„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2885-2931/III (drugi dio)
Priredio: Šaban GADŽO
ODGOVOR VJEROVJESNIKA, A. S., DŽEBRIJAMA (OVIM FATALISTIMA)
Poslanici im odgovaraju: „Jeste! Allah je ljude tako stvorio
i takve im osobine i svojstva dao od kojih se
nijedan čovjek ne može povući niti ih se osloboditi i odreći.
Nemoguće je izmijeniti te urođene osobine: neko je visoka, neko niska rasta; u nekog je lijepo lice, u nekog ne; neko ima potpune i savršene udove; neko je sakat, hrom, poguren... To se ne može izmijeniti, valja to nositi cijeli život, ali i u tome ima za tu osobu sigurno neka mudrost koju bi trebalo da otkrije, jer Allah nikome ne čini nepravdu.
A On je stvorio i oprečna svojstva
tako da mrska osoba postane draga.
(I to se dešava, vrijeme mijenja situaciju.)
Ti možeš kamenu govoriti da zlato postane.
Nema koristi. Ali ako bakru kažeš da zlato postane, ima put.
I bakar je metal kao i zlato, oni su po tome slični, od iste vrste, i može se desiti promjena.
U bejtu kamen upućuje na kjafira, na onu nepopravljivu osobu za koju se u ajeti-kerimu kaže: Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno – opominjao ih ti ili ne opominjao – oni neće vjerovati (el-Bekare, 6).
Što se tiče zlata, to je primjer za mumine, a bakar simbolizira osobu slabog imana; vjernik je, ali slabog imana. Ovdje dolaze do izražaja kur'anske riječi, esteizubillah: Ti (Muhammede) opominji ljude! Jer opomena će koristiti muminima! (ez-Zarijat, 55)
Ako pijesku govoriš da ilovača postane, on je nemoćan.
Ako zemlji govoriš da ilovača postane, to može biti.
Zato što je pijesak usitnjeni kamen, od njega ilovača neće postati, a zemna prašina pomiješana s vodom – to već može dati ilovaču.
Dao je bolesti kojima nema lijeka,
naprimjer: hromost, spljošten nos i sljepoća.
Dao je bolesti kojim ima lijeka,
naprimjer: paraliza lica i glavobolja.
Ove lijekove dao je radi povezivanja.
Nisu ove bolesti i lijekovi bez smisla i svrhe.
(Jer kad im se vrati zdravlje, oni će onda biti bolji i bit će zahvalni Allahu, dž. š., na tim nimetima.)
U svakom slučaju, za većinu bolesti ima lijeka.
Kad ustrajno tražiš, ruci ti dolazi.
Ako ustrajno tražiš, On se odaziva na tvoje traženje. U hadisi-šerifu je rečeno: Tražite lijeka svojoj bolesti, o, vi Allahovi robovi! Jer, Uzvišeni Allah, osim starosti i iznemoglosti, nije stvorio ni jednu bolest a da joj nije stvorio i dao lijek.
Tako završavaju poslanici svoj odgovor džebrijama.
KAFIRI IZNOVA IZNOSE ARGUMENTE O SVOJOJ PRISILJENOSTI
(O tome da oni nemaju slobodne volje, nego da su prisiljeni da rade ono što rade; da za njih nema grijeha ni odgovornosti za počinjena djela, odnosno nedjela, jer što god rade, kažu, primorani su na to, pošto se sve odvija po zakonima sudbine – sve je unaprijed određeno. Vidite kako čovjek, ali i cijele zajednice, mogu naopako da shvate stvari!)
Stanovnici Sabe rekoše: „O, družino (pejgambera),
ova naša bolest nije od onih bolesti koje primaju lijek!
(Ovoj našoj bolesti nema lijeka!)
Godinama nam dajete nekakve savjete, obmanjujući nas,
ali time nas svakog trena još jače sputavate.
Vi svojim savjetima učvršćujete okove naših srca, tj. ona ne primaju vaše savjete! Vidite kako oni razumijevaju ulazak u njihov život uputitelja!
Da je ova bolest mogla primiti lijek, onda bi
taj lijek djelovao i tu bolest makar malo ublažio.
Ali evo, kao što sami vidite, vaš lijek nema nikakvog dejstva: sve to što govorite nama samo šteti, pa daleko i vi bili i savjeti koje nam dajete!
Kad nastupi zapaljenje jetre, onda jetra ne prima vodu.
Da popije more vode, ona će mimo jetre proći
i na nekakvo drugo mjesto otići.
Bez sumnje, oticanje obuzima ruke i noge.
Žeđ ne uklanja ta hidrofizija.
Na primjeru ove fizičke bolesti, koja je kod nas poznata po turskom izrazu „istiska“, hz. Mevlana hoće da nam kaže: i u vama, u vašoj duši, ima jedna duhovna bolest, poput ove hidrofizije, vodene bolesti. Koja je to bolest? To je bolest neprimanja savjeta od pejgambera i Božijih prijatelja!
A kako nam je to lijepo u ajeti-kerimu rečeno, vezano za Semud, narod Saliha, a. s. Salih, a. s., na kraju svoje misije, videći da nema uspjeha, ostavlja svoj narod, prepuštajući ga neminovnoj kazni, ali im na rastanku kaže, esteizubillah: O, narode moj! Ja sam vam dostavio poslanicu Gospodara moga; iskreno sam vas savjetovao i upućivao, ali vi ne volite one koji vas savjetuju (el-A'raf, 79).
Vidimo koliko čovjek teško prima savjet, jer to podrazumijeva da ga savjet koriguje, a nefs to ne može da podnese: zaboga, kako da ja pogriješim, pa sve sam savršeno isplanirao i zamislio?! I onda, ove „kapije“ (Božiji ljudi) koje su ušle u naš život i koje bi trebali prigrliti srčano, iskrenim nijetom, ostanu pred našim licima, tako blizu, neiskorištene! A lijepo nam se kaže: Pitajte one koji znaju! I sad, čovječe, ako ne budeš uradio tako, onda će te životni udarci popraviti, ispraviti i otrijezniti. Koliko će to bolno biti, kako ćeš izaći iz toga, to Allah zna.
OPET VJEROVJESNICI, A. S., ODGOVARAJU NJIMA
Vjerovjesnici rekoše: „Nadu izgubiti, to je zlo!
Dobrota i rahmet Stvoritelja su beskrajni!
Ma kakva situacija bila, ma u kakvoj se okolnosti našao, čovječe, ne gubi nadu u Allahovu milost! A džebrije su podigli ruke od spasenja jer govore: ne pomaže nama to što vi govorite, mi smo ovakvi jer nam je sudbina ovo naše stanje zapečatila! Vraća nas na jedan od ajeti-kerima koji često spominjemo; evo ga i ovdje, napisan je iznad mihraba: O, Moji robovi, koji ste israf učinili (pretjerali ste u griješenju), ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sve grijehe oprostiti! (Razumljivo, ako se iskreno čovjek pokaje i vrati Mu se.) Zaista, On mnogo prašta i On je milostiv (ez-Zumer, 53).
Poslanici opet pokušavaju da im kažu: Pa nisu sve lađe potonule, još uvijek ste živi! Obratite se Živom koji ne umire!
U pogledu takvog Dobrotvora beznađe je neumjesno!
Rukom se prihvati za remen toga Rahmeta!
U pogledu takvog Dobrotvora, Allaha Uzvišenog, koji daje bez računa, beznađe je neumjesno! Čvrsto se drži za Allahovu milost! Jakub, a. s., govori svojim sinovima, esteizubillah: O, sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost (Jusuf, 87).
O, mnogo je stvari i poslova koje su u početku teški!
Nakon toga se razriješe i tegoba prođe.
Eto, to je onaj početni ulazak u vodu: taj strah i odugovlačenje i sve što je bilo povezano s tim prvim korakom... A kad načiniš taj korak, On će te dovesti do bisera. Stvari u početku izgledaju teške, ali istikamet pokaži, ne gubi nadu. Odmah vežimo uz tegobu Allahovu milost i ta će tegoba proći. Kažu da Poslanik, s. a. v. s., nije htio da jede kod osoba koje nisu prolazile kroz tegobe! Ako je bilo takvih, on nije htio da jede kod takvih ljudi smatrajući ih da su nepodobni za napredak. Znači, nije vidio u njima mogućnost da napreduju ka Gospodaru, a samim tim ispoljava se njihova udaljenost od Boga Uzvišenog.
Nakon beznađa, mnogo je nada!
Poslije tmine mnogo je svjetlosti sunca!
Nakon tmine dolazi mnogo svjetlosti sunca; nakon beznađa, mnogo je nada... Govori u množini: mnoge nade će ući u tvoj život poslije beznađa i mnogo svjetlosti sunca poslije tmine! Esteizubillah: On šalje kišu kad oni (ljudi) izgube svaku nadu i rasprostire blagoslov Svoj; On je pravi zaštitnik i jedini dostojan hvale (eš-Šura, 28).
Onda im poslanici kažu:
Mi držimo da su vaša srca okamenjena.
Katanci su na vašim ušima i srcima.
Vaša su srca bezosjećajna, mrtva, zato do vas ne dopire nasihat, kažu poslanici ovim džebrijama na njihov prigovor da su za njih uzaludni i beskorisni savjeti pejgambera.
Ali kad je sad sve tako kako jeste, sad nam u nekoliko bejtova poslanici kazuju šta je njihova uloga.
Nije naša nadležnost vaše prihvatanje.
Naša dužnost jeste predanost i sprovedba fermana.
Nije na nama to hoćete li vi prihvatiti ili ne, mi moramo dostaviti ono što nam je Gospodar dao u
zaduženje. Mnogo je ajeti-kerima koji govore: Na nama je samo da jasno dostavimo...
Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: „Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje, ništa zabranjenim smatrali.“ Tako su isto i onī prije njih postupali. A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane? (en-Nahl, 35)
O, Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah doista neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje (el-Ma’ide, 67)
On nam je naredio ovo služenje.
Ove riječi nisu od nas.
Ovo je Allahova naredba; ove riječi upute, upozorenja koje mi vama kazujemo, nisu od nas, nego preko nas su ovo Božije riječi upućene vama.
Dušu radi Njegova emra imamo.
Ako nam naredi sijanje u pijesku, mi ćemo sijati.
Mi samo čekamo emr od Gospodara. Poslanici ne govore po svom hiru, oni govore ono što im se objavi, pa ako dođe i to da sijemo u pjesku, mi ćemo sijati.
Reci: Moj namaz, i obredi moji (ibadeti), i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman! (el- En'am, 62-63)
Mimo Hakka, duša jednog vjerovjesnika nema
prijatelja. Prihvatanje i odbijanje ljudi ne zavisi od njega.
Ne zavisi od poslanika hoće li neko prihvatiti ili odbiti njihov poziv. Allah je taj koji upućuje. A vidite šta kaže za duše vjerovjesnika: one nemaju mimo Hakka prijatelje.
Naša plaća za dostavljanje risaleta od Njega je.
Ružni i dušmani postajemo radi Dosta.
Plaća za dostavljanje poslanice od Njega je, od Gospodara našeg; mi od vas ništa ne tražimo, tako govore poslanici. Esteizubillah: Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi… ( eš-Šu’ara, 109); Reci: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim da Mu se dobrim djelima približite (eš-Šura, 23).
Drugi polustih: Ružni i dušmani postajemo radi Dosta. Tj. ružni i dušmani u vašim očima, vi nas vidite ružnim i vašim dušmanima, a mi na to (na te vaše uvrede) dobrovoljno pristajemo radi našeg Dosta jer je to naredba našeg Voljenog.
Opet spominje ovo: Naša plaća za dostavljanje risaleta od Njega je – ništa mi od vas ne tražimo! Kako ćemo od vas tražiti kad ste fukare, kad smo svi fukare i ovisni o Gospodaru Jedinom! A šta to oni dobivaju kao plaću? Pa Allahovo zadovoljstvo. To je ključna stvar. Moramo dobro ispitati šta želimo s našim djelom.
Ima jedan poduži hadisi-šerif u kome Allahov Poslanik, s. a. v. s., govori hz. Muazu ibn Džebelu, r. a., koga je izuzetno volio, pa mu kaže da će mu kazati nešto što ni prijašnji poslanici nisu spomenuli, pa ako to dobro upamtiš i živiš po tome, velika korist će biti za tebe, ali ako to čuješ a zaboraviš na to, ne primijeniš tu stvar, e onda nećeš imati opravdanje kod Gospodara sutra na Jevmul-kijamu. I onda mu govori kako sedam nebesa ima sedam meleka zaduženih za propuštanje naših djela. Čovjek uradio neko dobro djelo, dolazi do prvog neba, prate ga meleci jer vide da je to djelo lijepo, ali ovaj melek koji je zadužen za propuštanje do sljedećeg neba kaže: Udarite ga tim njegovim djelom po licu! Zašto? Zato što je ogovarao ljude. Znači, prvo nebo – ogovaranje sputava i zaustavlja naše djelo. Ako je svojim djelom bio zaštićen od ovakvog pogubnog svojstva, od ogovaranja, na drugom nebu se dešava isto, biva zaustavljen. Šta je uzrok zaustavljanju? Tim djelom je želio dunjalučki interes. S trećim nebom isto. Djelo je prošlo dva neba, tako fino, nose ga meleki, lijepo djelo, ali biva vraćen, udaren tim djelom. Razlog je oholost. Radeći to djelo, on se oholio, ponio se. Na četvrtom nebu je samodopadljivost. U tom djelu je bilo samodopadljivosti i biva udaren tim djelom, i ono ne prolazi dalje. Na petom nebu je u pitanju zavidnost. Ona mu zaustavlja djelo. Zavidan je ljudima na Allahovim nimetima koje im Gospodar Uzvišeni daje. I to djelo ne prolazi. Na šestom nebu je nemilosrdnost. On ni prema kome od Allahovih stvorenja nije ispoljavao milost. Premda je prošlo do tad svako nebo, njegovo djelo, zbog ove osobine, biva vraćeno natrag. Na sljedećem, sedmom nebu je u pitanju slava. Sve što je radio uradio je zbog toga da ga ljudi spominju na sijelima, slave i časte zbog toga. I sad, djelo koje je prošlo svih tih sedam nebesa u pratnji meleka, znači divno djelo, nema nikakvih ovih nedostataka, sad dolazi pred Arš. Tad Gospodar kaže: O, meleki, vi pratite kako postupaju moji robovi, a Ja gledam u njihovu nutrinu, u njihova srca. Ovo djelo nije uradio tražeći Moje zadovoljstvo i zato je na njemu Moje prokletstvo! Pa će onda to djelo meleki propratiti, uz Božije prokletstvo i svojim prokletstvom, prokletstvom svih stanovnika nebesa i zemlje!
Kad je to čuo hz. Muaz, r. a., zaplakao je i rekao: Ja, Resulallah! Šta da radim? Poslušajmo dobro šta mu je kazao Poslanik, s. a. v. s. Ugledaj se na svog Vjerovjesnika, Muaze! Budi čvrsto ubijeđen da će ti djelo biti primljeno, makar ono i ne bilo potpuno. Ne gubi nadu u Allahovu milost. Svoj jezik suzdrži od svoje braće i nemoj da jeziku pustiš na volju pa da svašta govori.
Evo ovdje vidimo šta je ogovaranje (gibet), šta je nemimet (trač, zlonamjerno prenošenje tuđih riječi, s ciljem sijanja smutnje i zavađanja ljudi) i šta je buhtan (potvora, laž, kleveta, objeda, izmišljotina), kakva su to samo pogubna djela!
Dakle, svoj jezik suzdrži od svoje braće i neka tvoji grijesi budu samo tvoj teret, a nemoj njima opterećivati svoju braću; sam ga ponesi; nemoj to stavljati na pleća drugih ljudi; nemoj sebe pravdati kuđenjem svoje braće! Pogledajte, sve je ovo – zar ne – prisutno i kod nas! Još jednom da ovo istaknemo: Nemoj sebe pravdati kuđenjem svoje braće! Nemoj sebe uzdizati tako što ćeš ponižavati svoju braću! Kad je rečeno braća, to su braća u vjeri, a braća i po Ademu, a. s. Znači, nikome od Božijih stvorenja nemoj ovo činiti i nemoj svojim djelima da se pokazuješ pred drugim ljudima!
Zapamtimo ovo dobro i gledajmo da se dotjeramo u skladu ovog hadisi-šerifa.
Stat ćemo ovdje, jer ima još dosta ovog razgovora, ali nek nam ovo ostane svježe u pamćenju.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 68. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 27. 10. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
