Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
Treći svezak, 1763-1798/III, drugi dio (97)
NOVO POGLAVLJE
Izostanak jadikovanja jednog šejha nad smrću svoje djece
(I dalje nastavlja govoriti o smrti.)
U stara vremena bio jedan šejh, uputitelj,
nebeska svjetiljka na licu zemlje.
/Vidite kako počinje: U stara vremena bio jedan takav čovjek, da ga sad hz. Mevlana spominje ovako lijepim riječima: uputitelj, nebeska svjetiljka na licu zemlje. Ovaj bejt nam kaže: potrudi se, čovječe, pa da iza sebe ostaviš lijep spomen. Ibrahim, a. s., traži to u dovi: Gospodaru, učini da me po dobrom spominju naraštaji koji će doći poslije mene (Eš-Šu'ara', 84). Jedne prilike jedan beduin dolazi kod hz. Alije, k. v., i kaže mu: “O, Emiru-l mu'minin! Imam jedan hadžet kod tebe, pa ako bi mi to ispunio...” Hz. Alija mu kaže ovako: “Napiši to na zemlji, jer ne želim da ti teško padne da govoriš svoju potrebu, da se možda postidiš zbog toga što tražiš od mene.” (Čuva njegovo dostojanstvo!) I ovaj čovjek se sagne i napiše potrebu. Hazreti Alija pogleda, vidi šta traži i dadne mu ogrtač. Kad je beduin vidio ogrtač, kaže: “O, Emiru-l mu'minin! Dao si mi prekrasan ogrtač, a ja ću tebi zauzvrat dati ogrtač u vidu lijepog spomena.” (Tj. ja ću sad o ovome pričati, ostat će da se o tome kazuje.) E onda njemu hz. Alija reče: “Taj ogrtač što ti meni daješ je puno bolji od ovoga koji sam ja tebi dao!” Pa potrudimo se da ovakvi budemo, a ne od onih čija djela ne vrijede spomena ili, ne dao Bog, da nas po zlu spominju!/
Kao pejgamber među svojim pristalicama,
otvoritelj vrata džennetskih bašči.
/Takav je bio taj šejh i, čim je ovo ovako spomenuo, sad će malo govoriti o pravom šejhu. Vidite ovoga svojstva: otvoritelj vrata džennetskih bašči, jer takvi Allahovi robovi imaju ključ ove bašče. I, ako Bog da, pravilno uspostavljena veza s njima dovest će nas u situaciju da zakoračimo u tu bašču. Imaju ljudi i drugih ključeva; na nekakav drugi način dođu do tih vrata, ali kad te upuste unutra, poput onoga slona, oni u mraku. I onda ti ostane da pipaš – ne vidiš šta je tamo, šta ima s druge strane. Ali ovaj šejh i ovakvi kao on su prosvijetljeni ljudi, nur Allahov je na njemu i na njima. Takav s nurom tebe uvodi unutra. Sjećate se kako hz. Mevlana kaže: Samo da je neko sa svijećom ušao unutra, riješili bi problem šta je to pored njih dok su pipali slona! E ovi su Allahovi robovi takvi – otvoritelji vrata džennetskih bašči./
Sad nam nastavlja s opisom šejha, ko je šejh i kakav je pravi šejh:
Pejgamber je rekao da je usavršeni šejh
poput vjerovjesnika među svojim sljedbenicima.
/Upućuje nas na hadisi-šerif: Eš-šejhu fi kavmihi, ken-nebij-ji fi um-metihi – Šejh je u svom narodu kao vjerovjesnik u svom ummetu. Zato su nam učitelji Puta i kazali da postoje dva puta, vanjski i unutrašnji put. Pa kažu, ovaj vanjski put jeste put koji ćeš poduzeti da nađeš ovakvog učitelja, a kad njega nađeš, onda s njim počinje ovaj drugi put, ovaj unutrašnji put, gdje se ti dotjeruješ, gdje počinje uloga jednog takvog učitelja, da ti pomogne da na sebi ostvariš ono što Poslanik, a. s., kaže: Poslan sam da upotpunim plemeniti ahlak./
Jednoga jutra obrati mu se njegova žena:
“Kako to da si kamena srca? Pojasni mi, o, ti lijepe ćudi!
Mi od smrti rastanka s tvojom djecom
plačemo, leđa povijenih.
Ti ne plačeš, ne naričeš! Zašto?
Zar samilosti nema u tvome srcu?!
Kad merhameta nema u tvojoj nutrini,
onda čemu da se sada nadamo od tebe?!
/Njegovi ukućani ne mogu da shvate ovo njegovo mirno podnošenje udaraca sudbine, umiranja vlastite djece i sad mu se ovako obraćaju, jer, osjećajući njegovu snagu i znajući kakav je on, pa hoće da kažu: kad vidimo da ti danas ne popraćaš umiranje svoje djece jednom žalošću, čemu ćemo se mi Sutra nadati, a toliku nadu polažemo u tebe da ćeš se Sutra za nas zauzeti, šefaat nam činiti?! Tako mu ukućani govore jer nisu shvatili i razumjeli njegovu mirnoću i hladnokrvnost pri udarcima sudbine i gubitka djece./
Sad će nam malo o šefaatu (zauzimanju) govoriti:
Mi u tebe nadu polažemo, o, predvoditelju,
da nas nećeš prepustiti fenau!
Kad se na Danu okupljanja Tron postavi,
naš zagovornik ti si, tog teškog dana!
/Ovaj bi se bejt mogao na dva načina razumjeti. Na dan okupljanja kad se Tron postavi, esteizubillah: Toga dana će se Smak svijeta dogoditi i nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti – i meleki će na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmerica držati. Tada ćete ispitivani biti i nijedna tajna vaša neće sakrivena ostati... (El-Hakka, 15-18). Normalno, kad mi ovo čujemo, onako kako je nama nešto blisko, mi to tako i shvatamo, a Allah je uzvišen od bilo kakvih predstava (predodžbi) o Njemu. Kako će ovo izgledati? Izgledat će onako kako je dostojno Gospodara. Jer nijedno mjesto ne može Njega obuhvatiti, da bismo sad kazali kako, neuzubillah, Gospodar sjedi na nečemu! Imajući ovo na umu, ovaj polustih iz bejta: Na dan okupljanja kad se Tron postavi, možemo u drugom smislu shvatiti: Kad se ukaže tvoj (ovog šejha) prijesto, u smislu – kad tvoja vrijednost bude visoko uzdignuta na pijedestal, ti si onda naš zagovornik tog teškog dana./
U tom danu i noći, bez sigurnosti i skloništa,
mi nadu polažemo u tvoje dobročinstvo.
/Oni misle na njegov položaj koji osjećaju da ima kod svog Gospodara i nadaju se da će Gospodar njegovim zagovorom osloboditi njih od tegobe polaganja računa i svega drugog što je navedeno u predaji. Ima onaj divan primjer u Fihi ma fihi, gdje hz. Mevlana kaže kako ljudi, da bi ispunili svoje potrebe kod vladara, daju svoje molbe nekome za koga su čuli da ga vladar izuzetno voli i cijeni i tako ga zatrpaju tim molbama, a on to stavi u svoju torbicu, dođe kod vladara-gospodara u njegovu audijenciju (a u toj blizini tih robova nema, nestaju) – on izgubi svijest, a onda vladar ustane pa priđe da vidi šta li je rob donio i nađe sve te molbe i sve ispuni što je u njima traženo./
Naše ruke prihvatit će se za tvoje skute, tog časa
kad grešniku ne ostaje nikakvo pribježište.”
/Ovdje se završava govor njegovih ukućana, a i govor učenika-murida upućen svom učitelju-šejhu./
Pejgamber je rekao: “Na Danu proživljenja kako da ostavim
i napustim grešnike kad budu suze prolijevali?
Ja ću se, iz dna duše, zauzimati za grešnike
da bi ih spasio od teške muke i bola.
Nastojat ću obijesne i velike grešnike
spašavati od ukora za njihovo kršenje zavjeta.
/Ovom riječi kebair upućuje nas hz. Mevlana na poznati hadisi-šerif u kom se prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: Šefa-ati li ehli-l kebairi min um-meti – Moj šefaat (moj zagovor) bit će naročito za one moje sljedbenike koji su činili velike grijehe. Kad je to čuo hz. Ebu Zerr, začudio se pa upita Poslanika: “Pa zar ako su i zinaluk činili i krali?!” Na to mu Poslanik odgovara: “Pa bio on i bludnik i kradljivac! Makar to bilo čudno Ebu Zerru!” (Tj. ja ću se zauzimati za njih.) Poznat je hadisi-šerif vezan za ashaba koji sa zvao Nuajm (r. a.). On je nekoliko puta privođen radi konzumiranja alkohola i, kad su ga nakon nekoliko puta i kažnjavanja ponovo doveli, neki od ashaba mu kažu: Pa kako te nije stid, kako obraza nemaš?! Poslanik, a. s., im odgovara: “Nemojte šejtana pomagati protiv vašeg brata! Tako mi Allaha, ja svjedočim da on voli Allaha i Njegova Poslanika!” Vidite, njegovo pijenje alkohola nije anuliralo ljubav prema Allahu i Poslaniku. Nećemo sad, neuzubillah, ovo pogrešno shvatiti pa reći da može čovjek piti! Ne, alkohol je majka zla! Ali imajmo ovo na umu: šta li se dešava s tom osobom, s čim je sve ona vodila borbu u tom svom poroku, Allah najbolje zna. Samo, ne zaboravimo na ove Pejgamberove riječi: Ja svjedočim da on voli Allaha i Njegova Poslanika! I tad je rekao, treći put: “Pustite ga!” Ovaj je ashab bio veoma siromašan, ali je, kažu, kad bi prolazio čaršijom Medine, ako bi vidio da je došla neka posebno lijepa voćka (recimo vidi lijepu smokvu), uzeo smokava i kazao: Ovo je na račun Poslanika, a. s., ovo će on platiti! I dođe Poslaniku i donese mu to. Poslije, kad Poslanik naiđe pored te osobe (trgovca) čiju je robu uzeo na Poslanikov račun, taj mu to spomene: “Ja, Resulallah, naručio si to i to.” Poslaniku odmah biva jasno o čemu se radi, plati to, a onda kasnije, kad vidi Nuajma, pita ga: “Što si to uradio?” On odgovara: “Ja, Resulallah, ona je tako lijepa bila da ja nisam mogao okabuliti da je ne uzmem, a nemam para da platim, a ne mogu odoljeti da je tebi ne donesem i da je ti probaš!” Eto, takav je bio taj čovjek. I ovo nam je glavni adut sutra. Svim robovima./
Dalje slijede riječi Poslanika, a. s.:
Dobri ljudi moga ummeta nisu potrebni
mome zauzimanju na Dan brige.
/Ovdje upućuje na hadisi-šerif: “Dobri ljudi moga ummeta nemaju potrebe za mojim šefaatom (za mojim zauzimanjem).” Nemojmo ovo pogrešno shvatiti pa da pomislimo da mi možemo odvojeno putovati i ovarisati na pravi put. Nikako! Jer ovi dobri robovi cijeli su svoj život, u svakom trenutku, djelovali po sunnetu Poslanika, a. s., i onda ta njihova djela na takav način činjena svjedoče u njihovu korist i zauzimaju se za njih./
Osim toga, oni će biti zagovornici.
Njihova riječ poput odredbe će se sprovoditi.
/To su ovi dobri i tako Poslanik za njih kaže: Njihova riječ poput odredbe će se sprovoditi. Allah će im dati mogućnost da se zauzimaju za Njegove robove. Prenosi se da je Poslanik, a. s., jedne prilike rekao: “Jedan od moga ummeta (jedan čovjek iz moga ummeta) zauzimat će se za toliki broj ljudi koliko je dlaka na ovcama plemena Rebia i Mudar.” To su dva velika plemena poznata po najvećem broju ovaca koje su oni imali. Kad su ga pitali: “Ja, Resullalah, ko je ta osoba?” Onda im je Poslanik, u jednom podužem govoru, rekao da je to Uvejs Karani i opisao im ko je i kakav je taj čovjek, a potom rekao: “Raspitujte se za njega poslije mene, a kada ga sretnete, tražite da vam uči dovu!”/
Nijedan opterećeni neće nositi teret drugoga.
Ja nisam opterećen. Tako me je Bog uzdigao.”
(Ovdje se završavaju Pejgamberove riječi.)
/Svako će nositi svoje breme na Sudnjem danu. Ni ja to neću moći preuzeti na sebe i tuđi grijeh ponijeti. Allah, ako hoće, može na Sebe preuzeti odgovornost za drugog i olakšati mu breme. S ove dvije riječi u bejtu: vāzir-vizri upućuje nas na ajeti-kerim: Niko ničije breme neće ponijeti (En-Nedžm, 38). Na pet mjesta u Kur'ani-kerimu nalaze se ove riječi. A vidimo da cijeli bejt upućuje na poznatu suru Inširah: Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo... (El-Inširah, 1-3). Sad se vratimo na bejt: Ja nisam opterećen (Gospodar je skinuo s mene terete) – Tako me je Bog uzdigao, a u navedenoj suri dalje se kaže: i spomen na tebe visoko uzdigli! (Allah je uzvisio moj spomen!) Eto vidimo i po ovom ajeti-kerimu u kolikoj su zabludi oni (a i danas ih ima!) koji Poslanikovo ime izbacuju iz džamija! Tamo na dva mjesta piše Allah i nema Poslanikovog imena! A vidite, ajet kaže da je Allah uzdigao njegov spomen: i spomen na tebe visoko uzdigli! Pogledajte do kojeg stepena (ne znam kako bih to nazvao) glupost, nakaradno razmišljanje može dovesti! Adem, a. s., kad je otvorio oči, vidio je ispod Arša, pored Allahova imena, u istoj liniji, piše Poslanikovo ime. Kad je tražio od Allaha da mu sebebom Poslanikovim oprosti, Allah mu je oprostio. A onda je neko danas “shvatio” da je to malo širkovasto i dadne da se napiše dva puta Allah, nek stoji iznad mihraba, kako bi na taj način uklonio Poslanikovo ime!!! Bio sam svjedok u džamijama gdje nema nigdje Poslanikovog imena! A vidite šta ajet jasno govori. I kud ćemo sutra mimo njega, mimo njegovog zagovora! Buharija navodi hadis (mi to često spominjemo, taj hadisi-šerif) kako će na Dan obračuna Allah Uzvišeni pitati Nuha, a. s.: “O, Nuh! Jesi li dostavio poslanicu?” “Jesam, Gospodaru!”, reći će on, a onda pita narod njegov: “Je li Nuh dostavio vama Moju poslanicu?” Oni lažu, pa govore: “Nije, nije nam dostavio nikakvu poslanicu!” Onda ga Gospodar pita: “O, Nuh, ko je svjedok tebi?” (A Allah to najbolje zna, ali nas tako podučava.) I Nuh, a. s., kazat će: “Muhammed i njegov ummet!”, pa će mu, kaže, posvjedočiti. I tek se onda vrata otvaraju svakom drugom robu./
Onaj ko je bez tereta je šejh, o, mladiću!
Kod Hakka prihvaćen kao lūk u ruci.
/Sad se opet vraća da nam pojasni ko je šejh. Dakle, Allahova pomoć je uz njega tako blizu kao lūk ruci. I gledamo sad opis ovoga čovjeka-šejha: Onaj ko je bez tereta je šejh, o, mladiću! Allah s takvih svojih robova skida teret i rasprostranjuje njihova prsa i oni su kod Hakka prihvaćeni (bliski) kao što je lūk blizak s rukom koja ga drži. U ajetu se kaže: (...) koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi (El-A'raf, 1157)./
Ko je šejh? Pir (šejh) znači starac sijede kose.
Znaj i shvati značenje te bijele dlake, o, beznadežni!
(O, ti koji tako kruto gledaš!)
Sad on navodi ovaj primjer s bijelom i crnom dlakom, pa će nam biti jasnije šta hoće da kaže:
Ta crna kosa njegovo je postojanje,
dok od njegovog postojanja ni dlake ne ostane.
/Hoće hz. Mevlana da nam skrene pažnju na sijedu kosu. Mi znamo da je to znak dostojanstva, mudrosti, iskustva kod ljudi. A crnu dlaku kao nezrelost, mladost, sebičnost – tad je čovjek u jednom drugom halu, svjestan sebe, svjestan svog postojanja. Evo, to je ono što smo mi neki dan govorili, šta znači ovo što gospodari s nama, ovo naše: Ja, Meni, Moje! Koji je to problem!? Ako ovo ne budemo razumjeli, mi ćemo teško proživjeti ovaj život. Imat ćemo probleme na svakom polju, gdje god svojim halom budemo osjećali da je nešto naše jer to izaziva škrtost. Kad ja kažem da je to moje, već sam u problemu. Vidite šta je u prirodi ljudskoj – dvije stvari: borba da sačuva ono što će mu korist donijeti, priskrbiti, i da se čuva od moguće štete. Zato logika ne podržava davanje i žrtvovanje na Putu. Kako da se žrtvuje kad govori – Pa meni treba, logika mi govori – ostavi to za sebe! E valja pobjeći iz vlasti ovakvog hala. I nikako ne dozvoliti da odemo s ovoga svijeta u ovakvom uvjerenju. U jednoj predaji kaže Džaferi Sadik, r. a.: “Kad se čovjek proživi iz kabura, s njim izađe mitsal (to je nematerijalni lik, neki oblik) i on ga sve prati, ide ispred njega, vodi ga. I koja god strahota bude na tom putu, kad se čovjek prepadne, ovaj mitsal mu kaže: Ne boj se, nemoj se žalostiti, nego budi veseo radi počasti koju ti je Bog Uzvišeni pripremio! I kad tako bude doveden do svog Gospodara, Gospodar će s njim lahko svesti račun, vrlo lahko, i kazati: Uvedite moga roba u Džennet! I kad on bude ušao u Džennet, opet ga vodi ovaj mitsal. On će reći: Ko si ti? E onda će mu ovaj nematerijalni lik odgovoriti: Ja sam radost koju si unio u srce tog i tog vjernika na dunjaluku. I Allah Uzvišeni me učinio ovakvim (stvorio me od te radosti) da ja tebi radost pričinim, da te razveselim!
Evo, uradi ovo, čovječe, sve ćeš dobiti! Vidite šta znači obradovati drugog! Nemojte biti tijesni pa da vam neko drugi smeta, jer ne znate vi ko je taj preko puta vas! U ajetu se kaže: “O, vjernici, kad vam se kaže: 'Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi' – vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kad vam se rekne: 'Dignite se' – vi se dignite, i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite.” (El-Mudžadela, 11)
Ali ova uskogrudost, ova tjeskoba, sve to dolazi iz ove pozicije: Moje! I onda će ti Allah to uzeti, ili će te porobiti to što si rekao da je to tvoje. Nemoj tako doživljavati ni svoju djecu! Oni su kroz tebe došli, nisu tvoji, pa ćeš imati problem. Ne želi nikoga da posjeduješ, nego oslobađaj drugog. I onda ćeš, inšallah, otići s ovog svijeta, a ostat će ovaj lijep spomen iza tebe, ovaj prelijepi ogrtač, kako kaže hazreti Alija, r. a./
Kad njegovo postojanje ne ostane, on je pir,
pa bio crne ili prošarane kose.
/Da ne bismo mi sad bukvalno shvatili ovu boju kose pa da reknemo: ovaj bijeli je pir, a ovaj crni nije, odmah nam hz. Mevlana kaže u čemu je suština: Kad njegovo postojanje ne ostane, tj. ovo Ja, on je pir – to je šejh, pa bio crne ili prošarane kose. “Gdje si vidio Boga Uzvišenog?”, upitaše šejha Harakanija. On odgovori: “Ondje gdje nije bilo mene (gdje nisam vidio sebe)!” A poznati ruski baletan Nižinski kaže da je tokom predstave znao tako da skoči (toliko visoko) što je bilo nemoguće za čovjeka. I onda su ga pitali: “Kako ti ovo polazi za rukom?” Poslušajte šta je taj čovjek odgovorio, on kaže: “Ja nemam te sposobnosti, ja ni u kom slučaju ne mogu to napraviti, osim kad nema Nižinskog (kad Nižinski nije prisutan), a onda se to samo desi.” Dakle, nema plesača – ima samo ples! E onda je moguće da čudo vidiš, onda kad nema tebe! Zašto mi ne možemo ovo da razumijemo, onako kako nam Gospodar govori? Zašto smo ovako bolesni u našem halu, u našem međusobnom druženju? Zašto smo takvi?! Razmišljao sam o tome i danas mi je ponovo pao napamet taj Put, kako treba doći do ovih stvari, pa nam je rečeno u predaji: šutnja, slušanje; ako ne budeš znao šutjeti, kako ćeš čuti, čovječe!? Ti naizgled kao da slušaš, ali – jok! To ne dopire do tebe, jer ti slušaš nešto drugo, a nisi svjestan koga slušaš! A to je upravo onaj koji ti govori iz tebe – JA! Treća stvar, kad si slušao kako treba, šutio i čuo kako treba, onda je došlo vrijeme da to dobro zapamtiš i da onda to primijeniš u svom životu. Tek potom peta stvar dolazi, a onda – izađi i kazuj! E riječ takve osobe dopire daleko. Mi ovo što nam kazuje hz. Mevlana, vrlo lahko možemo naučiti – malo se potrudi, naučit ćeš sve ovo napamet i ponoviti što je kazano, ali hajde to živi! A do nas dolaze vijesti, evo i sad, a i sutra, na zajedničkom poslu, mi jedni druge podapinjemo – podmuklo spletkarimo, jedan drugom smicalice (varke i lukavštine) pravimo; Bog dragi zna kakvih sve dušmanluka tu ima, šta jedan drugom ne uradimo i onda – hajmo klanjati! Pa se pitamo zašto nam dova nije kabul?! Odakle to i to da nas potrefi?! U ajetu nam se kaže: To je od vas samih! (Ali-Imran,165). Zato se, čovječe, bojiš smrti! Upamti, ona nije ružna; ona je ogledalo u kojem ti možeš vidjeti svoju ružnoću i bježati od nje. Ali, ako si otkrio ovo jusufovsko lice u sebi, ovu ljepotu, vidjet ćeš je tako i nećeš bježati od nje./
Da ne bismo pogrešno razumjeli sijedost, ovako nam dalje kaže:
Ta crna dlaka svojstvo je čovjeka.
Ta dlaka nije dlaka brade i dlaka glave.
A onda kroz jedan lijep primjer kaže:
Isa je u bešici uzviknuo:
“Još ni mladić nisam, a šejh sam i pir!”
/Reče Isa (kao novorođenče): Ja sam abdullah (ja sam Allahov rob), dao mi je Kitab i učinio me vjerovjesnikom (Merjem, 30). Evo, malo dijete, nema ovdje ni govora o kosi ovakve ili onakve boje, ali govori jezikom svog hala i položaja (mekama) na kojem se već nalazi kao novorođenče: Još ni mladić nisam, a šejh sam i pir! Vidite kako nam je hz. Mevlana ovaj ajeti-kerim ovako slikovito prenio i rastumačio!
Ako se oslobodi od nekih ljudskih svojstava (mana),
šejh nije, sredovječan je, o, sinak!
/Znači, ako se ta osoba, koja možda nama izgleda da je šejh, oslobodi od nekih ljudskih svojstava (mahana), – šejh nije, sredovječan je! Tj. neko ko je sazrio, može biti derviš-putnik, ali šejh nije; nije to ovaj o kome ti govorim, koji je među svojima kao vjerovjesnik među svojim ummetom./
Kad nema nijedne crne dlake, a to je naše svojstvo,
on je šejh i od Boga prihvaćen.
/Pri njemu od svih “dlaka” nema ni jedne “dlake” enanijjeta, nema onog: Ja! Moje! Meni! On je sagorio na pravom putu i okitio se lijepim svojstvima i Allahovim nurom, a odbacio od sebe ružna svojstva i tjelesne prohtjeve. A to je naše svojstvo; on je šejh i od Boga prihvaćen, znadni dobro!/
Bude li bijele kose, a sa sobom,
on nije pir i nije Božiji odabranik.
/Bude li sa sobom (sa svojim enanijjetom), on nije pir i nije Božiji odabranik, on je i dalje sa svojim nefsom, u vlasti svog nefsa; on je sjeni okrenut, a ne Suncu!/
I posljednji bejt:
I ako je vrh dlake od njegovih svojstava preostao,
on nije od Arša, on je ovosvjetski.
/Ne samo dlaka, već i vrh dlake ako pri njemu od ovoga enanijjetskog svojstva ostane, on nije od Arša (on nije nebeska osoba), on je ovosvjetski, on je ovom svijetu okrenut i sjenom zaveden. Jer mi vidimo kako nam je Gospodar dao da je sjena ispred nas i sad mi idemo za njom. Šta bi trebao da uradiš? Ma samo malo da se okreneš i vidio bi da je Sunce iza tvojih leđa, jer da tu nije, ne bi te sjene ni bilo. Ali samo mali okretaj i sjena se gubi, gubi se ovaj mrak i ti svjedočiš Sunce koje ti tako blizu stoji! Vidite šta znači enanijjet! Neki mudrac, provodeći jednu noć sa svojim Gospodarom u tefekkuru i zikru, ustane da zapali svijeću koja se bila ugasila. Ali u tom trenutku vidi da je sva njegova soba okupana mjesečinom. I on, gledajući taj prizor, kaže: Bože dragi, pa samo jedna mala svijeća uskratila mi je ovaj prekrasni prizor i da svjedočim ovakvu mjesečinu! U ovome slučaju, ova svijeća je naš enanijjet. I ona je gorjela i osvjetljavala ovu kuću mudraca, a njemu samom bila je prepreka da svjedoči mjesečinu, jedan takav nur. Znači, ovu “svijeću” valja ugasiti unutra; ako vrh od nje ostane, on će te odvojiti od svjedočenja Sunca, koje ti je tako blizu.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
Drugi dio 42. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 24. 2. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
