Sedmični list “Stav” u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Priredio: Šaban GADŽO

''Mesnevija'', treći svezak, bejtovi: 3471-3493/III (drugi dio)

 

Svjetlo vodom smatraj i vode se drži!
Kad je voda pri tebi, od vatre se ne plaši!

Ovo svjetlo dinsko vodom smatraj i te se vode drži; ako je ona pri tebi, ne boj se vatre, ona će biti ugašena!

Nedavno sam imao priliku da budem u Libanu, pa smo posjetili jedno mjesto, gotovo na krajnjem jugu Libana, Kana se zove. I u Izraelu, blizu Nazareta, ima mjesto istog imena – Kana, pa se učenjaci razilaze da li se taj događaj, koji hoću da vam prenesem, desio ovdje u Nazaretu ili se desio u ovoj Kani na jugu Libana. Interesantan krajolik; rekao bi čovjek kao da se ništa nije promijenilo još od vakta Isa-a, alejhisselam. Tu je, po predaji, Isa, a. s., pokazao prvu mu'džizu, prvo čudo. Bila je svadba i nestalo je vina, pa su mu se požalili na taj nedostatak. On im je rekao da se u ćupove naspe voda i da se posluži onima koji su bili na toj svadbi prisutni. Tako su uradili, i počelo je da teče vino, i to takvo vino koje nikada do tada nisu probali! Zašto? Pa zato što to i nije bilo vino s ovog svijeta! Vidjeli ste u prošlom dersu kad govori o rijekama u Džennetu, navodi rijeku vina i kaže za koga je to vino. To je za one koji su imali duhovni ushit u ibadetima, za one koji su osjetili duhovni zanos, pa njima pripada ta rijeka vina, koja ne zanosi pamet. E zbog toga su i ovi na svadbi mogli da kažu da takvog vina nikad nisu probali. A vidite u ovom primjeru, Isa, a.s., nije iz ničega izveo ovu pretvorbu, nego je rekao: Napunite ćupove vodom! Između ostalog, razumijevam ovo i na ovaj način: svaki od nas je jedan ćup; napuni se vodom, jer je ona čista i čisteća. Kad tako uradiš, onda će tvoj kontakt sa Božijom riječi biti plodonosan, i izvršit će pretvorbu u tebi. Mi smo svakodnevno u kontaktu sa Božijom riječi, a u ovom slučaju koji smo iznijeli, taj kontakt sa Božijom riječi bio je fizički, jer je Isa, a. s., Riječ Božija. Mi smo svakodnevno u kontaktu sa Riječi Božijom, učimo je, a ne dohvaća nas to, nema ovoga ushita u ibadetima, nema duhovnog zanosa. Znači, gledajmo da se napunimo ovom vodom. A vidite šta je rekao u bejtu: Svjetlo vodom smatraj i vode se drži! Kad je voda pri tebi, od vatre se ne plaši! Zašto ova vatra ne može još da ustukne? Zato što ova voda nije dovoljno jaka... Pa razmislimo u ovom smislu o ovoj vodi, tj. gledajmo kako da na pravi način uspostavimo vezu sa ovim zatovima koji čekaju na nas, radi nas.

Voda vatru gasi, jer vatra po svojoj naravi
prži i uništava život, porod i potomstvo.

Voda dina i imana je neprijatelj vatri mržnje, koja se pod uticajem nefsa i šejtana, kadkad razbukta u nama; ugasiti je može samo svjetlo dina, svjetlo vjere, ako ga ima u nama. Pa potrudimo se da to zaživi!

A onda nam ovako, kao da zaokružuje ovu temu, kaže:

Zaputi se, makar nekoliko dana, prema vodenim
pticama, da te dovedu do Vode života.

Budi žedan ovoga nura o kojem ti govorim, pa se zaputi prema „vodenim pticama“, prema ovim Božijim prijateljima, da te dovedu do Vode života, da te povuku i dovedu na mjesto gdje ćeš duhovno oživjeti. Kad sam razmišljao o ovome bejtu upravo sam čitao jednu knjigu Put učitelja, koju sam dobio iz Njemačke. Tu je cijela nakšibendijska silsila obrađena, od Poslanika, s. a. v. s., pa sve do šejh Nazima. Šejh Nazima smo imali priliku i vidjeti. To je jedan velikan, koji je toliki hizmet u svom životu učinio... I, čitajući ovu knjigu i razmišljajući o ovome bejtu, pročitam i ovo što bih želio da vam samo ukratko navedem. Šta znači ovo makar malo krenuti prema tim „vodenim pticama“ prema onima koji su potopljeni u Moru Allahova veličanstva i ljepote? U knjizi se navodi da je šejh Nazim rođen 1922. godine na Kipru u Larnaki. Kad je završio tu školovanje, dolazi u Istanbul 1940. godine. Upisuje fakultet hemije i završava ga u roku. Jedan od učitelja mu kaže, pošto je sjajno završio svoj studij, bilo bi lijepo da nastavi dalje, da produbi sad znanje na tom polju. A on odgovara da prema ovosvjetskoj znanosti, ovoj nauci, nema neke veće naklonosti, ali mu srce bije u prsima za ovom duhovnom naukom i znanošću. On je tu za to vrijeme imao dvojicu učitelja na duhovnoj stazi. Pred jednim je učio šerijat i arapski jezik, a pred drugim, koji je bio nakšibendijski šejh, učio je duhovnost i bio odgajan na toj stazi. Kaže da je imao nekoliko vizija u kojima je pozivan u Damask, ali nije htio da napravi bilo kakav potez dok mu ne bi ovaj učitelj, Sulejman Erzurumi, dao dozvolu. I desilo se to tako da je jedan dan dobio dozvolu; rekao mu je: – Idi u Damask, jer onaj koji ima ključ za tebe, za tvoj put, je tamo. A to je moj šejh, zove se Abdullah Faiz Dagestani. I on odmah kreće na taj put. Došao je do Halepa i neko izvjesno vrijeme proveo tu; onda do Hame i iz Hame je prešao u Homs. (Sve su to gradovi koji su na putu za Damask.) U Homsu je – mnogi ste bili i vidjeli – ukopan hz. Halid ibn Velid, r. a. Došavši u tu džamiju, ostatao je tu godinu dana u jednom džamijskom sobičku, iz kojeg je izlazio samo da bi klanjao namaze i da bi posjetio predavanja nekoliko učitelja koji su tada bili poznati u tom gradu. Ne može u Damask, jer rat još nije završen; Francuzi su okupirali Damask i imaju neke čarke sa Englezima i očekuje se taj neki interesni sukob na tom polju, a on gori da mu je što prije doći u Damask... I zaključi da bi možda bilo najlakše da ode u Tripolis (to je najsjeverniji veliki grad u Libanu) pa da proba tako preko Bejruta doći u Damask. Odlazi u Tripolis, ne zna nikoga, i na ulici mu prilazi čovjek. Nakon razgovora s njim, saznat će da je to šejh Munir koji je bio i muftija u Tripolisu, a inače je šejh svih tarikata u tom gradu. I pita ga: – Jesi li ti Nazim? Kad mu je Nazim odgovorio potvrdno, onda mu šejh Munir kaže: – Sinoć sam usnio Božijeg Poslanika, s. a. v. s., i rekao mi je da dolazi njegov unuk; dolazi sutra u ovaj grad, pa nađi mu se pri ruci. Pokazao mi je tvoju sliku i ja sam te sad prepoznao. Ostao je kod njega izvjesno vrijeme, a onda ga je ovaj šejh Munir uspio da provede nekim svojim putevima do Damaska. Došao je u Damask. Saznao je da je taj Abdullah Dagestani nastanjen negdje blizu kabura hz. Bilali Habešije, r. a., mujezina Poslanikovog. Hele nejse, naći će ga, pokucat će na vrata; on će izaći i reći će: – Dobro mi došao, moj sine, Nazim-efendi! Tako ga je dočekao i oslovio bez njegovog predstavljanja, a onda dodao: – Odavno te čekamo! – Izveo me je – kaže Nazim-efendija – na gornji sprat. Napolju se čuju eksplozije bombi, a ja u srcu gorim da mi je otići u Medinu... I kažem mu koliku želju imam da mi je otići da posjetim Poslanika, s. a. v. s. On mi kaže: – Ostavi to pa ćemo sutra o tome govoriti. Malo sam se odmorio, a onda u zadnjoj trećini noći on me probudi da ustanemo na noćni namaz. Ja nikada takvu osobu nisam sreo u životu! Prosto nur iz njega isijava: iz lica, iz čela njegova... Kao u blizini njegovoj, nikad takav osjećaj nisam imao priliku da kušam prije! I kad smo počeli klanjati (zajedno) noćni namaz, ja vidim pred sobom (imao je viziju, otkrovenje – kešf) postavljene ljestve i povede me on tim ljestvama. Sa svakom tom stepenicom, dobivao sam uvid u neku od postaja penjući se u visine, dok nismo došli do Bejtul-Ma'mura - Nebeske kjabe. Tu sam vidio Poslanika, s. a. v. s., 124 hiljade Božijih poslanika i iza njih 124 hiljade ashaba Božijih poslanika, a iza njih sam vidio i 7 velikana nakšibendijskog tarikata, a onda 124 hiljade evlija iz drugih tarikata (pripadnika drugih škola na ovoj duhovnoj stazi). Namaz je predvodio Božiji Poslanik! Nemam riječi – kaže Nazim-efendija – da opišem kakav je taj namaz bio! Sa završenim namazom, završena je i ova vizija. Onda me on počeo da gleda naročitim pogledom, pogledom koji je prodirao u moje srce, i vidio sam kako mu se oči mijenjaju: boja očiju prvo žuta, onda crvena, potom bijela i zelena, pa crna. Znanje koje odgovara, odnosno na šta upućuju te boje, ulijevao je u moja prsa! (Možemo sad zamisliti kakav je hal imao šejh Nazim u tom trenutku, pred takvim čovjekom!) – A onda – kaže – dolazi nešto kao grom iz vedra neba! Kaže mi: – Nazim-efendi, potreban si svome narodu na Kipru! Samo mi je prošla misao: pa godinu i po putujem do njega, a sad moram da idem!? Pet godina nisam bio na Kipru, ali kad učitelj kaže... (Pogledajte sve ove stvari, zato sam izabrao da vam ispričam ovo. Pogledajte kako ide na put! Nema nikakve dvojbe kod njega, nikakvih kalkulacija.) – Zatražio sam – kazuje dalje Nazim-efendija – dozvolu, poljubio ga i u ruku i u nogu; on me blagoslovio i krenuo sam na put. Kako sad, rat bukti, kako do Kipra doći? Zaključio sam opet da odem u Tripolis, pa ću vidjeti šta dalje... (To je najbliža ruta za Kipar.) Došao sam gore i opet sretnem onoga šejh Munira, a on mi opet kaže: – Pa ti imaš izuzetan položaj kod Poslanika, s. a. v. s., opet mi je u snu rekao da ti dolaziš i da ti budem na raspolaganju. Uglavnom, našli su jedinu mogućnost da se sa jedrenjakom prebaci na Kipar. (To je vrlo opasno putovanje, ali on opet ne kalkulira, nema nikakve dvojbe hoće li ili neće poslušati.) Odmah je odlučio: moram uraditi tako kako je učitelj kazao. Sedam dana je – kaže – trajalo to putovanje, koje bi inače, da nije ratno stanje, trajalo 4 sata motornim čamcem. Kad sam zakoračio na tlo Kipra, odmah sam imao otkrovenje. Vidio sam učitelja, i kaže mi: – Nazim-efendi, pa tebe ništa nije moglo odvojiti od onoga što sam ti ja rekao! Zbog toga što si tako čuo ono rečeno i tako poslušao, otvorena su ti vrata velikog dobra! Sada, kad god budeš poželio, kad tvoje srce poželi da mene vidi, ja ću biti tu! (Pogledajte sad ovo, kako to izgleda kod tih Allahovoih robova! Ova veza ne prestaje, ma kako bili fizički daleko jedan od drugog. Mi možemo to, na osnovu ovog kazivanja, sebi približiti.) A onda Nazim-efendija navodi sljedeće riječi svoga šejha: – Pitanja koja budeš postavljao sebi, koja ti budu potrebna na ovom putu, dobivat ćeš direktno iz Hakkova hadreta! Poslanik je s tobom zadovoljan i ja sam zadovoljan! I završava svoje kazivanje Nazim-efendija: – Kad je završio to što mi je imao reći, ja sam ga osjetio pored sebe, i nikada više, tokom cijelog svog života, nisam imao taj dojam da sam za trenutak odvojen od njega!

Eto, to sam vam htio reći uz ovaj bejt, pa da ga još jednom ponovimo: Zaputi se, makar nekoliko dana, prema vodenim/pticama, da te dovedu do Vode života.

Kopnena ptica i vodena ptica, po tijelu su slične,
ali, one su dvije suprotnosti, kao voda i ulje.

Vidite, odmah nas sad upozorava na drugu vrstu ptica, na „kopnene ptice“, na one koji su nazovi učitelji na duhovnoj stazi! Po tijelu su ove „ptice“ slične, pa se sad pazi! Dobro razluči to dvoje! Između ostalog, pokazat će ti se po tome što ovi lažni učitelji zovu sebi, a ne Bogu! Oni, poput drumskih razbojnika stoje na tvom putu ka Gospodaru! Oni mogu imati kijafet i pokazivati se vanjštinom da su nekakve veličine, a ustvari, to su ovi dunjalučki ljudi, pohlepni materijalisti, koji svojim kijafetom obmanjuju druge! Njihova vanjština može biti identična vanjštini vodenih ptica. Ali ta kopnena ptica nije nikada ni zaplivala, niti zaronila u More, a kamoli da je biser našla i da bi ga tebi dala! Takav je možda naučio puno lijepih riječi, jer to nije teško, i sada, koristeći to hvata naivne ljude! A vidite ovo u bejtu: ali, one su dvije suprotnosti, kao voda i ulje! Znate šta se dešava u posudi kada se pomiješaju voda i ulje: voda je dolje, a ulje gore! Pa kao da nam hoće da kaže: oni lažni učitelji, oni će biti mnogo više ispoljeni nego ovi pravi! Evo, ova voda koja nam treba, ona će izgledati da je dolje, jer u očima ljudi, okrenutih vanjštini, ovo će imati, da kažemo, neki kriterij prilikom njihove odluke, pa upozorava nas: dobro se čuvaj! I sad će, u nekoliko narednih bejtova, završiti ovo poglavlje s ovim upozorenjem:

Svaka od ove dvije ptice, služi svojoj vrsti.
Budi oprezan, jer su jedna drugoj slične!

(Dakle u procjenjivanju pravi razliku, jer su ove „ptice“ vanjštinom slične!)

E sad, da to još produbi, kaže nam:

Upravo kao vesvesa i vahj u pogledu Elesta.
Oboje pojmljivo, ali različito.

Kad je spomenuo Elest, upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: I kad je Gospodar tvoj, iz kičmi sinova Ademovih, izveo potomstvo njihovo, i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: „Zar Ja nisam Gospodar vaš?“ „Jesi!“ – odgovoriše oni – „mi to svjedočimo!“ I to zato, da na Sudnjem danu ne reknete: „Mi o ovome nismo ništa znali!“ (El-A'raf, 172)

Hoće hz. Mevlana da nam kaže da je velika razlika između ta dva pojma: vesvese (šejtanovog nagovora) i vahja (inspiracije od Boga Uzvišenog). Jer, vesvesa, to šejtanovo nabacivanje ružnih misli ide preko našeg nefsa. (On ne može prići meleku, jer melek nema nefs, ali čovjek to ima i to je odskočna daska naših strasti, a vahj, Allahovo otkrovenje, u ovom pitanju: Nisam li Ja vaš Gospodar?, opominje nas da budemo oprezni, da ne nasjedamo šejtanovim zamkama.) I vesvesa i vahj pada na um čovjeku, i on je s početka u dilemi, ali mu'min brzo osjeti tu šejtanovu spletku pa prouči: Ve la havle, ve la kuvvete, illa billah! (Nema snage ni moći, osim sa Allahom!), da bi odbacio šejtanovu sugestiju i one ružne misli koje nam on nabacuje. Mi znamo da se u ajeti-kerimu kaže: Kada mu'mina (dakle onog koji ima nuri-din) dodirne šejtanska sablast, on odmah zatraži utočište kod Gospodara. (El-A'raf, 201) Vidite, znači snagom imana on zna od kog to dolazi i traži utočište, a kad se obrati Allahu i zatraži utočište, onda tek uviđa kolika je razlika između ta dva pojma, a to nam je lijepo objasnio hz. Pejgamber, s. a. v. s., u hadisu pa nam ovako kaže: – Šejtan nabacuje čovjeku razne misli, a i melek mu ih nabacuje. Što se tiče šejtanovog nabacivanja raznih misli, šejtan čovjeka navodi na zlo i goni ga da porekne Istinu (da u laž utjeruje onoga ko istinu govori, dakle Poslanike i njihove nasljednike). A što se tiče sugestije od strane meleka (koji također djeluje na naš um, na našu pamet), melek nas upućuje na hajr (na dobro) i na to da čovjek potvrdi Istinu. Ko osjeti ovo drugo (da se u njemu rađaju lijepe misli, koje ga vode u hajr – da učini nekakvo dobro), nek zna da to dolazi od Allaha Uzvišenog (preko meleka), pa nek zahvali Allahu Uzvišenom. A ko nađe i osjeti u sebi nešto drugo (ružne misli), neka potraži zaštite u Allaha, dž. š., od uticaja šejtana. Zatim je hz. Pejgamber, s. a. v. s., proučio ajet: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas na gnusna i sramna djela. A Allah vam obećava oprost i nagradu od Sebe. Allah je neizmjerno dobar i sve zna!“ (El-Bekare, 268)

Evo vidimo, plaši nas fukaralukom, pa ti sugeriše: nemoj to davati što ti u rukama stoji, a Gospodar ti obećava da će ti za jedno takvo davanje u Njegovo ime, najmanje desetorostruko biti uzvraćeno. A pogledajte koliko je čovjek škrt, jer nema ove snage imana da, kad dođe do ovoga nagovora, da to može da pobijedi; i navraća vas na gnusna i sramna djela, a Allah vam obećava oprost i nagradu od Sebe. Ali eto, koliko čovjek drži do obećanja Gospodarovog! Jer vidimo, kako je prišao našim roditeljima, kad ih je Gospodar nastanio i rekao: – O Ademe, nastani se ti i tvoja žena u Džennetu: sve vam je dostupno osim onoga drveta, ne prikučujte se onom drvetu. Šejtan dolazi i baje im: – Gospodar vam to zabranjuje samo zbog toga da ne biste postali kao meleki, ili da ne bi postali vječni-besmrtni, i još im se zaklinje da im je on istinski savjetnik! (v. El-Bekara, 35-36 i Ta-Ha, 120) Eto kako na ovom lijepom primjeru možemo da vidimo tu vesvesu, a i ne zaboravimo da se ovdje u ajeti-kerimu kaže: Ne prikučujte se tom stablu! Pogledajte i ovo: nije Gospodar rekao ne jedite, već – Ne prikučujte se! Pogledajte šta znači samo prići nečemu što za sobom povlači ovakve stvari! Vidjeli ste, i za blud je rečeno: – Ne približavajte se bludu! Znači, kad god dođeš u takvu situaciju – oprez, čovječe, čuvaj se toga! Jer pamet je, katkada, u nedoumici posmatrajući ova dva pojma: šejtansku vesvesu i vahji-ilahi, Božansko nadahnuće, ili otkrivanje istine koju nam donosi Pejgamber, s. a. v. s., oba ta pojma izgledaju slični, ne znamo šta je pravo, i za šta da se odlučimo! Ali pamet brzo to dokuči! Velika je razlika između ta dva pojma! Vesvesa, to je šejtanovo nabacivanje ružnih misli preko našeg nefsa, naših strasti. A vahj – to je Allahovo otkrovenje...

Imamo još tri bejta:

I vesvesa i vahj su telali bazara srca.
Svoje stvari nam nude – o, prinče!

Kao telali što izvikuju svoju robu da je prodaju, tako vesvesa i vahj (šejtanov nagovor i inspiracija od strane meleka), na bazaru našeg srca uzvikuju i reklamiraju svoju robu, nude svoju robu. Pa hz. Mevlana završava, dozivajući nas: O, prinče! Jer ti si suštinski princ, ali ti je ta dimenzija pokrivena, upravo zato što iz dana u dan padaš zbog svoje slabosti i bivaš pokrivan, ili uspavljivan raznim „jorganima“ i ne možeš da otkriješ ovu svoju zbilju, tj. da si princ, da si odabran jer pripadaš Ademovom potomstvu; a Allah je njih počastio nad sve stvoreno!

E sad, hoće da nam završi ovo poglavlje, pa kaže – budi saraf, onaj koji mijenja novac, koji dobro poznaje šta je patvoreni, a šta je onaj pravi novac:

Ako si ti sarraf srca, ako znaš misli i osjećaje drugih,
pa, eto, napravi razliku, otkrij tajnu dviju misli kao nehas.

Dakle, ove dvije vrste misli koje ti nabacuju šejtan i melek, otkrij njihovu tajnu kao nehas (ar. trgovac robljem, stokom, djevojkama), tj. kao majstor specijalista za ovo otkrivanje pravog od krivog...

I završava ovim bejtom:

A ako vođen nagađanjem, ne znaš razlikovati
ove dvije misli, onda reci: „Nema prevare!“
i ne žuri, i ne srljaj! (Tamo gdje nisi siguran.)

(Ovo Nema prevare!, dio je hadisa, Reci: La hilabe!)

Jedan Ensarija potužio se hz. Pejgamberu, s. a. v. s., pa mu kaže: – Ja Resulallah, kad god nešto prodajem, u tome se varam, i nisam siguran (da je sve čisto i pošteno bez sumnje i prevare, bez hille). Na to mu hz. Pejgamber, s. a. v. s., kaže: – Kad nešto prodaješ, reci: La hilabe! (Nema prevare!)

Prema tome, i svi naši poslovi moraju biti čisti, pošteni, bez sumnje i prevare, ili obmanjivanja drugog. Znači bez činjenja zuluma bilo kome. A sad će nam objasniti sljedeće poglavlje kako se odbija prevara u kupoprodaji. I ne zaboravimo ovo – Reci: Nema prevare! I ne žuri, i ne srljaj! Znači, ako nisi saraf, pravi koji može ovo da otkrije, ako nisi još došao u tu situaciju da imaš takav nur, onda reci: Nema prevare! I ne žuri, i ne srljaj! Jer, čovjek je takav, žuri da što prije dođe do željenog, a znamo dobro da nam je u hadisu rečeno da je žurba šejtanska, a tehir (polagan pristup, jedan promišljen pristup stvarima koje ti se nude) je od Rahmana (od Milostivog)! Pa ako na ovakav način priđeš, bit ćeš u milosti Božijoj i, inšallah, daleko od toga da budeš prevaren!

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!

Drugi dio 81. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 9. 2. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.