Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2455-2503/III (prvi dio)
Ponovit ćemo dva bejta iz posljednjeg dersa. U njima nam hz. Mevlana kaže:
Zulum je skriven u tajnama duše.
Zatim, zalim ga izlaže pred ljude
govoreći: „Pogledajte me! Ja imam rogove!
Džehennemskog vola javno gledajte!“
(Ovako će progovoriti zalim.)
A sad će nam hz. Mevlana u novom poglavlju to pojasniti:
RUKE, NOGE I JEZIK SVJEDOČE O TAJNI ZALIMOVOJ JOŠ I NA OVOM SVIJETU
On, zalim, sam sebe, nesvjesno, još na ovom svijetu odaje, a i na Ahiretu ti svjedoci će progovoriti, kako se kaže u ajeti-kerimu: A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani - o ni prvi bit će zadržani, da bi ih sustigli ostali – i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o o nome što su radili. „Zašto svjedočite protiv nas?!“ – upitat će o ni kože svoje. – „Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas“ – odgovorit će. – „On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.“ (Fussilet, 19-21)
Dakle, i ovdje tvoje ruke i noge, u šteti,
nad tvojom savješću svjedoče.
(...i ovdje, tj. na ovom svijetu, svjedoče i odaju šta se krije u tvom srcu.) Pa kad je to tako, hoće da nam kaže hz. Mevlana, imaj ovo dobro na umu i pazi se, čovječe, šta radiš jer sve će svjedočiti protiv tebe za ono što se krije u tvom srcu. Ništa se ne može sakriti! Zato, potrudi se da taj dio tebe bude zdrav, kako nam je to u hadisi-šerifu poručio Poslanik, s. a. v. s., rekavši da u nama ima jedan dio koji, ako je zdrav, zdravo je cijelo tijelo; ako je bolestan, bolesno je cijelo tijelo. To je srce. Ako je taj centar zdrav, onda svi ovi periferni organi svjedoče o tom zdravlju i govore o toj osobi u tom smislu, a i suprotno, ne dao Bog. U drugom hadisi-šerifu se kaže: Kada bi u čovjeku srce bilo skrušeno i pokorno Allahu Uzvišenom, i organi tijela bili bi poslušni i pokorni.
Kad nadziratelj nad tobom savjest postane
i kaže: „Govori! Svoje vjerovanje ne sputaji!“
(Kad ti je srce pokorno, odgojeno i na Pravom putu, onda slobodno iskaži svoje vjerovanje.)
Naročito u časovima gnjeva i rasprave,
tvoju tajnu otkriva, dlaku po dlaku.
Ko otkriva tvoju tajnu? To je tvoja savjest. Kad nas srdžba zaslijepi, u časovima gnjeva i rasprave, savjest dobija priliku da naredi jeziku da govori. Srdžba će izmamiti iz tebe ono što tajiš u svojim prsima.
Kad nadziratelj (nad tobom) zulum i grubost postane,
kazuje: „Otkrijte me – o, ruke i noge!“
(Prosto kao da te taj zulum udara u glavu i govori: O, ti ruko, o, nogo – otkrij me! Zločin ne miruje!)
Kad svjedok tajne drži uzde,
naročito u vaktu uzbuđenja, gnjeva i osvete,
onda Taj koji nadziratelja postavlja,
da bi bajrak tajne na poljani razvio,
kadar je, u Danu proživljenja, druge
nadziratelje stvoriti radi objavljivanja.
Svjedok tajne savjest je naša koja, naročito u vaktu uzbuđenja, gnjeva i osvete – želje za osvetom, počne otkrivati ono što je bilo sakriveno. Kad je to tako na ovom svijetu, onda Taj (misli se na Gospodara Uzvišenog) koji nadziratelja postavlja (nadziratelja nad našim postupcima) kadar je – On je moćan u Danu proživljenja druge nadziratelje stvoriti radi objavljivanja i tako razviti bajrak tajne – javno pokazati, objelodaniti svako naše djelo... Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim: Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti (Ya-Sin, 65).
O, ti koji si s deset ruku pristupio zulumu i mržnji,
tvoja je suština vidljiva. Ovo nije potreba.
Nije potrebno poznat postati u šteti.
U tvoju vatrenu savjest oni su upućeni.
Ko oni? Pametni, pronicljivi, oni koji gledaju s Allahovim nurom. Oni vide tu vatru u tebi, čovječe. Pošto je riječ o srdžbi i o tome kako ona izmami da sve izađe na površinu, da uz ovaj bejt spomenemo jedan hadisi-šerif: Zaista, onaj koji se rasrdi bigajri-hak, bez opravdana razloga, nalazi se u rukama šejtanovim, poput lopte u ruci djeteta. I onda, razumljivo, poigrat će se vrlo lahko s takvom osobom.
Tvoj nefs, svakog trena, frca stotinu varnica,
govoreći: „Pogledajte me! Ja sam od džehenemlija!
Znači, tvoj i moj nefs, onaj nepokorni nefs koji treba da se odgoji, sa stotinu varnica govori kojem korijenu on pripada.
Ja sam dio vatre. K svojoj cjelini idem.
Ja nisam svjetlo pa da idem k hadretu.“
(Ja nisam svjetlo pa da idem k Hakkovoj blizini; ja sam dio vatre, govori nefs; svojoj cjelini idem – idem u vatru! Svaka stvar se vraća svome korijenu. Vrsta se vrsti priklanja.)
Baš kao ovaj zalim, tuđinac istine, koji je,
radi jednog vola, toliku zbunjenost proizveo.
Postupci našeg nefsa su poput postupaka zalima iz ove priče koja je u toku, koji traži od Davuda, a. s., da presudi u njegovu korist, a prikriva zvjerstvo koje je počinio. Pa nam kaže da je naš nefs tuđinac istine, poput ovoga zalima koji je, radi jednog vola, toliku zbunjenost proizveo.
Vo ovdje simbolizira sve ono što dunjaluk nudi. U ajeti-kerimu se kaže: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka jeste u Allaha (Maide, 14). I sada ova strana ulazi vrlo lahko u tvoj život, ako je dotična osoba u vlasti svog nefsa. I koliko su se borili ljudi da se sačuvaju ovakvih izazova, mnoštvo je takvih primjera. Da navedemo riječi hz. Alije, r. a., kad navodi primjer ovoga svijeta pa kaže: Primjer ovoga svijeta je poput zmije. Ako je pogledaš, njene šare, boje na njoj privlače čovjeka, a ako je pogladiš, ona je mehka i glatka. Ali njen otrov ubija!
Ovakvom nefsu, koji samo želi da „vola“ prigrabi, da gomila sve ovo u ajetu navedeno, onaj dio njegov koji se zove otrov, njemu je prikriven. A u tome je njegova propast. Koliko su se čuvali Allahovi robovi da ne bi podlegli ovom izazovu, izazovima ovoga svijeta i njegovih ukrasa, vidimo iz jednog primjera koji nam je prilično poznat.
Jedne prilike hz. Ebu Bekru es-Siddiku, r. a., ponuđena je čaša hladne vode i, kad je on nju uzeo, zaplakao je. Pitali su ga: „O, Halifo Resulullahov, šta te je rasplakalo?“ Kaže: „Sjetio sam se jedne prilike kada smo sjedili s Božijim Poslanikom, s. a. v. s., i on je počeo nešto rukom da odguruje. Onda sam ga upitao: – Ja, Resulallah, vidio sam da nešto odguruješ, o čemu se radi? On je odgovorio: – Došao mi je dunjaluk sa svim svojim ukrasima i ponudio se, a ja sam mu rekao – „udalji se od mene!“ Na što mi on reče: – Iako si se ti spasio, neće oni poslije tebe! Pa mi je to na um palo i pobojao sam se da mi nije došao u vidu ove čaše hladne vode.“
Na jednom mjestu hz. Mevlana nam kaže da je primjer ovoga svijeta poput prostitutke. To je malo duži gazel iz Divani Šemsa, gdje on kaže: Ima tu poljubaca i milovanja, a sve je to laž. Dok završi s jednim, već drugog očekuje. Beskonačno je onih koje je ubio!
A ovakav nefs, tj. čovjek u vlasti nefsa, ne može to da razazna (razluči) i onda počinje da ovo gomila ne birajući sredstva.
On je od njega odveo stotinu volova i stotinu deva.
Eto, to ti je nefs – o, oče, od njeg se odvoji!
Ova osoba, ovaj zalim, od svog gazde odveo je stotinu volova i deva, a opet traži još jednog vola. To isto će uraditi i tvoj nefs, ne birajući sredstva kako bi što više nagomilao dunjaluka, onoga što prolazi. Zato, nemoj nefsu ujisavati (biti mu pokoran i za njim se povoditi).
Također, ni jednog dana nije Bogu zavapio.
Od njeg, pri dertu – „Ja, Rabbi!“, nijednom nije poteklo.
Iz njegovih grudi nijednom se nije podigao ovakav vapaj da kaže: „Ja, Rabbi!“ U jednom hadisi-kudsiji se kaže: Ako ti noga i dalje leti tamo, onome što sam Ja zabranio, onda ti kaži ono što je rekao Adem čisti i njegova supruga: „Gospodaru, mi smo prema sebi zulum učinili pa, ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, bit ćemo od onih koji su stradali!“
Vidimo da ova osoba, ovaj tužitelj, nijednom nije rekao „Ja, Rabbi!“ A vidjeli smo tokom ove duge priče kako se on pozivao na din; kako su sve njegove riječi protkane pravdom... Pozivao je muslimane: Vidite li vi o kakvom se zulumu radi?! Sve je bilo zaogrnuto dinom. Ali, suštinski, kaže hz. Mevlana, iz njegove nutrine nikada se nije čulo ovo „Ja, Rabbi!“ Nikada se iz njegovih grudi nije otrgnuo ovakav uzdah! I Allah, dž. š., skinut će tu masku i taj veo iza kojeg čovjek skriva sebe, svoje pravo lice.
Kaže se u jednoj interesantnoj priči: Došla ptica do Sulejmana, a. s., i žali mu se kako je jedna osoba, jedan čovjek, slomio njeno krilo. Sulejman, a. s., pozove tog čovjeka i pita ga: „Zašto si slomio krilo ovoj ptici?“ On mu odgovara: „Božiji poslaniče, ja sam je vidio, prišao joj, ona se nije ni pomakla, nije se plašila. Tek kad sam ja pružio ruku prema njoj, ona je tada pokušala da poleti i pritom se slomilo njeno krilo.“ Sulejman, a. s., kaže ptici: „Evo vidiš, nije ti postavio nikakvu zamku, nije te na prevaru uhvatio, nije do njega.“ A ptica mu kaže: „Božiji poslaniče, on nije bio u odori lovca nego je bio u sufijskoj odori!“ “A, o tome se radi!“, kaže Sulejman, a. s. „Onda će biti kažnjen tako što će i njemu biti ruka povrijeđena, da vidi pogubnost tog postupka!“ A onda ptica kaže: „Nemoj ga tako kazniti, jer proći će mu ruka pa će i dalje nastaviti da se tako ponaša, nego mu samo skini ovu odoru koju nosi da ne vara ljude poslije mene!“ E tako će i Allah skinuti maske kojima se mi pokrivamo.
Nit je rekao: „O, Bože, moga parničara zadovolji!
Ako sam mu zijan pričinio, Ti ga okoristi!
Nije mu padalo na pamet da kaže: Gospodaru, Ti si kadar ovu štetu koju sam mu učinio pretvoriti u dobitak... Čak ni riječima nije pokušao saprati grijehe sa sebe! Pouka nama: ovdje vidimo na koji način možemo ispraviti neku štetu..., ako smo, recimo, nekome učinili nekakvu nepravdu, a njega možda nema da to namirimo, možda je preselio na Ahiret ili je nedostupna ta osoba, ostaje nam da u dovi molimo Gospodara da tu štetu koju smo mu pričinili okrene u njegovo dobro. Da mu poklonimo koje dobro djelo kroz sadaku ili sevabe učenja.
Ako sam greškom ubistvo počinio, otkupnina
je na mojim bližnjim. Od Praiskona,
Ti si najbliži mojoj duši!“
Interesantan bejt. Dakle, ni ovo mu nije palo na pamet da kaže: Ako sam greškom ubistvo počinio, otkupnina je na mojim bližnjim, oni moji najbliži trebaju da to namire. A pogledajte kako se završava bejt: Od Praiskona, Ti si najbliži mojoj duši! Koliko samo nade daje hz. Mevlana! Pa ko ti je bliži od tvog Gospodara?! On može svaku štetu namiriti.
Kamen ne daje za biser istigfara.
To biva pravednost nefsa, o, dušo slobodna!
Evo jedan težak bejt. On se može prevesti u ovom smislu: Kamen ne daje za biser istigfara, pa da kažemo da se ovdje misli na Gospodara. Jer ako ti istigfar učiniš, vratiš se, pokaješ se za svoje djelo, zatražiš oprost svojih grijeha, to je biser kod Gospodara i neće ti Gospodar uzvratiti kamenom.
S druge strane, ovom bejtu može se prići i ovako pa da kažemo da se bejt odnosi na ovoga zalima i na naš nefs: Kamen ne daješ za biser istigfara, tj. on (zalim, nefs) u svom sljepilu vrijednost pridaje kamenu, nema pravog kriterija da bi vidio šta je biser istigfara pa da potegne istigfar. To biva pravednost nefsa – toliko o njegovoj pravdi – o, dušo slobodna! Ovaj nas bejt upućuje na snagu istigfara.
Da navedemo jedan primjer. Kaže se da je u vaktu Musaa, a. s., jedno vrijeme bila zaustavljena kiša. Pa kad je to poprimilo razmjere jedne velike tegobe za narod, oni se obraćaju Musau, a. s., i kažu: “O, ti koji si sagovornik Gospodara Veličanstvenog, zamoli Ga da spusti Svoju milost na nas u vidu kiše.“ I Musa, a. s., s masom svijeta izađe na jednu poljanu, u pustinju i počne učiti dovu u kojoj traži od Gospodara Uzvišenog da spusti kišu, da spusti Svoju milost: „Ja, Rabbi, tu su stariji koji ti godinama sedždu čine, naša dojenčad, stoka na ispaši...“ Ali su svi osjetili da je Sunce još jače počelo da peče. Onda se on obraća Gospodaru: „Ako je moj ugled kod Tebe opao, ja Te molim ugledom posljednjeg poslanika kojeg ćeš poslati, Tvog Miljenika, da nam spustiš kišu!“ Dolazi mu odgovor od Gospodara: „Nije tvoj ugled opao kod Mene. Ti si izuzetno cijenjen. Ali je među vama čovjek koji 40 godina uporno čini grijehe i ne kaje se! Pa reci to, nek izađe ta osoba.“ Sad Musa, a. s., kaže: „O, ti koji 40 godina provede u nepokornosti Gospodaru – izađi, jer nam dova nije kabul zbog tebe, neće kiša pasti!“ Ta osoba pogleda onako krišom desno i lijevo, vidi niko se ne diže, a zna da se na njega odnosi i misli u sebi: „Ako se dignem, kakva sramota pred ovolikom masom, a ako to ne učinim, neće pasti kiša ljudima.“ I onda zavapi Gospodaru: „Premda sam Ti 40 godina nepokoran bio, Ti si prema meni milost iskazivao pokrivajući ovo, ovaj moj hal. Sad Te iskreno molim da mi oprostiš (činio je istigfar) i kajem se za sve ono što sam učinio pa primi moju teobu!“ Istog trenutka pojavio se oblak koji je dobro, dobro natopio zemlju i zadovoljio potrebe naroda. Musa, a. s., u čuđenju se obraća Gospodaru: „Gospodaru, niko ne izađe, ne ustade, a Ti spusti kišu?!“ Gospodar mu odgovara: „Spustio sam je upravo radi onoga radi koga je ona i bila zaustavljena.“ „Gospodaru, možeš li mi ga pokazati?“, zamoli Musa. Allah mu odgovara: „O, Musa, Ja sam ga pokrio dok mi je asija bio, pa zar ću ga sad otkriti kad mi se ponovo vratio!“ Ovo je jedan divan primjer. Nakon 40 godina upornog griješenja, ako se iskreno čovjek povrati Gospodaru, Gospodar se odaziva ovim biserom istigfara, a ne kamenom.
Prvi dio 59. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 25. 8. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
