo kako u Kur'ani-kerimu Allah Uzvišeni snaži Jahju, a. s.: I neka je selam njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao! (Merjem, 15) Isto to govori za sebe i Isa, a. s.: Neka je na mene selam kad sam se rodio, kada umrem i kada budem proživljen! (Merjem, 33) Pa i mi, ako ispravno shvatamo život i smrt, ako se na vrijeme probudimo, biiznillah, čeka nas ovakav selamet našeg Gospodara, pa ćemo taj čas rastanka s ovim svijetom bez straha podnijeti i sretni se svome Dostu vratiti.
Dalje oni govore:
Naše hrke deri! Ušivatelj je prisutan.
A, ako ne, onda, goli(ji) biti je bolje po nas.
Naše hrke deri – deri ti naša tijela! To što govoriš da ćeš uraditi – uradi! Ušivatelj je prisutan – Gospodar nije nikad odsutan, a ako ne, ako Gospodar nije odredio da bude to sad prišiveno (tjelesnu odoru ako ne ušije; ako naše duše i od tijela rastaviš, ne mari ništa), “goli” biti (tj. slobodni, oslobođeni tijela) bolje je po nas. Kako neće biti bolje kad je to put sastanka s našim Voljenim! Mi slobodni, a Onaj Voljeni u našoj blizini; to je čas koji s radošću grlimo! “Ništa strašno!” – rekoše oni – “mi ćemo se Gospodaru svome vratiti” (Eš-Šuara, 50)./
Bez odjeće, ovu ljepotu prigrlit ćemo
veselo, o, opaki neprijatelju!
/Pod odjećom misli se na tijelo, pa bez ovoga tijela (“goli”), mi ćemo tu nazovigolotinju veselo prihvatiti, jer ima jedno drugo tijelo, druga ruka i druga noga... Sjećate se da nam je o tome hz. Mevlana dva dersa unazad govorio: Ne boj se, ima drugo tijelo! Iza ove ruke ima druga ruka. Ovo je samo rukav one druge ruke.
Na kraju oni kažu:
Odvojenost od tijela i ćudi jeste nešto najprijatnije,
o, bez ilhama, raspamećeni Faraone!
/Vidite šta mu na kraju kažu: Odvojenost od tjela i ćudi jeste nešto najprijatnije, jer su oni to sad (u času smrti) jasno vidjeli šta je. A u drugom polustihu se kaže: O, bez ilhama, raspamećeni faraone! (O, ti koji si bez nadahnuća u pogledu ovoga! Zid koji si sam podigao prepreka je ilhamu da dođe do tebe. Zato si raspamećen i takve postupke radiš. Ili da kažemo direktnije: O, ti naš nefsonjo, ti si raspamećen, zato i nas prepadaš i zato se i sam treseš od straha!) Da ovdje jedan primjer spomenemo, a na što me ovaj bejt podsjetio jer, sigurno, dok ovo pratimo dođe nam i ta misao: Kako ovo, Gospodaru?! Cijeli život se ovi sihirbazi bore protiv Istine, pa kako to da u jednom trenutku zadobiju ovakav iman?! Oni su i došli upravo na susret s Musaom da pokušaju da ga pobijede, da ugase Allahovo svjetlo, jer oni ne znaju šta je Istina! Da bi ugodili Faraonu, bili su nagrađeni i počašćeni! Kako to da sad takvi ljudi dožive ovako nešto?! Vidimo i po ovome primjeru kako se susret s Allahovim istinskim robovima različito manifestira: dok njegov narod (Musaov narod, vjernici, muslimani) stalno zanovijeta i postavlja pitanja, a kad su se sihirbazi, koji se bore protiv Istine, susreli s njim, oni najedanput na sedždu padaju i na jekinu bivaju, tako su oni doživjeli taj susret. Sljedeći primjer jeste iz života Isaa, a. s., koji želim da navedem, da nas malo potakne na razmišljanje, da vidimo kako ti učitelji dina gledaju na postupke Isaa, a. s., i kako se čude, videći ga kako posvećuje svoje vrijeme onoj kategoriji ljudi koju oni preziru i odbacuju. Isa, a. s., njima kaže: “Da vas nešto upitam: šta mislite o gospodaru jednog vinograda koji zovne jednog svog slugu i kaže mu: Hajde otiđi u vinograd i obavi taj i taj posao. On kaže: Evo idem odmah, i ode, ali ne obavi taj posao. Drugom slugi kaže: Otiđi u vinograd i obavi taj posao. On kaže: Neću, ali obavi posao. Ko je od njih dvojice poslušao savjet, nalog gospodarev?” Oni svi kažu, pa ovaj drugi, ne razmišljajući uopće da sami sebe osuđuju u ovome! Ima, dakle, takvih ljudi čiji život izgleda ništavan, raskalašen i gotovo da su došli do kapije Džehennema, tako da su je skoro otvorili, međutim, nešto se desi i oni se dozovu, vrate se Gospodaru svome i počnu da rade djela koja ih vode Džennetu i odu u Džennet, i obratno. O tome nam i hadis govori. Pogledajmo sad i na ovom primjeru, kako te samo može ovo skupljeno (naučeno) znanje upropastiti! Pomisli koliko si dominantan u odnosu na drugog, jer reći ćeš: Ja znam šta ovi okolo ne znaju, ovi prostaci! A sjetimo se primjera što smo ih maloprije naveli, sjeti se koliko si sićušan, čovječe, u ovome svemu! Ne može pamet to dokučiti, Allahovu svemoć i sve ono što Allah stvara!
Sad će nam i hz. Mevlana jedan slikovit primjer navesti.
NOVO POGLAVLJE
Mazga se požalila devi rekavši: “Ja često padam na lice, a tebi se to rijetko dešava.”
Mazga se obrati devi: “O, dobri druže,
bila uzbrdica ili nizbrdica ili delikatan put,
ti ne padaš na glavu i razdragano ideš,
a ja na glavu padam poput zalutalog.
Ja stalno padam na lice,
radilo se o suhom ili vlažnom terenu.
Reci mi, šta je uzrok tome,
da znam kako trebam živjeti?”
/Sigurno smo shvatili o čemu se radi. Deva je ovdje išaret na potpune ljude, insani-kamile, istinske učitelje, a mazga na one koji su slijepci na ovome putu i koji posrću na njemu. Iz ovih nekoliko bejtova vidimo koliko je samo ova kategorija ljudi muhtač (u potrebi) susretu s ovom drugom kategorijom. U neka doba, zbog tih raznih padova, teturanja i bolova koje doživljavaju, dođu u situaciju da traže lijek za sebe i onda se obraćaju ovoj prvoj kategoriji, ovom insani-kamilu: Reci mi, šta je uzrok tome, da znam kako trebam živjeti? E sad, kad si, ako Bog da, došao na to da se obratiš takvim ljudima, kad si im se primakao, onda budi spreman da poslušaš. I još nešto: kad si već postavio takvo pitanje, onda ne zaboravi ono što je Zunnun-i Misri rekao onome muridu koji mu dolazi pa kaže: “Da li bih se ja mogao priključiti tvojim učenicima, da budem tvoj učenik?” “Možeš, nikakav problem nije” – kaže mu Zunnun-i Misri – “samo ćeš morati dvije stvari odmah usvojiti, a to su: sve što želiš bit će ti uskraćeno da radiš, a sve što ne želiš to ćeš morati da radiš!” Eto tako izgleda terbijet nefsa, jer ono gdje te nefs gura to je propast. E ako si došao na ovaj stepen da se ovako obraćaš, tražeći rješenje za svoj hal (za sebe), onda budi potpuno otvoren i brzo će se riješiti taj problem.
Deva odvrati: “Moje oko je od tvoga bistrije.
Osim toga, odozgo gleda.
/Sam izgled ovih životinja daje nam potpuno jasnu sliku o njihovom hodu, tj. kakav je hod deve, a kakav mazge. Sve to trebamo uzeti u razmatranje pa će nam slika biti bliža i jasnija. Vidimo da je devino oko bistrije i da ona odozgo gleda, ne iz oholosti nego ima takvu priliku, Gospodar je to dao njoj, da ima fin pregled puta kuda ide. Sad će nam to u nekoliko bejtova pojasniti, na usta deve:
Kad dospijem na vrh visoke planine,
konac uskog planinskog puta budno gledam.
/Gledam na posljednju prepreku (na zadnju rupu ili jamu) koja bi mi mogla na putu iskrsnuti, pa ću nastojati da je zaobiđem i tako pametno i promišljeno koračam naprijed. Ja odozgo sve dobro sagledam gdje su rupe, gdje su kakve opasnosti i onda nastojim to da izbjegnem.
Onda sve nizine i uzvisine puta
mome oku i Bog pokazuje.
/Kad si tako okrenut (usmjeren), onda od Gospodara dolazi upravo ono što Faraon nema, a nema ilhama, nema nadahnuća, nema inspiracije./
Svaki korak, na osnovu uvida, učinim.
Od posrtaja i padova sam izbavljena.
/Na osnovu uvida... (produbljenog i nadahnutog znanja; razumijevanja samoga sebe, uzroka, prirode i stavova svog vlastitog ponašanja...) U ajeti-kerimu se kaže: Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” (Jusuf, 108) Eto zašto ne možemo bez tih Allahovih robova. Dakle, (...) na osnovu uvida svaki korak učinim. I onda, normalno da je posljedica takvog hoda ovo što kaže drugi stih: Od posrtaja i padova sam izbavljena.
Ti vidiš pred sobom dva-tri koraka.
Zrno vidiš, a bol zamke ne vidiš!
/Eto kako mazga hoda: ti vidiš dva-tri koraka, i zrno vidiš, a nemaš uvida šire da pogledaš šta se krije iza tog zrna što ti je ponuđeno. Kakva je zamka i kakva će bol da proistekne iz toga?! Evo upozorenje svima nama: O, vi ljudi koji ste nemarni, u gafletu i džehaletu – dozovite se, tj. opametite se i manite se nerazumnih postupaka što prije, kako ne biste išli kroz život nepromišljeno i teturajući! (Ovo je opomena i upozorenje džahilima i gafilima koji slijepo koračaju kroz život, ne gledajući na put, posrćući i padajući, i opet ne dolaze sebi! Neće da promisle o udarcima i da se otresu okova gafleta i džehaleta.)
Onda nam na arapskom kaže:
Jesu li tebi jednaki slijepac i vidjelac,
u pogledu mjesta prispijeća i kretanja?”
/To jest, mjesta gdje će odsjesti, gdje će naći konak, to sve deva vidi, o svemu se brine i vodi računa. Ovo prispijeće i kretanje podrazumijeva odlazak i dolazak. Jesu li oni isti tebi? Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Reci: “Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi? (Er-Rad, 16) A u suri Fatir odgovara nam na ovo pitanje: Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi, ni tmine ni svjetlo... (Fatir, 19-20). Jasno nam je ovo dobro.
Kad zametku u utrobi Hakk dušu daje,
privlačenje dijelova u njegovu konstituciju pohranjuje.
Putem hrane on dijelove privlači.
Osnovu i potku svoga tijela tka.
(Zametak se hrani majčinom krvlju i ta krv povezuje dijelove budućeg tijela i privlači jedne drugima.)
U razvoju, do četrdesete godine, privlačenje dijelova
Hakk mu je predmetom njegove žudnje učinio.
/Sad se čovjek rodi i sad, vidite, u razvoju, do četrdesete godine, privlačenje dijelova Hakk mu je predmetom njegove žudnje učinio. Za sve to što privlačiš iza toga stoji ta tvoja žudnja, ali interesantno da je rekao do četrdesete godine! Pa ako si bio do četrdesete godine u halu zametka (djeteta koje uzima sebi), nemoj dalje takav biti. Nemoj dalje tako nastaviti, pa da odeš s ovoga svijeta u halu djeteta, koje stalno sebi privlači, to jest koje će stalno govoriti: moje, meni, ja! (Želja i pohlepa da što više imaš, da ojačaš i da budeš među prvima, na kormilu – da se vidi da ti nešto značiš!) To će biti onda argument da sebe doživljavaš kao ovu formu. I hoćeš nju da ovjekovječiš, zaboravljajući na svoju dušu! Onaj kome je ovo otvoreno da vidi on neće dozvoliti da od svoje četrdesete godine (te su godine išaret jednog kemala, punoljetstva) nastavi isto, već bi čovjek trebao da sad otkrije kod sebe jednu potpuno drugu dimenziju. Nećeš, valjda, dozvoliti da, ne dao Bog, tako nedozvan završiš, gušeći se u žudnji za prolaznim. Zašto nam je ovo rekao privlačenje? Da nam opet ponovi i kaže kako je Gospodar svemoguć. Ne boj se! Te tvoje dijelove, kad se rasture, kad postanu prah, skupit će ovaj Svemoćni!
Privlačenju dijelova duh je podučen.
Kako da privlačenje ne zna Car Jedinstveni?!
/Tvoja duša-ruh podučena je privlačenju dijelova. Hoće da kaže: pošto je Allah Uzvišeni naučio dušu i dao joj sposobnost da dijelove tijela drži na okupu i da ih povezuje, kako da On, Allah Uzvišeni, nije u stanju da, nakon smrti, opet te dijelove sakupi i da ih oživi?! Nemoj biti u toj šubhi (sumnji)! Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: O, ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje – pa Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji i što je On kadar mrtve oživjeti i što On sve može. I što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživjeti. (El-Hadždž, 5-7)
Ove zerre (ove čestice) na okupu drži sunce.
Bez hrane, tvoje dijelove zna privući.
(Ovdje se misli na Sunce ruha, duše tvoje. Ove zerre, sve to drži duh; kad se duh makne iz tebe, sve će se to ponovo rastočiti u ove djeliće.)
Imamo još dva bejta.
Tog časa kad se preneš iz sna,
tvoju pamet i osjetila brzo pozove.
/Vidimo u ovome bejtu sljedeće: spavao je čovjek i, čim se prenuo, ponovo mu se vraća i pamet i osjetila, a i samo tijelo ustaje, živo je. Dakle, imamo tijelo, imamo pamet, imamo osjetila. Da iz ovoga bejta još nešto izvučemo kao pouku. Ako gledamo tijelo kao tijelo, ono upućuje na djelatnost, na rad. Jer kad je čovjek u budnom stanju, i ta njegova sposobnost za djelanje dolazi do izražaja. Druga dimenzija jeste pamet – govori o inteligenciji tvojoj, o tvom učenju; treća, osjetilna dimenzija govori o tvojoj ljubavi. Pogledajmo sad kategorije ljudi kroz ova tri primjera. Imamo ljude koji su tjelesno budni – ti rade, što bismo rekli, danonoćno, odmaraju se radeći. Imamo drugu kategoriju za koju možemo reći kako danonoćno posvećuju pažnju učenju, istraživanju – to je primjer naučnika, inteligentne osobe. Imamo i treći primjer – zaljubljenika, koji govori u ljubavi. Ako ove tri stvari ne budu objedinjene, kako nam se kaže u ovom bejtu, izostat će budnost. Budnost nastupa kad se ovo ponovo spoji. Ako ovo ne bude objedinjeno (a, nažalost, vrlo rijetko biva), mi ćemo ostati u snu ili u duplom snu, a vjerovati da smo budni. Zato ćemo vidjeti (i na sebi to prvo probajmo otkriti) ako nam se pojavljuje, a i kod drugih, ako jedan intelektualac (učenjak) sad pogleda nekog zaljubljenika ili nekoga radišu, on će kazati: Kakvi su ovo ljudi, neuki! Onaj stalno radi; onaj nešto fantazira, a ne znaju šta je nauka, šta je znanje! I moći će more argumenata navesti u pogledu znanja, kao što može i trudbenik da kaže, kako imamo u predajama da je rad ibadet. On veliča rad i ode sad u drugu krajnost – ode mu namaz (ne stiže klanjati), ali on je doveo na mjesto svoj posao, posao je završio, pa kaže: I to je ibadet! Ako se ovo troje ne spoji, nećemo se probuditi. Pogledajte u kakvom su konfliktu ovakve kategorije! Eto, ovo je jedna od poruka ovoga bejta, vrlo bitna. Pa riješimo prvo taj konflikt kod sebe, tu je prvo nered nastao, a onda, ako Bog da, ako budemo u toj situaciji, probajmo pomoći drugom.
I posljednji bejt:
Da bi znao da to od Njega nije odsutno.
Vraćaju se kad On naredi: “Vratite se!”
/Gospodar u toku sna uzima naše duše. Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju (Ez-Zumer, 42). Dakle, došao edžel, Allah uzima dušu, a isto tako uzima dušu kad se zavedemo u san, zato je san brat smrti. Potom, onima kojima je određeno da i dalje žive Allah vraća ponovo i pamet i osjetila – sve, u njihova tijela, i oni se podižu i idu svojim putem dalje dok ne dođe edžel. Ta duša za vrijeme sna, kojoj nije nasib da ode s ovog svijeta, ostaje u jednoj vezi s tvojim tijelom, poput jedne zrake, a kad joj dođe edžel, ta se zraka prekine i taj se više ne vraća na ovaj svijet. Da još jednom ponovimo ovaj bejt: Da bi znao da to od Njega (Gospodara) nije odsutno. (To može biti od nas odsutno, od Gospodara nikad!) Vraćaju se kad On naredi: “Vratite se!” Dušama kad kaže, kad im naredi.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
Drugi dio 41. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 17.2.2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
