Turci, poturice, balije. Trebalo je proći samo 25 godina od agresije i genocida a da se u eter i uopće javni prostor kao sasvim normalan vrati antibošnjački šovinizam i govor mržnje. Krajnje tragično, ovaj put emiteri ovog specifičnog šovinizma nisu ni agresorske SRNE ili velikosrpski novinarski gebelsi već mediji i osobe koje svoj govor mržnje predstavljaju kao visokomoralnu borbu za bolju Bosnu i Hercegovinu. U samo nekoliko dana čak tri medija i njihovi novinari, u žaru političke borbe, demonstrirali su antibošnjački šovinizam velikosrpskog tipa kojeg se ne bi postidio ni nepokojni Risto Đogo. Interesantno je da je svaki od ova tri medija u suštini dio iste političko-interesne koalicije, neke vrste “nesvete alijanse” koja po svaku cijenu pokušava ne toliko preuzeti vlast, jer njihovi su puleni svakako na vlasti na nekoliko različitih nivoa, koliko do kraja radikalizirati javni diskurs, time i političku situaciju u bošnjačkom korpusu te isprovocirati obračun, a možda čak i nasilje nad političkim i ideološkim neistomišljenicima.

PAKLENA TROJKA
Sezonu lova na “Turke, poturice i balije” otvorio je, a ko drugi već, Radončićev Dnevni avaz klevetničkim tekstom koji potpisuje zloglasni Danijal Hadžović, jedan od kreatora “Avazove depeše”, izmišljenog “prvog pisma” anesteziologa upotrijebljenog da bi se pokrenuo javni linč ljekara na KCUS-u te jedan od rijetkih koji je spreman staviti potpis na Avazove pogromaške potjernice u kojima se Izetbegovići porede s diktatorskom porodicom Čaušesku, čime im se stavlja meta na čelo te praktično poziva na njihov progon i strijeljanje.
Hadžović koji je na društvenim mrežama daleko notorniji po militantnim pozivima na obračun s neistomišljenicima, naročito onima koje etiketira kao islamiste, iskoristio je sasvim bezazlen tekst na portalu sedmičnika Stav koji prenosi najnovije službene statističke izvještaje Federalnog zavoda za statistiku kako bi napisao optužujući tekst naslova Glasilo SDA slavi nerađanje srpske djece u Federaciji: Fildžan Bosna po Bakirovoj mjeri! Nevjerovatno! Maliciozni Hadžović, koristeći termine poput “zeleni fašizam”, tvrdi da je naslov Stavovog teksta o tome kako se u cijeloj FBiH 2020. godine rodilo manje od 100 djece čiji su roditelji Srbi nekako “zlokoban i morbidan” iako je riječ o jednostavnom iznošenju činjenica. No Hadžović je toga sasvim dobro svjestan ali mu je ovakva zlonamjerna interpretacija potrebna kako bi optužio Stav da je “huškačko glasilo SDA, finansirano turskim novcem”, te kako bi doslovno lagao da se autor članka “naslađuje” malim brojem srpske djece te “slavobitno tvrdi” da je broj Bošnjaka veći nego 2013. godine. Strašno, pogotovo ako se prisjetimo da su upravo ovo, od riječi do riječi, uvrede, optužbe i klevete koje su korištene za legitimizaciju velikosrpskog genocida nad Bošnjacima, ali i udruženog zločinačkog poduhvata tzv. Herceg-Bosne. Zaista monstruozno. Nekada “bošnjački” Dnevni avaz je u 21. stoljeću postao SRNA iz 1992. godine. Jedino u čemu bi se moglo složiti s Hadžovićem jeste da će na ovom svijetu uvijek biti “ljudskog ološa, bijednika i truhlih duša natopljenih mržnjom”. Štaviše, nevjerovatno je kako se takvi uvijek nekako na kraju nađu pod istim krovom. Vrsta s vrstom, što bi rekli naši stari.
Palicu je zatim preuzeo već neko vrijeme potpuno neartikulirani i neprepoznatljivi Senad Hadžifejzović. Izazvan ko zna kakvom paranoičnom pomisli, očito nestabilni Hadžifejzović je doslovno uživo izvršio umorstvo i zadnje preostale mrve vlastitog javnog kredibiliteta. I Hadžifejzović je optužio Stav i Faktor da su “turski listovi u BiH” i “SDA bilteni” te zajaukao u stilu nekog guslara “O, Turci, o, poturice”. To je samo nastavak Hadžifejzovićevog radikaliziranog vokabulara koji je demonstrirao prije nekoliko sedmica kada je, obraćajući se svome auditorijumu uživo, neistomišljenike iz novinarskog esnafa, koji ne misle kao on, javno i otvoreno nazivao “šljamom”, “izdajnicima novinarske profesije” te “veleizdajnicima”. Nije mnogo trebalo da ova etiketa “izdajnika” napreduje u etiketu “poturice”, baš nekako u skladu s velikosrpskim svjetonazorima.
Krug govora mržnje zatvorio je nesretni Nedžad Latić, i to nastupajući kod Hadžifejzovića, a što je opet prenio i Dnevni avaz. Medijski projekt porodice Latić se izgleda pokušava vratiti u milost svoga nekadašnjeg sponzora Fahrudina Radončića, koji je radi indiskrecije Nejre Hulusić Latić poprilično brutalno i nemilosrdno razotkrio cijeli taj poduhvat kao običnu plaćeničku porodičnu manufakturu za proizvodnju govora mržnje i ostale sitnije medijske zahvate. U skladu s tim, bezobrazni Latić nastupio je što je mogao radikalnije koristeći svoj omiljeni šovinistički termin i brabonjajući o svojoj omiljenoj temi, takozvanoj “balijskoj udbi”, a što je njegov vlastiti termin za “bošnjačku duboku državu”. Latić, koji je prije nekoliko godina javno izjavio da se ne osjeća Bošnjakom, vrlo često koristi ovaj termin koji spada pod govor mržnje na nacionalnoj osnovi. Pored ovakvog šovinizma, ostatak Latićevog nastupa sastojao se također od uobičajenih Latićevih fantastičnih izmišljotina, poput tvrdnji da su izbori na kojima je njegov vlasnik Radončić po treći put poražen ustvari namješteni te da je čak SDA “ukrala 500.000 glasova”, iako je to gotovo duplo više nego što je SDA ukupno osvojila glasova na izborima. Latić je nastup posvetio insistiranju na daljnjoj radikalizaciji, tvrdeći da je SDA opterećena “političkim ubistvima”, da je Sulejman Redžić ubijen, i to od strane “odreda smrti bošnjačkog režima”, a što je etiketa koju inače koristi i za neistomišljenike, bili oni novinari ili obični građani, demonizirajući Sebiju Izetbegović, dehumanizirajući glasače i simpatizere SDA kao “botove” te uopšte pokušavajući prikazati demokratski izabranu vlast kao “totalitarni režim” koji treba nasilno rušiti. Sve to nije ništa novo od radikalnog plaćenika Latića, ali jeste izuzetno opasno u kontekstu pojačavanja efekata radikalizacije kroz Hadžifejzovićev Face TV, Radončićev Dnevni avaz te manje portalske podružnice poput Raporta ili Pressmedije ministra Aljoše Čampare.

POSIJANO JE SJEME ZLA
Ma kako ovakve šovinističke etikete bile strašne i štetne, u pitanju je tek priprema terena za još strašnije stvari. Želi se navići i aklimatizirati ovdašnju javnost na monstruozne etikete, a sve u cilju radikalizacije javnog i političkog diskursa. To opet otvara prostor za drugi korak, a to je stvaranje atmosfere javne panike i moralne histerije, što je vrlo plodno tlo za pokretanje javnoga linča. Ova dva procesa često idu jedan s drugim pod ruku, što je sasvim jasno iz tretmana slučaja “Memić”. Proces koji se vodi oko rasvjetljavanja istine o ubistvu jednoga mladića pokušava se na sve načine nametnuti kao vrhunsku političku aferu, neku vrstu katalizatora za javni obračun s projektiranim metama. Ova političko-medijska instrumentalizacija jedne tragedije očita je svakome ko prati koji mediji i kako pišu o cijelom ovom slučaju koji se pošto-poto želi iskoristiti za kriminalizaciju bošnjačkih kadrova, ali i same SDA.
To je, uostalom, postalo i jasno kada je najradikalniji pripadnik medijskog kartela dva tornja Nedžad Latić objavio tekst dvosmislenog naslova Alijin sin je ubica. Nakon toga je krenuo medijski cirkus u kojem je nažalost učestvovala i porodica ubijenog Dženana Memića, čiji se članovi nisu samo politički angažirali u NIP-u već su i neprestano iznosili dvosmislene i nedvosmislene natuknice koje su sugerirale da smrt Dženana Memića ima nekakve veze sa SDA ili čak OSA-om, te time u suštini senzibilirali javnost na ideju da postoji neka ogromna konspiracija i zavjera za koju je odgovorna, već pogađate, “bošnjačka duboka država” koju Latić naziva “balijskom UDB-om”, a njegov vlasnik Radončić “bošnjačkom državnom mafijom”. Naravno, na pitanje zašto bi najveća stranka i direktor obavještajne agencije jedne države učestvovali u zavjeri ometanje istrage ubistva jednoga mladića ili zašto se kroz medije proziva sve i svakoga umjesto ljude koji su tada u kantonu i obnašali funkcije (Konaković premijer KS, Ismir Jusko iz SBB-a ministar MUP-a KS, Aljoša Čampara ministar MUP-a FBiH, kantonalna tužiteljica Dalida Burzić bliska vrhu SBB-a itd.) niko ne nudi bilo kakav smislen odgovor. A takav strah i autocenzura jesu upravo posljedica dehumanizacije političkih protivnika kroz normalizaciju etiketa te stvaranje atmosfere moralne panike u kojoj se sa stranica The Bosnia Timesa i Pressmedije sasvim nesmetano može pozivati na hapšenje direktora državne obavještajne agencije.

KO ĆE JESTI GORKE PLODOVE
Upravo je takva atmosfera idealna za započinjanje i politički instrumentaliziranog progona u režiji već potvrđeno otuđenog Tužilaštva Bosne i Hercegovine pod palicom Gordane Tadić. Umjesto da se prestraši, a zatim skandalizira takvim pravnim nasiljem, javnost će u početku podržavati, a zatim zbunjeno šutjeti na hapšenja i pritvaranja taman toliko da se stvarne namjere uspješno privedu kraju. Inspiratori se nadaju da će takvi procesi biti već bespovratno završeni dok javnost shvati da je na sceni zloupotreba pravosuđa u političke svrhe. Tako je s doslovno svakom aferom, od respiratora, preko slučaja “Memić”, pa sve do takozvane afere “Diplome”, koja se, kao i svi druge, koristi radi kriminalizacije, demonizacije, a zatim i rušenja bošnjačkih kadrova i osoba za koje se vjeruje da su bliski SDA.
Nije to više ni priprema za izbore sljedeće godine, čak nije ni puzajući i gmizajući državni udar. Daleko je gore od toga. U pitanju je namjera da se bošnjačko društvo do kraja polarizira i radikalizira, da se unese, a zatim i u nedogled perpetuira atmosfera permanentne nestabilnosti, osjećaj skore propasti, međusobnog nepovjerenja, paranoje, nepomirljivih i nepremostivih razlika. To je neskrivena želja da se Bošnjaci uvjere da su njihovi sunarodnjaci drugačijih svjetonazora ustvari nepomirljivi dušmani s kojima nema druge osim obračuna po svaku cijenu. Ova stalna politička nestabilnost koja je uvijek na ivici nekog incidenta, ovo neprestano političko vrenje dovodi do gubitka moralnog kompasa te političke anarhije bošnjačkog društva koje postaje nesposobno koherentno reagirati i djelovati jer je okupirano međusobnim samorazdiranjem i samoproždiranjem koje mu iscrpljuje sve snage i volju. Kome takva situacija odgovara, mislimo da nije potrebno ni spominjati, jedino je važno shvatiti za koga doista rade oni koji radikaliziraju javni i politički diskurs te stvaranu toksičnu atmosferu u bošnjačkom društvu.