„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2669-2709/III (drugi dio)

Priredio: Šaban GADŽO

Mnogo je cijenjenih koje si koketnošću lovio.

Kad su tvoja lovina postali, kod tebe vrijednost izgubiše.

Obratimo dobro pažnju na ovaj bejt: Mnogo je cijenjenih koje si koketnošću (izvještačenošću) ulovio.

Ako nam se pojavi takvo svojstvo, da se ponašajući izvještačeno i usvajajući ove, da kažemo, duhovne manire i da se na taj način pokušavamo približiti Allahovim istinskim robovima, pa i oni nam dozvole tu blizinu – kad su tvoja lovina postali..., to tako može izgledati iz tvoje perspektive, ali to ne može nikada biti, bez obzira na to što ti misliš da si ulovio te ljude, da si dio njih, da si uz njih. (...) kod tebe vrijednost izgubiše, tj. kasnije će se to sve tebi sručiti na glavu jer ti nećeš znati da cijeniš te ljude. Pokazat ćeš edebsuzluk-neodgoj i izgubiti i ovaj i onaj svijet.

I uz ovaj bejt ispričat ću vam šta mi je palo na pamet. Otprilike prije jedno petnaestak godina, možda je i koja godina više, Hadži Hafiz je bio dobrog zdravlja i jedan džemat ga je pozvao da ih posjeti. Uz njega smo bili nas trojica, pozvani da dođemo u Goražde. I mi smo bili s tim ljudima koji su dočekali Hadži Hafiza tamo. Pa su nas malo provodali po gradu i pokazali nam sve što su mislili da treba da vidimo. A onda su nas izveli na jedan vidikovac, vrlo lijepo mjesto iznad Goražda. Ja sam bio u takvoj poziciji – namjestili su me da mogu da sjednem, ali je to takav ugao bio da sam mogao da vidim sve njih. I gledajući te mladiće kako posmatraju Hadži Hafiza i kako se sve vrijeme ponašaju dok je on bio tu prisutan, ja sam (evo s vama dijelim to iskustvo) ovako razmišljao: Bože dragi, rekoh, koliko mi nismo svjesni ovih nimeta i blagodati! Evo, on je njima jednom došao u Goražde, i to vidim na licima tih ljudi – njima je to veliki Bajram – oni pogleda ne skidaju sa njega; nijedan neprirodan pokret da naprave – rekao bi čovjek da su sfinge – ne skidaju pogleda s njega. I onda pomislim, mi u Sarajevu (elhamdulillah, uvijek je u Sarajevu bilo takvih ljudi) imali smo priliku da samo izađemo iz kuće i vrlo lahko dođemo na te kapije.

Bože dragi, pomozi nam da budemo svjesni tog nimeta i da Ti na pravi način zahvalimo. I sad, ne dao Bog, da smo imali priliku, bili uz takve ljude, a prevari nas evo ova izvještačenost pa smo izigravali derviše, sufije, iskrene učenike... Ne dao Bog, a toga sigurno mnogo ima, jer šejtan ne miruje.

Sama pomisao dok ideš s njim pa pomisliš: Bože dragi – vidi, od toliko stanovnika, mi imamo priliku, grupica jedna, da budemo uz njega i da mu dođemo, sama ta pomisao nije zdrava. E zato se vrlo često dešava da neki koji su fizički daleko puno bolje razumiju te stvari, jer blizina je veoma opasna, jeste lijepa, to je poseban fadilet, ali je ona u isti mah i opasna, jer se brzo čovjek tu komforno osjeti, opusti se.

Mi smo spominjali... (vidjeli ste to vi koji ste išli na hadž) pa kad pogledate one ljude koji žive tu, čudite se, imate osjećaj da se oni ponašaju nonšalantno, vrlo im je nekako jednostavno ući u Harem, leći tu, okrenut prema Bejtullahu, kako god. Jer to je njima tu, odmah čim izađu iz kuće, eto ih odmah u Haremu, a ti ovamo sanjaš hoće li ti ikad u tvom cijelom životu poći za rukom da ti Allah otvori vrata i da dođeš tamo. Onaj koji tamo živi, on više ne zna šta je čežnja, nema prostora za nju, a ti ovamo goriš da dođeš tu. E tako i ove „žive Kabe“ imamo priliku posjetiti, pa molimo Gospodara da nam otvori oči i da se znamo ponašati u njihovoj blizini, pa ako šta i uradimo kako ne treba, da nam na to Gospodar ukaže i da to popravimo. Na to nas upozorava i hz. Mevlana kroz ove bejtove.

Kad poznanstvo akla s aklom iz čistoće nastaje,

svakog trenutka bliskost se uvećava.

Ovaj izraz āšināji, poznanstvo, upućenost – sufije na ovaj način shvataju: To je vezanost za Boga, a odvojenost i otuđenost od vlastitog jastva.

Poznanstvo pametnog čovjeka s pametnim, kad iz čistoće nastaje, iz čistog nijeta, kakva je posljedica tog poznanstva? Posljedica je ta da se svakog trenutka bliskost uvećava. Da se podsjetimo na ono što je Hadži Hafiz rekao: Nađi prijatelja i tako ćeš sve postići! A da ti bude jasno ko je taj prijatelj, treba da znaš da je to onaj koga ti, a i on tebe, voliš radi Allaha, ali na takav način, kad se rastanete, da čeznete za ponovnim sastankom. I s takvim prijateljem, vidite šta nam je bejt kazao, svakog trena bliskost se uvećava. I sad, u prvom redu, treba da znaš, kad si u blizini Božijih ljudi, tu je čovjek u Hakkovom hadretu – Allah je s njima. Samo da znamo to na pravi način iskoristiti.

Poznanstvo nefsa sa svakim nefsom bijednim,

pouzdano znaj, iz časa u čas blijedi.

Za razliku od dviju pameti koje su se na temelju čistoće sastale, kad se dva nefsa sastanu, dakle ljudi u vlasti nefsa, u vlasti ega, to prijateljstvo, kaže hz. Mevlana, pouzdano znaj – jekinen, iz časa u čas blijedi, i na koncu, to lažno prijateljstvo pretvara se u neprijateljstvo, a ti, iz časa u čas, gubiš na ovoj duhovnoj bazi. Esteizubillah: Tog Dana (na Sudnjem danu) će oni koji su jedni drugima bili prijatelji (na dunjaluku) postati neprijatelji, izuzetak su muttekije – oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili (ez-Zuhruf, 67). Pa izaberi ovu kategoriju ljudi i, ako Bog da, bliskost će se iz časa u čas uvećavati!

Zato što njegov nefs oko bolesti kruži,

poznanstvo brzo kvari.

Svojstvo nefsa jeste bolest, a ta bolest kvari prijateljstvo, pa kad se takva dva nefsa sretnu, eto šta je posljedica – čista zabluda, pokvarenost i bolest. Tako se to prenosi s čovjeka na čovjeka... Vidimo sada šta je društvo, koliko je to značajno... Hazreti pir Abdulkadir Gejlani, k. s., kaže: Vatreni šejtan Iblis ne može ti prići bez dvojice saveznika kod tebe. Ko su oni? To su tvoj nefs i loše društvo.

Ako ne želiš da tvoj dost Sutra bježi od tebe,

prijateljstvo sklapaj s pametnim i pameću.

Takav dost Sutra, kad ti bude najpotrebnije, neće pobjeći od tebe... Da proučimo par ajeti-kerima, esteizubillah: I Džennet će se čestitima približiti, a Džehennem zalutalima ukazati, i reći će im se: „Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?“ Pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni, i vojske Iblisove – svi zajedno. I oni će, svađajući se u njemu, govoriti: „Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali, a na stranputicu su nas naveli zlikovci, pa nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja – da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!“ U tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici, a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv (eš-Šuara',90-104). ( ...) pa nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja, to je ona kategorija nesretnih koji vide da su sada dopali ovoga neželjenog ambijenta, i onda će ovako govoriti – pa nemamo ni zagovornika, ko bi se zauzeo za nas, ni prisna prijatelja! A ako tražiš pravog dosta, onda dobro vodi računa o ovome svemu što smo kazali u ovom dersu.

Kad si od samuma nefsa bolestan,

šta god da dohvatiš, oruđe je bolesti.

(Samum je vreli pustinjski vjetar) Dakle, kad si od samuma bolestan, od tog vrućeg nefsanskog vjetra, tj. od „upale strasti“ koja se u tebi pojavila, onda šta god da dohvatiš, oruđe je bolesti.

Ako se dotakneš dževhera, u kamen se pretvara.

A, ako se dotakneš ljubavi, u rat se pretvara.

A, ako uzmeš jednu djevičansku, prefinjenu misao,

nakon tvog poimanja, postat će bez zevka i gruba.

Ako dođe u kontakt s tobom jedna prefinjena misao velikana koju su izgovorili, ta jedna ljepota, nakon tvog poimanja, kad dođe u kontakt s tobom, ta misao će ostati bez zevka, bez ikakvog užitka, gruba i bez slasti. Zato oni, ova kategorija ljudi, to i odbacuju i kažu – nama je to dosadno, ne treba nam više. Tako se ta prefinjena misao odbija od tebe kao sjeme od stijene; to je sjeme, ali nema s druge strane zemlje gdje bi moglo naći mjesto da nešto nikne, jer si kamen.

E sad ćemo vidjeti kako reaguje jedan umišljen čovjek kad mu do uha dođe jedna lijepa riječ, jedan savjet ili nasihat, izraženi preko jezika velikih Allahovih robova. On kaže:

Ja sam to više puta čuo. To je zastarjelo!

Nešto drugo mi kaži, a to ostavi – o, podržavatelju!

(To je neka stara priča, bajka – daj nam nešto drugo kaži! Ovako umišljeni reaguje.)

Onda nam kaže hz. Mevlana:

Uzmimo da se druga stvar taze i nova izrekla,

opet sutra bit ćeš je sit i bježati od nje.

Uzmimo da je sad neko u tvom prisustvu izrekao nešto svježe, novo, nešto djevičanski čisto, ti ćeš sutra pobjeći od toga. Takav si ti! Brzo se zasitiš – ništa ti nije vrijedno ni zanimljivo! Sit si svega i prezireš sve! To je bolest, i to teška duhovna bolest! Šta sad da radiš? Na to nam hz. Mevlana daje odgovor:

Odbij bolest! Kad se bolest odstrani,

sve stare riječi (mudrosti) pred tobom nove bivaju.

O mudrosti je riječ, samo ti odbaci tu bolest od sebe i odmah će pred tobom te „stare riječi“ dobiti novo ruho, jer Allah ne ponavlja – svakoga trena On se javlja na uvijek novi (i čudesni) način!

Tako da će se iz starih novo lišće pokazati.

Stare će se, sa stotinu klasova, iz jarka osmjehnuti.

Tolike će mudrosti iz toga poteći, samo ti promijeni sebe. Potpuno se preispitaj, registruj svoje mahane – otkloni to što prije od sebe, i vidjet ćeš, čovječe, kako nastaje sezona cvjetanja u tebi!

Kažu pejgamberi:

Mi smo ljekari, Hakkovi učenici.

Crveno more nas je vidjelo, pa se raspuklo.

Ovdje upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: I Mi objavismo Musau: „Udari štapom svojim po moru!“ – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo (eš-Šuara', 63).

Vidite što je ovo interesantno rečeno. Znači, u Sabi ovih 13 Božijih poslanika se obraća ovim ljudima, govoreći im: Mi smo ljekari, Hakkovi učenici – nas Istiniti, Bog Jedini podučava; Crveno more nas je vidjelo pa se raspuklo! Možemo reći da je to vezano za Musaa, a. s. Ali, još nešto nam se ovdje kazuje. Vidite zašto ne treba praviti razliku među Božijim poslanicima, jer vidjeti jednog je, kao da vidiš sve; i kao što se pred Musaom to usuretilo, tako da je on izveo svoj narod kroz suho more, tako su svi Božiji poslanici, one koji su htjeli da krenu za njima, makar da je izgledala situacija bezizlazna –neprijatelji iza leđa, a pred njima nekakva prepreka – to se rastupilo, i oni su spašeni. Tako i danas, ako bismo i mi, biiznillah, slijedili varise Božijih poslanika, one istinske muršide, učitelje, i kad dođe situacija da nam se čini da nemamo kud, a pravi smo sljedbenici, inšallah, rastupit će se (otvorit će se) vrata jer se pred njima, pred takvim Allahovim robovima, sve zatvoreno otvara. Zato, čuvati se treba od toga da se ne prave razlike među pejgamberima. Tome nas podučava ona treća priča u Mesneviji, koja govori o tome šta je šašijastost (razrokost). Hazreti Šems, k. s., jednom je u obraćanju svom prisutnom džematu, a da bi ovu stvar pojasnio, rekao: „Isa, a. s., rekao je Izraelićanima: O, Izraelićani! Vi niste dobro razumjeli Musaa, zato pogledajte mene da biste razumjeli Musaa! A Muhammed, a. s., kaže Jevrejima i kršćanima: Niste dobro razumjeli Musaa i Isaa, zato pogledajte mene!“ Jer to je jedno. Jedan nur istog kvaliteta u svakom je Božijem poslaniku, pa zato u bejtu i kažu u množini: Crveno more nas je vidjelo pa se raspuklo! Svaka prepreka pred njima, pred svakim od njih, otvara se!

Ti tabiatski ljekari su drugo,

jer u srce, putem pulsa, gledaju.

To su ljekari koji se bave proučavanjem vanjske prirode, kojima se mi obraćamo za ove fizičke bolesti. Hoće da nam napravi jedno poređenje pa da nam bude jasnije kakva je uloga duhovnih, a kakva fizičkih ljekara. Prvi gledaju u srce i dušu, a ovi drugi putem pulsa ispituju kakvo je stanje srca.

Mi u srce bez posrednika pogledom duboko prodiremo,

jer putem firaseta nama se s uzvišice prizor otvara.

Pejgamberi i njihovi varisi, bez posrednika, putem firaseta, onog pronicljivog pogleda, gledaju i njima se s uzvišice prizor otvara. Jer su oni svakako uzvišena kategorija i odatle je njima pogled jasan, vide nās dolje šta radimo i u kakvom smo halu. Potpuno im je slika čista.

Ti su drugi ljekari hrane i plodova.

Oni hajvansku dušu jačaju.

A poslanici kažu:

Mi smo ljekari djēlā i riječi.

Nadahnjuje nas zraka Nuri-Dželala,

da će ti ovo, takvo djelo, od koristi biti,

a da će te to, takvo djelo, od Puta odsjeći.

Mi to liječimo, nadahnuti zrȁkom Nuri-Dželala, svjetlom Nura Veličanstvenog! Mi smo ljekari djēlā i riječi, tj. kazujemo ti da će ti takvo i takvo djelo od koristi biti, a da će te opet neko drugo djelo od Puta odvratiti i na stranputicu odvesti. Evo, ovo ti govorimo, čovječe! Tako su govorili pejgamberi stanovnicima Sabe, a to govore i nama svima i današnji Allahovi robovi, istinski učitelji: ovo će ti naštetiti, čovječe, a ovo će ti koristiti!

Dalje govore pejgamberi:

Da će te ovaj, takav govor, naprijed voditi,

a taj, takav govor, ubod će ti nanijeti.

Tim drugim ljekarima urin biva delil,

a ovaj, naš delil, biva Vahji-Dželil.

Kad je u pitanju Božiji poslanik, to je vahj – objava Veličanstvenog, a kad su u pitanju Allahovi prijatelji, onda je vahj u značenju nadahnuća. Ovi tjelesni (prirodni) ljekari preko urina uspostavljaju dijagnozu – urin im bude delil (vodič) za naše fizičko zdravlje, a naš delil, kažu pejgamberi, jeste Vahji-Dželil – objava od Allaha Uzvišenog.

Plaću ne tražimo od neke osobe.

Naša plaća stiže nam od Hakka, u dovoljnoj mjeri.

Na nekoliko mjesta u Kur'ani-kerimu, vezano za Božije poslanike, u ajetima se navodi kako su se oni obraćali svom narodu: Mi od vas ne tražimo nikakve nagrade, nas će Allah nagraditi, drugim riječima: ono što je vama najviše prisutno u srcu, zlato, eto mi vas od starta oslobađamo od toga – ne tražimo od vas to, nas će Allah nagraditi. I sad, sjetimo se u prošlom dersu kad govori o onim učenjacima kako su u stotine nauka verzirani, ali džaba, on ne zna sebe, i ono ključno pitanje: Ko si ti? ne postavlja, zato što je sve to znanje upotrijebio da dođe do zalogaja!

I onda nam ovako kaže hz. Mevlana:

Hajde, smjesta dođi, ti koji boluješ od rane

koja ne zacjeljuje! Mi smo, svaki pojedinačno,

ljekovitost ispaćenim!

Dakle, poslanici se obraćaju narodu Sabe, a nama hz. Mevlana upućuje ove riječi preko njihovih usta: Hajde, smjesta dođi, ti koji boluješ od rane koja ne zacjeljuje!, a to je ova nezahvalnost na Allahovim nimetima; – Mi smo, svaki pojedinačno, ljekovitost ispaćenim!

Aman, ja Rabbi!

Pa ćemo ovdje stati.

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab

Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!

El-Fatiha!

 

Drugi dio 63. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 22. 9. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.