Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Treći svezak, bejtovi: 1510-1554/III, drugi dio (84)
NOVO POGLAVLJE
Primjer kako se čovjek razbolio umišljajući da ga ljudi poštuju i da su mu naklonjeni i priča o učitelju
Djeca jednog mekteba patila su od zamora
i truda u rukama njihova učitelja.
Mešveret učine u pogledu odlaganja posla
da bi učitelja na nužno ograničili:
*(mešveret, müşavere, mušavera: dogovor, savjetovanje)
/Mi često govorimo koliko je ovo Mevlanino djelo duboko, uzduž i poprijeko. Dok ide ova priča i ovi bejtovi, između ostalog, inspiriraju čovjeka da razmisli o tome kako naše školstvo izgleda, ne samo kod nas već u svakoj državi. Pod utjecajem sistema i svega drugog ljudi imaju svoju istinu; oni stariji, koji su učitelji, prenose to kao istinu na mlađe. A sve je ovo uvezano: sistem i školstvo, sistem i učitelji itd., postavljeno na zannu. I onda, da bi to sproveli, koriste evo ovo: i zamor, i ovo što je rečeno ovdje u bejtu: opterećivanje djece s nečim što im nikad neće trebati. Šta smo sve učili u školi a što nam je potpuno nepotrebno! Za razliku od toga, šta se uči kad dođemo kod duhovnih učitelja... Oni nam daju samo ono što nam treba i odgovaraju na naš hal./
Ova mektepska djeca između sebe čine dogovor kako da se riješe ovog belaja, ove tegobe, prinude i patnje pa ovako kažu:
“Kad mu nikakva bolest ne dolazi
koja bi ga dograbila i na nekoliko dana udaljila
da se oslobodimo od habsa, tjeskobe i rada.
On se kao granitni kamen utvrdio.”
/Evo, ukazuje nam i na sljedeće: kad se čovjek dohvati nekog položaja, kako se on onda tu utvrdi, poput granitnog kamena, i kako ga je teško odatle pomaći, ali i općenito, kako je teško čovjeka pokrenuti... Jer je on (u ovom slučaju riječ je o učitelju, muallimu) iz svoje perspektive uvjeren da je ono što daje ili dijeli (ovdje znanje) istina. Zato ne mogu do takvih ni doprijeti savjeti, u smislu da bi se taj njegov pristup učenju mogao promijeniti nabolje i da bude puno korisniji./
Taj jedan, najbistriji, isplanirao je da se
učitelju obrati riječima: “Zašto si blijed?
/Među dječacima (učenicima) onaj što je bio najviše zejrek (oštrouman, pronicljiv) sad je napravio plan kako će se kutarisati ovog belaja, pa će pitati učitelja: Zašto si blijed? Kad djeca mogu smisliti ovakvu varku, ja kakve varke stariji smišljaju! Pa kako onda čovjeku vjerovati kad iz njega sto šejtana viri?!/
Hajr bio! Tvoja boja nije na mjestu.
To je ili od have ili od vrućice.”
(Tako će on govoriti učitelju.)
Dječak dalje objašnjava skupini, svom razredu, strategiju:
“Od toga će malo u uobrazilju upasti.
Ti, brate, podrži me na taj način.
(Sad on pokazuje na drugog dječaka: Ti, brate, također, podrži me.)
Kad budeš na mektepska vrata ulazio, kaži:
Hajr bio! Učitelju, šta je to s tobom?
(Tj. kakvi su te to halovi spopali!?)
Ta njegova uobrazilja pomalo će rasti,
jer putem uobrazilje pametan medžnun postaje.
*(medžnun – izbezumljen, lud)
/Ludost u našim postupcima... Kako se izliječiti od ludosti? Vidite kako zaključuje ovaj polubejt hz. Mevlana riječima ovog pronicljivog dječaka jer putem uobrazilje pametan medžnun postaje. Postaje izbezumljen. E sad, osim rijetkih koji su razvili dva krila, sve je ostalo s jednim krilom: imaju ovu uobrazilju da su upravo oni ta ptica koja se visoko podigla; međutim, putem uobrazilje pametan izbezumljen postaje. Zato su nam djela i govor poput govora i djela medžnuna (izbezumljenih ljudi). Ali pošto nas je većina u tom halu, ne možemo to ni da registriramo, onda je za nas ovaj hal nešto zdravo, a kad se pojave oni pravi nosioci toga (poslanici i evlije), na njih odmah napadne skupina svih ovih ostalih. I govore za njih da su oni medžnuni, da su ludi. Šta je sad potrebno uraditi kad je ova bolest prisutna? Pa liječiti se. A da bi se čovjek izliječio, morao bi prvo biti pošten prema sebi i da prizna bolest koja je pri njemu. Ako to uradi, onda će mu se i otvoriti vrata pa će vidjeti šta dalje treba raditi. Počet će da traži uzroke koji su i doveli do te bolesti. I onda će mu Gospodar dati da ih nađe, a kad ih nađe, doći će i treća stvar – da se eliminiraju ti uzroci. Zato je gotovo nemoguće to postići bez duhovnih doktora, isto kao kad nas ovamo (fizički) nešto zaboli, bilo šta, odmah idemo doktoru, a on nam propisuje lijekove. Potom valja biti uredan i to sprovesti u djelo. I ako si kod pravog doktora došao i poslušao ga, onda ćeš eliminirati tu bolest. Ali ko će sebi reći da gradi kuću na vehmu, na uobrazilji?! Kad nam naš šaptač, i unutarnji i vanjski, govori da nema niko pametniji od nas i da smo mi jedini spašeni!/
I tako treći, četvrti, peti –
iza nas ispoljit će brigu i sažaljenje.
(Tako ćete svi, jedan po jedan, ulaziti i učitelju to kazati.)
Tako, kad trideset dječaka, jedan za drugim,
saglasni, to iskažu, polučit će se ustoličenost.”
(Čega ustoličenost? Uobrazilje kod učitelja. Pazimo dobro ovo: trideset dječaka jedan za drugim, saglasni... Znači, kao jedno srce nastupaju.)
Svaki ponaosob mu reče: “Izvrsno, o, pronicljivi!
Vjetar tvoje sreće na podršku ti se oslanjao!”
/Taku mu oni dovu čine: Vjetar tvoje sreće na podršku ti se oslanjao (na Božiji inajet – posebnu pažnju i dar od Boga)./
Saglasiše se u čvrstom zavjetu
da neće riječ izokrenuti, nijedan drug.
(Saglasiše se i zavjet dadoše: ni jednu jedinu riječ iz njihovog dogovora neće izokrenuti; cijela skupina saglasna je da pod kontrolom drži svoju hoću, svoj hir; svi pokorni ovome pronicljivom.)
Potom, svi mu prisegnuše
da slučaj niko neće prokazati.
/Vidimo kako je ovo kroz ove bejtove postavio hz. Mevlana. Prvo, pojavljuje se pronicljiva osoba u ovoj skupini dječaka (mi to sad podignimo na naš nivo); vrše mušaveru (dogovor) jer imaju problem i dogovaraju se kako ga riješiti; drugo, okrenuti su svi onome ko je najpronicljiviji; i kad je on sve izložio kako treba da postupe, saglasiše se svi da neće ništa izokretati; treće, neće nikome ni riječ kazati o ovome. Neće niko prokazati ništa. To je ono što hz. Alija (r. a.) kaže: “Ko čuva svoju tajnu, ima izbor u svojoj ruci.” I kad je ovo sve ovako urađeno i u našoj današnjici, u našem halu, u halu zajednice, bilo to ne znam koja zajednica, ako se ovako postavi stvar, inšallah, sigurno će to donijeti rezultat. Znači, nema ovdje ihtilafa (podjele, razilaženja), nego svi nastupaju, trideset dječaka, kao jedan. Muhjuddin Arebi, kudisse-sirruhu, spominjao je jednog od svojih učitelja, a to je bila Fatima el Musenna, kaže za nju da je ona govorila: “Od sveg svijeta koji mi dolazi niko mi nije drag kao Muhjuddin.” Pa su pitali: A zašto je to tako? Zato – kaže – što mi svi dolaze djelomično, jedan dio je tu prisutan, a drugi dijelovi su uz poslove vezani: uz porodice i ko zna za šta sve drugo. A on kad dolazi, dolazi cjelovit, kompletan. Ako sjeda, sjeda kompletan; ako ustaje, ustaje kompletan. Tako se jedino može postići uspjeh na ovome putu. Razmislimo dobro o ovome. Evo, mi smo u situaciji da sad slušamo riječi velikana jednog: Da li smo došli cjeloviti da ovo čujemo? Ako to tako bude, sigurno ćemo, inšallah, dobro se okoristiti od ovoga. Ako nismo cjeloviti, uzimat će nam dosta snage to što smo ostavili sebe negdje na drugom mjestu./
Mišljenje tog dječaka prevagnulo je nad
mišljenjem ostalih. Njegova pamet je
otišla ispred grupe.
Ta razlika postoji u ljudskim pametima
kao među ljepoticama u pojavama.
U ovom smislu, Ahmed je rekao:
“U jeziku skrivena biva ljepota ljudi.”
/Upućuje nas na hadisi-šerif. Prenosi se da je Poslanik (s. a. v. s.) rekao: El mer'u mahfijjun tahte lisanihi – Čovjek se krije pod svojim jezikom. Pa kad počne govoriti, vidjet će se šta je to unutra. Jesu li dragulji ili, ne dao Bog, zmije i škorpije. A jedna arapska izreka ili stih ovako kaže:
Mjeri riječi kada govoriš, jer govor
pokazuje domet pameti pametnih ljudi.
Ovdje nas upozorava i na šutnju i na vrijednost šutnje. Ali po pitanju toga kada treba govoriti, kad treba šutjeti, Šejh Sadi u Đulistanu nam kaže ovako:
Premda je šutnja, u društvu pametnih, znak odgoja,
u času kad zatreba, bolje je progovoriti!
Dvije stvari pokazuju pometnju uma (nedostatak pameti):
zatvorenih usta sjediti u času kad treba progovoriti
i govoriti u času kad treba šutjeti.
Kad je ovo rekao o pametnima u nekoliko bejtova, sad će ubaciti jedno poglavlje da nam to pojasni.
Drugi dio 36. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 13. 1. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
