Sedmični list “Stav” u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 3014-3054/III (drugi dio)
OSOBENOST JAKUBA, A. S., BILA JE DA OKUSI HAKKOVU ČAŠU OD JUSUFOVA LICA I DA OSJETI HAKKOV MIRIS OD JUSUFOVA MIRISA! A JUSUFOVA BRAĆA I DRUGI LJUDI BILI SU LIŠENI TIH DVAJU DAROVA
Sad hoće hz. Mevlana da nam još pobliže pojasni ovo što je započeo, pa kaže:
Ono što je Jakub vidio na Jusufovom licu
to je njegova osobenost.
Gdje da to dopre do Jusufove braće?!
Taj nur i ljepotu koju je vidio Jakub, a. s., na licu svoga sina – kako to mogu vidjeti njegova braća?! Zašto im je to uskraćeno? Pa kad grcaju u zavisti – zavist ih je potpuno zaslijepila! Ovo dobro ispitajmo kod sebe! Prvi bejt, i odmah nam kaže jednu od ključnih stvari koja zaustavlja čovjeka na putu Allahova zadovoljstva, a to je zavist! Ne zaboravimo ovo! Mi i kad počnemo razmišljati o tome, najvjerovatnije ćemo zaključiti da nismo zavidni, jer onaj šaptač će nama to drugim terminima nazvati, pa ćemo mi to opravdati. Ali ne zaboravimo da se u hadisi-šerifu kaže: Vjernik, mumin, ima četiri neprijatelja! Prvi koji se spominje jeste – mumin koji mu zavidi! Na drugom mjestu jeste – licemjer koji ga mrzi! Na trećem mjestu –šejtan, onaj koji ga zavodi! I na četvrtom mjestu – nevjernik, koji se bori protiv njega! Razmislimo, kako je Poslanik, s. a. v. s., rangirao ove neprijatelje i ovo neprijateljstvo. Na prvo mjesto stavio je vjernika koji zavidi! Molimo Gospodara da nam ovo osvijetli, ako toga pri nama ima, jer onda ne možemo vidjeti na licu ljepotana ovaj nur Božiji. Tako blizu možemo biti, kao što su i braća Jusufova bila, a da kiptimo od mržnje, kina i zavisti prema njemu – da ga je što prije likvidirati!
Ovaj, iz ljubavi prema njemu, sebe u jamu baca.
a taj, iz mržnje, njemu jamu kopa.
Jakub, a. s., u čežnji i žalosti zbog rastanka od te ljepote, od svog voljenog sina, sebe u jamu baca, u jamu rastanka, čežnje i žalosti, a taj (misli na Jusufovog najstarijeg brata Jehuzu) Jusufu jamu kopa! Eto šta radi mržnja i zavist! Daj, što prije – likvidiraj ga! I samo je jedan od njih desetorice (to je bio Ruvil) rekao – nemojte ga ubiti, spustit ćemo ga u kakav bunar pa neka ga karavana uzme – on jedan tako kaže! Svi ostali bili su složni oko toga da ga ubiju, da ga likvidiraju! Evo vidimo šta je zavist tu počinila!
Njegova (Jusufova) sofra pred njim je prazna,
na njoj nema hljeba. Pred Jakubom je
puna nimeta, jer on je željan i žudi za njima.
Vidite ovog bejta: Pred Jehuzom i ovakvim ljudima Jusufova je sofra prazna; on ne vidi tu ništa, kao što ne vidi ni onaj logičar kad se pita – šta se onaj (sufija) vrti okolo, šta ono priča?! To je suludo u očima takvog pokvarenjaka – nema ništa tu vrijedno, ali pred Jakubom, koji žudi za ovakvim nurom, ovom ljepotom, ta sofra puna je nimeta. Iza te materijalne sofre on vidi pravu, istinsku sofru, jer on je željan i žudi za tim (duhovnim) nimetima. E džaba, to je tako! To je ono: Nisi ti Medžnun da bi mogao ljepotu Lejle na pravi način sagledati, nemaš ti Medžnunovo oko, a da bi ga zadobio, trebao bi biti zaljubljen kao on.
Neoprano lice ne vidje lice hurije.
Pejgamber je rekao: „Nema namaza bez čistoće!“
(Dakle, nečisto lice ne može vidjeti onostranu ljepotu tog skrivenog svijeta.)
Ovdje je upleo u drugom polustihu hadisi-šerif: La salate illa bit-tuhur – Nema namaza bez čistoće (bez abdesta)! Moraš prvo uzeti abdest da bi mogao da pristupiš namazu. E, sad, nakon ovoga može doći pitanje: Zašto se na sofri bez hrane ne vidi nimet? Pa s namazom nešto nije uredu! Vidite na šta nas je naveo s ovim bejtom – da se zapitamo na šta liči taj naš namaz. A da nam to još bude jasnije, navest ćemo četiri kratka hadisi-šerifa koja smo mi svi dobro zapamtili: Namaz je miradž mumina. U namazu čovjek biva uzdignut u više sfere i, ako se to obistini, kao pravi musallija, na taj način pristupa u Hakkov hadret, u Hakkovu blizinu. Drugi hadisi-šerif: Namaz je veza između roba i Rabba. (Između roba i njegova Gospodara.) Treći: Musallija (klanjač) je u namazu na munadžatu sa svojim Gospodarom. (Vodi taj prisni, intimni razgovor s Njim.) I četvrti hadisi-šerif: Radost moga oka je u namazu. E sad se vratimo na ovo: Nema namaza bez čistoće! Kako da pristupiš ovoj sofri kad namaz, koji ti je i uveden u život da te pripremi za ovako uzdizanje, od starta nije započeo kako treba!?
Nemojmo ovu čistoću svesti samo na vodu; vodimo računa kako očistiti ovu pogibelj što se zove zavist i sve one druge opasne duhovne bolesti!
Ašk je jelo i piće dušama.
S te strane, glad je hrana dušama.
Riječ glad upotrijebljena je ovdje u značenju: želja, žudnja, čežnja. Nije u značenju: gladan jela i pila. Ako čovjek žudi i čezne za nečim, to daje hranu i snagu duši. Kad imaš ovakav pristup, onda neka znaš da je to hrana dušama.
Gladan Jusufa, bio je taj Jakub.
Miris njegova hljeba stizao mu je iz daleka mjesta.
Taj Jakub, a. s., bio je gladan Jusufa; posljedica toga je da mu iz dalekog mjesta miris njegova hljeba stiže. Gdje je Ken'an, u Bejtul-Makdisu, a gdje je Misir, u kojem je bio Jusuf, a. s.!
Taj koji je košulju uzeo i s njom pohitao
miris Jusufove košulje nije osjećao.
Pogledajte kako su veličanstveni primjeri Mevlanini! Onaj, jedan od braće, koji je ponio babi Jusufovu košulju, nakon što im se Jusuf, a. s., otkrio i halalio im, rekavši da njegovu košulju odnesu njihovom babi, eto, on koji nosi tu košulju ne osjeća njen miris, a Jakub, a. s., osjeća taj miris s tolike udaljenosti! Zato, čovječe, preispitaj svoj odnos prema tome!
A taj, stotinu fersanga udaljen od tog kraja,
pošto je to bio Jakub, miris je osjećao.
Taj koji je toliko udaljen, stotinu fersanga (fersang je 6,24 km) od tog kraja, pošto je to bio Jakub, miris je osjećao. Dakle – budi, potrudi se da budeš Jakubovog mešreba, pa ćeš, ako Bog da, osjetiti ovaj miris Jusufove košulje! A ona vraća vid, da bi nam se već na ovom svijetu povratio, jer sutra, kad odemo na put bez povratka, svakome će biti dat, kako je u ajeti-kerimu rečeno: Danas ti je pogled oštar! (Kaf, 22) Ali kakva fajda od tog sutrašnjeg buđenja!?
Ipak, nemoj očajavati, čovječe! Čak i ako si udaljen fizički od ovakvih izvora, ovakvih vrela Božijih, ako si na ovakav način uspostavio vezu, tj. ako si sebe odgojio da budeš Jakubovog mešreba – ne smeta ta daljina, ti ćeš to čuti! U protivnom, možeš biti ne znam šta i kakav učenjak, ali ne osjećaš miris toga što nosiš iako je to u tvojoj ruci, tako blizu!
A onda, s uzdahom, kaže hz. Mevlana:
O, mnogo je alima koji od svog znanja nemaju koristi!
Takva osoba napamet je naučila predmet svoga
iluma (struke), ali nema ljubavi prema nauci!
Takav alim, to je jedan profesionalac: bavi se ili, bolje da kažemo, trguje naukom s ono malo znanja koje je uspio savladati! Vidite kakav je hal takve uleme! Oni su poput ovoga Jusufovog, a. s., brata – nosi košulju, tj. ovo znanje koje mu je Gospodar dao, ali miris tog znanja ne dopire do njega! Takva osoba napamet je naučila predmet svoga iluma: može biti hafiz Kur'ana, hafiz hadisa, možda i nekih drugih kitaba i fikhskih djela... Znači, nosi tako blago uza se, tako blisko s njim, ali je on suštinski udaljen od toga jer je on jedan profesionalac!
Slušač od njega ima korist i osjeća miris,
premda je taj slušač iz kruga običnih ljudi.
Ako na pravi način sluša, takav slušač će imati koristi od tog znanja. Ovdje nas upućuje na hadisi-šerif: Učenjak koji druge podučava dobru a zaboravlja sebe (zaboravlja da sebe poduči, da se suštinski okoristi tim znanjem) – jeste kao svijeća koja ljudima daje svjetlost, a sama sebe uništava (sagara).
Zato što je košulja u njegovoj ruci pozajmljena,
kao što je robinja u ruci prodavca roblja.
Sad nam objašnjava hz. Mevlana zašto on ne čuje, ne osjeća taj miris. To je zato što je košulja u njegovoj ruci pozajmljena, kao što je robinja u ruci prodavca roblja! Za njega je to obična roba. Nije njegovo vlasništvo, nego roba uzeta u naruč, za preprodaju! Tako isto, kako će sinovi koji su ovako nastrojeni razumjeti tu vrijednost koju vidi Jakub, a. s., u Jusufu, jer oni, kad pogledaju na tu stranu, vide praznu sofru – nema ništa na toj sofri!
Robinja, pred prodavcem roblja, jeste površno.
U njegovoj ruci je radi mušterije.
Jer je ona za njega obična roba, uzeta u naruč, za preprodaju. I mi bismo rekli, kad gledamo površno, to je njegovo vlasništvo... Jok, on jedva čeka da se kutariše robinje i da njenom prodajom profitira.
Hakkov posao jeste davanje i raspodjela opskrbe.
Udio, nekom namijenjen, ne može naći put do neke druge osobe.
Ma koliko se mi trudili, Allah je taj Koji upućuje; a Allah, zaista, daje svakome onome po pravdi, kome to i priliči. Kaže nam u ajeti-kerimu, esteizubillah: Mi dajemo ljudima sve što im je potrebno za život na ovom svijetu! (ez-Zuhruf, 32)
Koja je ovo tragedija, ovako blizu imamo to blago, ali zbog ovakvih usmjerenja, jedva čekamo da ga se kutarišemo, da ga zamijenimo za nešto što ne vrijedi ništa. Na koliko mjesta je u ajetima iskazana prijetnja onima koji prodaju Objavu za ono što ništa ne vrijedi!
Jedna lijepa unutrašnja slika postane bašča tom.
Jedna nelijepa unutrašnja slika put presijeca ovom.
Allah, dž. š., stvorio je ljude s različitim mislima i sklonostima, pa je jedan dobar, plemenite misli, lijepog karaktera; a drugi sušta suprotnost: hrđav, ružne naravi, ružnih misli, sklon zlu – on je zlikovac, razbojnik, zulumćar! Onda ta unutrašnja slika postane bašča kod ovoga prvog, a kod ovoga drugog ta slika mu presijeca put, put do te bašte, i onda ga ona vodi u pakao. Sad nam ponovo oživljava tu predstavu, da mi sa sobom nosimo i džennet i džehennem, i da živimo taj hal u svakom trenutku.
Bog je Taj Koji od jedne unutrašnje slike
bašču stvara, a od druge pakao i mjesto taljenja.
(Dobra misao kod dobra čovjeka, to je ta lijepa unutrašnja slika, a misao lošeg čovjeka vodi u pakao.)
Pa ko može znati put prema Njegovom ružičnjaku?
A ko može znati mjesto Njegove vatre?
Ko je taj, to samo Allah zna i poslanici kojima to Allah otkrije, a i Allahovi dobri robovi-evlije, kojima Allah da taj keramet, tu počast, da mogu pročitati čovjeka i dokučiti šta on misli. Jer je u hadisu rečeno: Čuvaj se prozirnog pogleda mumina, jer on gleda Allahovim nurom! (Vidjet će to tvoje stanje unutra, vidjet će prirodu tih tvojih misli.)
Čuvar srca ne vidi, u svom domenu,
iz kojeg ugla duše dolazi unutrašnja slika.
Ovaj čuvar srca može biti pamet, a i melek. I u svom domenu on ne vidi iz kojeg ugla duše dolazi unutrašnja slika, odakle se sad ona instalira, osobito huda misao-fantazija. Kako onaj šaptač (šejtan) uspije čovjeka da prevari, pa mu ubaci jednu ružnu misao, i još mu je uljepša! Istom to polahko počinje da ovladava čovjekom.
Ako primijeti njeno rađanje iz kakva lopovluka,
zapriječit će put prodiranja te neprijatne unutrašnje slike.
Ako ovaj čuvar srca vidi da to ide iz kakva lopovluka, osjeti da je to sad nabacivanje od šejtana, tvoga nefsa, zapriječit će put prodiranja toj neprijatnoj slici. Neće to islamizirana svijest (pamet) dozvoliti, da to ovlada čovjekom, zapriječit će prodiranje te neprijatne unutrašnje slike. I ovdje sad vidimo da nam je otkrio jednu veliku tajnu. Imamo sigurno probleme, kao kad smo prošli dugo na ovoj dionici života, pa smo svašta vidjeli, i lijepog i onoga što nije lijepo... Sad su te slike pred nama i čovjek se trudi da to otkloni, napinje se, ali to teško polazi za rukom. Moglo bi se reći – nećeš tako uspjeti potisnuti te ružne misli, nego (evo ovo što nam je rekao): ako primijetiš njeno rađanje iz kakva lopovluka – pogledaj prirodu te misli. I sad, islamiziranom sviješću pogledaš i vidiš da je to šejtanluk, vidiš da to nije tvoje – ne želiš to. Ako je nekad nešto i bilo ružnog, čovjek se pokajao, vratio se svom Gospodaru; Allah je pobrisao to, uklonio to od tebe, i sad ovaj šaptač hoće ponovo da ti montira tu sliku, ne bi li probudio tvoju žudnju za povratkom na ono što je zabranjeno. Pogledaj prirodu te misli, odakle to ide i odmah će ti jasno biti; tog trenutka bit će zapriječena ta misao koja bi da ovlada tobom.
Gdje će uhoda tamo doprijeti i nogom zakoračiti,
kad je tamo zasjeda i tvrđava àdema!?
Opet termin àdem: taj duhovni svijet, tzv. svijet nepostojanja, a ustvari to je pravi, istinski, realni svijet, jer on postoji i neće ga nestati, kao što će nestati ovaj materijalni svijet. Ne može tamo ova naša pamet prodrijeti! Ali će tu ružnu sklonost zaustaviti tvoja čežnja za Hakkom, ta ljubav koja se probudila, e to će biti dodatni kvalitet koji će uspjeti da te izvuče iz ovih okova.
A onda kao da vidi sad tu našu zbunjenost, dok se pitamo – pa kako ćemo, Gospodaru, kroz sve ovo proći?!, hz Mevlana nam kaže:
Skuta njegovih se drži poput slijepca!
Prihvatanje slijepog ovo biva, o, upravitelju!
Ako me dobro razumiješ, ti se prihvati sad skuta ovoga koji je ovako zaplesao pred tom sofrom, tj. drži se skuta istinskih Allahovih robova, jer ti si ovdje zbunjen, ali slijedeći njega, uspjet ćeš, ako Bog da, da prebrodiš sve ove opasnosti i da prijeđeš na drugu obalu, sačuvan od potapanja.
Njegov skut je Njegov emr i ferman.
Sretnik je u koga je bogobojaznost njegova duša.
Njegov emr i ferman je Njegova naredba, ono što ti upućuje, i poslušaj to. A u koga je takvaluk njegova srčika, za tog je rečeno da mu Allah daje izlaz iz svake situacije. Uz ovaj bejt da navedemo ajeti-kerim, esteizubillah: A kako možete nevjernici postati kad vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Njegov Poslanik?! A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put! (Ali-Imran, 101) (v. Bekara, 256; Ali-Imran, 103; et-Talak, 2-3)
Ovo u ajetu: (...) čvrsto uz Allaha..., e to je taj skut koji se manifestuje tako što si prišao Božijem čovjeku, jer Allah je s njima, i na pravi način uspostavljena veza budi ovakvu svijest. Sad mi možemo kazati – u ajeti-kerimu postavlja se pitanje: Kako možete postati nevjernici kad vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Njegov Poslanik?! Evo, 14 stoljeća je prošlo, Poslanik je otišao s ovoga svijeta... Vidite po ovome ajetu, nemoguća je takva konstatacija, jer bismo mi onda bili mahrum. Ne, on je sigurno prisutan i sad! I ovdje, kako je rečeno u ajeti-kerimu – fikum, doslovce znači – u vama je on! Mogli bismo reći: eno, onako je prisutan, poput one košulje, samo ako budeš od sebe odbacio one naopakosti koje ti ne daju da registruješ na toj sofri, koja ti izgleda prazna, obilje nimeta. Ako to budeš uspio, da stvari tako postaviš, vidjet ćeš kako je Poslanik tu. Onda dolazi pitanje, kao čuđenje: Zar je moguće da u takvom stanju može neko ne vjerovati u ovo?! Pa takav, sigurno, ne može biti ćafir, to je nemoguće, ako je čvrsto uz Allaha, a to je – budi uz Poslanika; i danas su prisutni oni koji su njegovi nasljednici (varisi), a taj je već upućen na Pravi put.
Kada su ashabi kazali Poslaniku, s. a. v. s.: Ja Resulallah, mi volimo Allaha Uzvišenog! Odmah je poslije toga objavljen ajeti-kerim: Reci im, o, Muhammede: „Ako vi volite Allaha, slijedite mene!“ Tj. slijedite Pejgambera i tako potvrdite tu ljubav, kad ste rekli: Mi volimo Allaha Uzvišenog! Esteizubillah: Reci: „Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!“ A Allah prašta i milostiv je! (Ali-Imran, 31) Eto, tih se skuta treba čvrsto držati.
Opet može neko reći, nakon ovog bejta kazanog prije: Pa nemam ja takvu osobu, nemam je uza se! Zato, neka nam ovo kazivanje posluži kao uputa: Budi Jakub! Makar da si od njega (Jusufa svog vakta) ne znam koliko fizički udaljen, suštinski nisi – ti se držiš za taj skut, sigurno!
Jedan (sretnik) uživa u bašči kraj potoka,
a drugi (nesretnik) – tu pored njega – u azabu je.
Navodi primjer ljudi. Mi smo svakodnevno u međusobnoj komunikaciji – jedan je sretnik, drugi nesretnik; ovaj uživa u bašči, jer nosi taj džennetski hal sa sobom; ovaj drugi u azabu, u kazni, a jedan pored drugog! Esteizubillah: A onî sretni – ko su sretni?! Bit će među lotosovim drvećem bez bodlji i među bananama plodovima nanizanim i u hladovini prostranoj, pored vode tekuće i usred voća svakovrsnog kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti, i na posteljama uzdignutim. (el-Vakia, 27-34) A onî nesretni – ko su nesretni?! Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj i u sjeni dima čađavog, u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine. (el-Vakia, 41-44)
Ovaj, u čudu sjedi, pitajući se: „Odakle mu ovaj zevk?!“
A onaj, u čudu sjedi, pitajući se: „U kojem je ovaj zatvoru?!“
Osjete, vide hal jedan drugog, pa sad nesretnik (nevjernik) gleda ovoga drugog (sretnika) i pita se kakav je ovo zevk, odakle mu ovaj užitak, jer pri njemu on ne vidi ništa – vidi nekakvu fukaru pored sebe i čudi se kakvoj se on sofri raduje kad pred njim nema ništa, šta je ovo pri njemu?! A ovaj se drugi (vjernik, istinski Allahov rob) čudi u kojem je ovaj zatvoru, kako on ne vidi lance koji su ga sputali i koji će ga jednog dana unesrećiti?!
Onda nam ovako kaže hz. Mevlana:
Pazi! Sebi dođi! Zašto su ti usne suhe kad ovdje ima
toliko izvora?! Pazi! Pamet u glavu! Zašto si blijed
kad ovdje ima na stotine lijekova?!
Kad ovdje, sad dok ti živiš, ima toliko izvora, pa što su ti usne suhe?! I zašto si blijed kad ovdje, za tvog života, ima na stotine lijekova?! Sve ti je nadohvat ruke, samo moraš prije toga priznati bolest koja je pri tebi, kako bi onda mogao otvorenih čiju da gledaš prema lijeku.
I onda, hz. Mevlana, sve to zaokružuje ovim posljednji bejtom:
Druže, pazi! Dođi u ovaj cvijetnjak!
Ovaj odgovara: „O, dušo moja, ne mogu ti doći!“
Ne mogu ti doći, zauzet sam, nemam vremena, imam puno posla! Ova dvojica, koji sjede jedan pored drugog, tako su blizu a ne miješaju se. Komuniciraju među sobom, a halovi su im suprotni! Ima jedna nevidljiva pregrada između mumina i kjafira. Ima nekoliko ajeti-kerima sličnog sadržaja, esteizubillah: Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i ona se ne miješaju. (er-Rahman, 19-20) On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. (Furkan, 53)
Tako se dodiruju, ali se ne miješaju gorka i ova pitka voda, tj. gorak i sladak hal, koji pojedinačno nosimo u sebi. Pa da Allah dadne da budemo od ovih koji su pitka voda! A ne može čovjek čovjeka uputiti dok Allah ne dadne uputu.
I još jedno skretanje pažnje na ovo: Dođi u ovaj cvijetnjak! On odgovara: „O, dušo moja, ne mogu ti doći!“ Zašto? Zauzet čovjek, nema vremena! Kao da nam hz. Mevlana kaže: Druže, pazi! – non-stop si u situaciji da te zovu u cvijetnjak, stalno dolaze pozivi, ali ti kažeš: Dušo moja, ne mogu ti doći, jer imam prečih poslova! Kako je divan onaj primjer Isaa, a. s. Šalje jedan gazda svog slugu i kaže mu: Hajde, pozovi tog i tog, tog i tog i tog i tog na sofru. On odlazi, sve ih je pozvao i vraća se gazdi pa mu kaže: „Taj i taj se puno zahvalio, ali ne može doći, ima posla na njivi; ovaj drugi isto se puno zahvalio, ali on ne može doći, zauzet je oko stoke, ima posla; treći je zauzet trgovinom pa ni on ne može da ti se odazove; četvrti ima nekih problema oko ugovaranja svadbe, i tako, puno ti se zahvalio i izvinjava se, ne može doći.“ Onda kaže gazda tom slugi: Dobro, izađi sad na raskrsnicu, pa nađi slobodne ljude i njih dovedi na ovu sofru!
Razmislimo o ovome divnom primjeru! Sofra je prostrta, hz. Mevlana nas je pozvao, pa nemojmo biti slijepi na ove nimete koji su ispred nas, na ovoj sofri!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 71. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 17. 11. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
