Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Treći svezak, bejtovi: 1555-1597 /III, drugi dio (87)
NOVO POGLAVLJE
Učitelj se razbolio putem uobrazilje
Učitelj klonuo od uobrazilje i od straha,
Ustade vukući ogrtač (na putu do svoje kuće).
Eto kako ga sad ocrtava hz. Mevlana. Sad on slomljen, vuče se prema kući.
Gnjevan na ženu, govorio je (sebi): “Njena ljubav je slaba.
Ja u ovako lošem stanju, a ona niti pita niti se brine.
(Pogledajte ovo, kao da gleda naš hal! Sad će nam objasniti kakav efekt na tvoju okolinu ima uobrazilja, u ovom slučaju na ženu, odnosno na brak koji danas gotovo da ne vrijedi ni pare. Evo i večeras, prije nego što sam počeo s dersom, čujem jedan od mojih poznanika se razveo. Sad ćemo vidjeti šta sve njemu uobrazilja o njegovoj ženi konstruira. On, idući kući, u sebi govori: Ja u ovako lošem stanju, a ona niti pita niti se brine.)
Nijednom me nije izvijestila u pogledu moje boje,
Ima namjeru da se oslobodi od moje sramote.
/To je samo obični mektepski učitelj; “i ona se stidi toga”, govori on sebi. Vidite ovu konstrukciju! Iznoseći ovaj učiteljev monolog, hz. Mevlana hoće da kaže, kao da nas pita, kako dozvolimo da se ovako, šejtan i njegova vojska, poigra s nama i da uništimo nešto što je, možda, tako lijepo. U ovom slučaju to ide od čovjeka prema ženi, a isto tako od žene prema čovjeku./
Ona je svojom ljepotom i pojavom opijena.
Bihaber je od toga, da sam s krova pao poput leđena.”
Dođe i vrata ljutito otvori.
Dječaci su ga u stopu pratili.
/Iz ovog konteksta moglo bi se zaključiti kao da je đacima rekao: vi krenite za mnom (jer je bio ljut učitelj), pa da tu lekciju dovršimo kod kuće. Moglo bi to tako da bude, jer ga dječaci prate kući./
Žena mu se obrati: “Zašto se brzo vrati?
Ne daj Bože da je tebe, tako dobru osobu,
pogodilo kakvo zlo!”
On odvrati: “Jesi li slijepa? Gledaj moju boju i hal!
Od brige i tuđini me oplakuju.
Ti u kući od mržnje i nifaka (licemjerstva)
ne vidiš moj hal u kom sagaram!”
/Pogledajte ovu bolest uobrazilje! Uvijek tražiš krivca u nekoj drugoj osobi; nikako ne vidiš problem kod sebe – kriv je neko drugi za tvoj hal!/
Žena reče: “O, ugledniče, s tobom je sve u redu.
U pitanju je tvoja uobrazilja i ništavno apsurdna
pretpostavka.”
/Opet spaja ove dvije stvari: vehm i zann – uobrazilja i ništavno apsurdna pretpostavka. A opet podvlačimo, sve je ovo zbog neutemeljenosti u dinu, zbog toga što nismo dozvolili da nas znanje pogleda u lice i da nam se razvije ovo drugo krilo pa da se uzdignemo. A to možeš jedino ako stupiš u svetu zemlju, jer s tog mjesta, s kudsijjeta (čistoće), čovjek se uzdiže u visine. Pošto smo ovako zarobljeni, ostajemo u ovoj pustinji i tumaramo./
On dočeka: “O, zavodljivice, ti još istrajavaš u inadu!
Ne vidiš li ovu promjenu i drhtanje?!
Ako si postala slijepa i gluha, šta je moja krivica?
Ja sam u ovoj patnji i u žalosti i zabrinutosti!”
Ona reče: “O, ugledniče, donijet ću ogledalo,
kako bi uvidio da sam nedužna.”
On reče: “Idi (do đavola!) i ti i tvoje ogledalo!
Stalno si u zlobi, mržnji i svadljivosti.
(Vidimo šta sve može da izađe iz čovjeka, a nigdje ništa realno ne postoji, nikakva razloga za ovakve stvari.)
Postelju mi brzo prostri
da legnem, jer me glava boli.”
Žena zastade. Čovjek na nju povika:
“O, dušmanice, brže! To ti dolikuje.”
/Kaže joj: To ti i dolikuje da uvijek odugovlačiš kad ja od tebe nešto tražim. Ovo trebaju da čuju svi koji su u braku, a i oni koji tek trebaju da stupe u brak. Dobro vodite računa o ovim stvarima. Nemojte otvoriti ta vrata pa da šejtan dođe s te strane. Napravit će od ničega svašta. Čovjek će učiniti zulum nekoj od strana, a možda ćeš i dalje donositi na mjesto mnoge druge stvari, a Bog dragi zna kako će na mizan-tereziji to biti. Jer u pitanju je zulum (nepravda) koji se može učiniti nekom, u ovome slučaju bračnom drugu./
NOVO POGLAVLJE
Učitelj je pao u postelju i jadikovao od umišljene bolesti
Postelju donese i prostrije je ta starica
rekavši (sebi): “Nemam mogućnosti, a nutrina
mi je ispunjena tjeskobom.
(Nemam mogućnosti da mu sad priđem sa savjetom, a tako je teška situacija.)
Ako govorim, okrivit će mene,
a ako ne govorim, ozbiljnim će postati ovaj slučaj.”
/Njoj, koja bistro, razborito gleda tu situaciju, ili ta strana koja je bistra, s kojom mi možemo doći u kontakt ovako to izgleda: Ako progovorim, napast će na mene, ako ne progovorim, prepustit ću ga uobrazilji koja će imati katastrofalne posljedice./
Loš predznak bolesnim učini
čovjeka koji nije bio pod teretom brige.
/Velika misao! Bezbrižnost je opasna! Nije to nikakva sreća. Dakle, jedna do tad bezbrižna osoba, pod utjecajem uobrazilje, biva izbačena iz ravnoteže i najedanput od te bezbrižnosti eto brdo briga, a u stvarnosti nigdje ništa nema. Ja sam bio u situaciji, mogao bih reći i više puta, da razgovaram s nekim bračnim drugovima koji su imali probleme, nigdje nisam do sada vidio jedan validan razlog. To su takve gluposti, ali je to u njihovim očima naraslo do neba i uglavnom su svi ti brakovi pukli. Nije bilo bitno ni koliko je djece u tom braku, ni koliko su godina u braku, ne – svi imaju svoje pravo, a sigurno, može se reći, to je sukob ega, i s jedne i s druge strane. Dali su da se njihov hir (obijest, neobuzdanost) razmaše, i tako je to sve pucalo i onda odu svako svojim putem, uvjereni da su u pravu. Da nam Allah pomogne, ne znam zašto je to tako. I to u brakovima vjernika. Koja je to vjera, je li to sad vjera ovoga lutanja po pustinji? Sigurno nije ona vjera gdje je potpuno jasan put i gdje čovjek traži samo Allahovo zadovoljstvo, a na drugoj strani je jedan hal na zannu (pretpostavka, umišljenost, uobrazilja) utemeljen i evo vidimo kako to izgleda./
Sad nam dolazi jedan bejt na arapskom:
Dužnost je prihvatiti Pejgamberove riječi:
Budete li se bolesnim pravili pred nama, razboljet ćete se.
/Upućuje nas na hadisi-šerif: Nemojte se praviti bolesnim, jer ćete se onda zaista razboljeti! Zašto nam kaže “nemojte se praviti bolesnim”? Zar se pravimo bolesnim? I ovdje je prisutna jedna nefsanska zavrzlama jer, kad si bolestan, onda vidiš da svi oko tebe skaču, a to godi nefsu. Šta god zaželiš, dok si hasta, ono ti se primakne i onda čovjek uživa u tome. Imamo koliko hoćete ljudi koji uživaju da govore kako imaju problema: nisam dobro, slomljen sam, te ovo-ono... Onda te pitaju zašto je to tako, vela havle, a oni uživaju u tome a da nisu ni svjesni koja je ovo nefsanska zamka. Pa nam Poslanik kaže: Nemojte se praviti bolesnim jer ćete se onda zaista razboljeti!/
Govorim li, on će umisliti:
Ona se želi odvojiti.
Mene iz kuće istjeruje radi
bezbožnog čina i varanja.”
/Žena čestita nema veze s ovim što je on umislio: ona želi da se odvoji, mene iz kuće istjeruje, radi bezbožnog čina i varanja. Prenesimo sad to na nas: naš poslovni partner, ahbab, i mi imamo a da nismo ni svjesni ovakva razmišljanja. I ako dođeš u situaciju da te neko pozove da budeš neka vrsta izmirenja između njih, vidjet ćeš da tu obično nikakvog značajnog problema nema, da je on vrlo lahak za prevazići, ali u taj “problem” puše ova strana svana – šejtanska, i naš nefs iznutra, pa su to napuhali do neba i ništa drugo ne možeš čuti osim: nikada mu neću oprostiti! Tako odemo s ovoga svijeta, u tom halu. To se događa i u našim familijama; svi smo imali priliku to vidjeti, pa i ja sam u svojoj porodici, vidio sam nekoliko takvih slučajeva, otišli su na ahiret najbliži, zavađeni, neizmireni. Dešava se da ode babo a ne progovori sa sinom svojim, i obratno. Ili s majkom itd. Sve sam to imao priliku da vidim./
Postelju mu pripremi i učitelj se strovali.
Uzdasi i vapaji iz njeg se ispoljiše.
/Žena vidi da nema fajde sad nešto govoriti, jer to do njega ne dolazi, nego napravi mu postelju i on se strovali. Pogledajte kako nam hz. Mevlana slikovito crta ovaj hal: čovjek potpuno zdrav, ništa mu nije, a strovali se u postelju!/
Dječaci su tamo sjedili i pritajeno
ders učili sa stotinu žaljenja.
/Po ovome se vidi da im je rekao – pođite za mnom i sad moraju opet ders učiti tu, kod njegove kuće; nisu postigli ono što su htjeli./
Mislili su: “Ovo sve uradismo i još smo zatočeni.
Loša zgrada je bila, ili loši graditelji?”
/Nešto nismo dobro uradili. Nismo se oslobodili ovog zatvora (učitelja i mekteba)./
NOVO POGLAVLJE
Po drugi put dječaci u sumnju bacaju učitelja govoreći: Njemu se od našeg učenja Kur'ana povećava glavobolja.
Opet onaj najpametniji među dječacima, kad već nije ova prva varijanta polučila uspjeh, sprema novu:
Taj pronicljivi reče: “O, cijenjena družino,
ders učite i glasove podignite!”
Vidimo, ders je lekcija iz Kur'ana, pa im ovaj bistri dječak kaže da podignu glasove dok uče, a potom:
Kad zaučiše, on reče: “O, dječaci,
naša glasnost šteti učitelju.
Učiteljeva glavobolja se povećava od glasnosti.
Vrijedi li to da on boluje radi danga?”
(dang – šesti dio nečega)
/Ovo naše učenje i ovo podizanje glasova nije vrijedno učiteljeva uznemiravanja, jer on zbog toga trpi glavobolju./
Učitelj reče: “Pravo govori. Idite!
Glavobolja mi se povećava. Izađite!”
/Vidite ovo: Kad hz. Mevlana kazuje jednu priču, mi prema mogućnostima, koliko Gospodar daje, skrećemo pažnju na njenu poruku, ali pazite, on na više načina prilazi tim stvarima. Davno, kad smo tek počeli s Mesnevijom, ja sam vam, ako se sjećate, govorio o nečemu što se često javlja u Mesneviji, o toj kompoziciji Mesnevije. Meni to izgleda ovako: Bio sam na Kipru i tamo sam vidio kako su riješili posjete turista njihovim znamenitostima. To je jedna plava linija koja ide gradom. Sad slijedite tu liniju i ona vas vodi do svih kulturno-historijskih objekata, da se vidi ono što je vrijedno. Ako je taj kulturni spomenik negdje u kakvom uskom, malom sokaku, onda su nacrtane plave stope koje nam kazuju: otiđi tamo i vrati se po tim stopama ponovo na glavnu liniju i onda nastavljaš dalje; tako je cijeli grad obilježen, i vrlo je lahko (ne treba vam niko ništa govoriti gdje se šta nalazi) da to vidite. To je mene asociralo na kompoziciju Mesnevije, jer je baš na tom putu bila jedna mevlevijska tekija, prekrasna tekija, koja je danas muzej. Pa sam rekao: Mesnevija je poput jedne raskošne zgrade u koju smo mi ušli, inšallahu teala, s lijepim nijetom, privučeni ovom ljepotom na koju nas zove hz. Mevlana. I kad smo već ušli u tu zgradu, mi znamo da nam treba izaći na zadnji sprat. Zašto na zadnji sprat? Pa zato što je odozgo pogled oštar. Takav uvid nećemo imati sa onih nižih spratova. Dok se penjemo tom glavnom linijom, kad dođemo na jedan sprat, istom hz. Mevlana, baš poput tih stopa, odvede nas u jednu drugu sobu, pa nas onda opet vrati da nastavimo dalje, onda odemo u sljedeću sobu, tamo nas čeka nova priča, ibret, koja će nam pomoći da se ponovo vratimo na onu glavnu liniju koja nas, osnažene, vodi do vrha gore. E, tako je i u ovoj priči; i ovdje imamo onu glavnu liniju priče: počeo je sa znanjem i pretpostavkom, ali kako dolaze ovi bejtovi, gledamo i zalazimo i u ove druge sobe koje on hoće da nam pokaže. Čim je ovo rekao da učitelju smeta učenje Kur'ana, to je kao i da nama kaže: Pitaj sebe, i ti i ja, kakav je naš odnos s Kur'ani-kerimom? Sad će nam skrenuti pažnju kakav je odnos i djece prema Kur'ani-kerimu. Evo, učitelju se diže kosa od tog učenja, od dječije glasnosti!/
NOVO POGLAVLJE
Dječaci se oslobodiše od mekteba putem ovog mekra (varke)
Sedždu učiniše i rekoše: “O, plemeniti,
daleko bili od tebe patnja i strahovanje!”
/Ovdje sedžda može biti naklonost i izraz poštivanja prema učitelju, a može biti sedžda zahvale Allahu što ih je kutarisao tegobe. Dječaci, zadovoljni, odvrću dovu svom bistroumnom drugu, da Allah otkloni od njega i patnju i strah./
Potom izađoše, hitajući kućama
poput ptica u žudnji za zrnevljem.
/Sad su se oslobodili učenja svega i odoše kućama slobodni, poput ptica kad navale na zrnevlje. Upitajmo se i mi, je li ovakav naš odnos prema Kur'ani-kerimu? Da li i mi svaki dan pogledamo u njega, da li ga učimo? Imamo li vremena za Kur'ani-kerim? Imamo li vremena da osvježavamo vezu s Hakkom, jer je Kur'an Njegov govor, (direktno se nama obraća) ili letimo za “zrnevljem”? Možda je čovjeka strah i pitati se ovo! Ima, međutim, i onih koji ga devame pa ga prodaju za ovo “zrnevlje”, koriste Kur'an da steknu prolazna dobra, prodaju Kur'ani-kerim, da nas Allah sačuva toga!/
Njihove majke im ljutito rekoše:
“Dan je pisanja, a vi se igrom zabavili!” (1592/III)
/Sad hz. Mevlana skreće pažnju roditeljima: Pazite dobro šta djeca rade, okreću li leđa Kur'ani-kerimu? Brižni roditelj, brižne majke, odmah reagiraju, jer one znaju šta znači veza s Kur'ani-kerimom. Da navedemo jedan hadisi-šerif. Prenosi se da je Poslanik (s. a. v. s.) rekao: Odgajajte svoju djecu poučavajući ih Kur'anu (da uče Kur'an napamet) jer će oni koji znaju Kur'an napamet (hafizi) biti u Allahovom hladu (u Njegovoj zaštiti) onoga dana kada neće biti drugog hlada osim Allahovog hlada. Roditelji kažu djeci: Dan je pisanja, a vi se igrom zabavili! Mi imamo dan ili dio dana na raspolaganju, samo se nama čini to razvučeno, izraženo u godinama možda 50-60 godina, ali to je suštinski dan ili dio dana. Pa u ovom danu je vakat pisanja, vakat truda, učenja, zato nam i prvi imperativ kaže – Uči! A vi se igrom zabavili, i dok se igrom baviš, kako nam je to hz. Mevlana objasnio, onaj lopov koji vreba na tebe, koji je tu da stavi na kušnju tvoju vjeru, ukrast će ti odjeću koju si skinuo, raskomotio se da se posvetiš igri. To jeste, ukrast će ti odjeću takvaluka (bogobojaznosti). Nije vakat za igru./
Ispriku iznesoše riječima: “O, majko, stani!
Ovaj đunah nije od nas niti je našom krivicom izazvan.
(Pravdaju se djeca.)
Putem presude Neba, naš učitelj
je potišten, bolestan i iskušan.”
(To je sudbina tako postavila.)
Majke odvratiše: “To je varka i laž.
Stotinu laži donesoste žudeći za mlaćenicom!
/Svakom od nas kaže: svaki tvoj izgovor koji navodiš, koji te sprečava da budeš vezan za Kur'ani- kerim, nek znaš da je to laž! Stotinu laži donesoste žudeći za mlaćenicom, za nečim što je, kako se kaže, čorbine čorbe čorba, nešto što ništa ne vrijedi!/
Mi, po sabahu, idemo učitelju
da vidimo osnovu ove vaše varke.”
Dječaci rekoše: “S Allahovim imenom, idite.
Izvijestite se o našoj laži ili iskrenosti.” (1597/III)
E sad će se opet hz. Mevlana vratiti na onu glavnu džadu, pa ćemo to, ako Bog da, vidjeti sljedeći put kako će se završiti.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El Fatiha!
Drugi dio 37. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 20. 1. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centaru – Jekovac.
