U okviru operativne akcije kodnog naziva “Magnet“ pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) izvršili su u srijedu pretrese u Sarajevu i četiri osobe su lišili slobode zbog sumnje na zloupotrebe prilikom javnih nabavki u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu tokom 2011. i 2012. godine.

U ovoj akciji lišeni su slobode bivši direktor KCUS-a Faris Gavrankapetanović, nekadašnji premijer Kantona Sarajevo Fikret Musić, bivši kantonalni ministar zdravstva Zlatko Vuković i uposlenica KCUS-a Muvedeta Čedić Butmir. Spomenute četiri osobe se terete za počinjena krivična djela udruživanje radi činjenja krivičnih djela i zlupotreba položaja ili ovlaštenja u periodu od 2011. do 2012. godine.

Rano jutros glasnogovornica Tužilaštva KS Azra Bavčić kazala je da su direktorica Stručne nemedicinske službe KCUS-a Muvedeta Čedić Butmir i bivši kantonalni ministar zdravstva Zlatko Vuković pušteni na slobodu, dok su Faris Gavrankapetanović i Fikret Musić u nadležnosti Tužilaštva KS.

Pušteni Zlatko Vuković i zadržani Fikret Musić bili su na svoje pozicije delegirani kao članovi Socijaldemokratske partije (SDP), dok je Faris Gavrankapetanović, trenutni direktor Bošnjačkog instituta, brat direktora Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu Ismeta Gavrankapetanovića, čovjeka koji se dovodi u blisku vezu s Elmedinom Konakovićem i njegovom političkom strankom Narod i pravda. No čini se da su svi ovi likovi manje bitni za sarajevske medije, otvorene podržavaoce „Trojke“, kasnije i „Osmorke“, od Muvedete Čedić Butmir, žene kojoj su kao jedini grijeh spočitavali saradnju s generalnom direktoricom KCUS-a Sebijom Izetbegović. Spočitavaju joj, pomalo suludo, obavljanje vlastitog posla.

Sarajevski mediji, u prvom redu Dnevni avaz, njegovo pastorče Raport te NiP-ovska Press Media, osuli su paljbu na Muvedetu Čedić Butmir čim se pojavila informacija o jučerašnjem lišavanju slobode navedene četiri osobe, pri tome se praveći gluhi i slijepi da su među privedenim i dva SDP-ovca te brat čovjeka koji ima intenzivnu komunikaciju s neformalnim liderom svih psihodeličnih koalicija sklopljenjih u posljednje vrijeme u našoj državi Elmedinom Konakovićem.

Odnosno, glavna vijest nije bila da je uhapšen Faris Gavrankapetanović, direktor jedne bitne institucije kakav je Bošnjački institut, nije bila vijest da je Faris brat Ismeta Gavrankapetanovića i da je uz njega uhapšen bivši SDP ministar, nego je glavna vijest da je jedna od uhapšenih u prijateljskim odnosima sa Sebijom Izetbegović, navodno jeste jer za to nema potvrde.

Primjera radi, Raport je toliko zaslijepljen mržnjom prema bilo čemu što ima ikakvu dodirnu tačku sa Sebijom Izetbegović da je jučer pokušao pisati o „svim aferama“ Muvedete Čedić Butmić iako su zapravo sve vrijeme (tričavih nekoliko pasusa) pisali o njenom suprugu Šaćiru Čediću i o njegovom navodnom kriminalu. Odstranimo li višak teksta, koji je činio glavninu članka, jednostavno se dođe do zaključka da se Muvedeti Čedić Butmir jedino spočitava opet navodno prijateljstvo sa Sebijom Izetbegović. Ipak, to je dovoljno, sudeći prema pisanju Raporta, za hapšenje. Pokušali su je, sve zbog saradnje sa Sebijom Izetbegović, diskreditirati i na osnovu istražnih radnji koje se trenutno vode protiv nje pri tome namjerno zanemarujući presumpciju nevinosti.

Na ovakvim slučajevima oni koji sebe vole zvati sarajevskim i bh. nezavisnim medijima skidaju masku neutralnosti, koja im služi za igrokaz pred manje medijski pismenom publikom. Nikako se ne smije zaboraviti da su „novinari“ u tim medijima izlizali tastature pišući o premijeru Fadilu Novaliću i crnoj listi, dok im, vidjelo se ovih dana, ne smetaju crne liste Milorada Dodika i Marinka Čavare.

Kako razmišljaju oni iz Dnevnog avaza, Raporta, Press Medije i još dosta sličnih, uvjetno rečeno, medijskih projekata, postoje crne liste koje su crnje od onih drugih. Odnosno Fadil Novalić je "crnolistaš" jer je slao pisma penzionerima, a Marinko Čavara nije crnokošuljaš sa crne liste jer je podrivao ustavni poredak, Milorad Dodik nije "cnolistaš" jer ruši državu. Problem je očito taj što je nekima nešto svjetlija, samim tim i prihvatljivija, crna boja onih koji su, u konkretnom slučaju, branioci lika i djela osuđenika za ratne zločince i udruženi zločinački poduhvat od onih koji su kroz politiku pružali otpor agresorima.

O moralnoj i profesionalnoj propasti „sarajevskih i bh. nezavisnih medija“ najbolje svjedoče slučajevi smrti mladića Dženana Memića i djevojčice Džene Gadžun. Dok o jednom non-stop bruje, pri tome dodatno politizirajući slučaj koji je ionako, voljnim pristajanjem same porodice Memić, dosta ispolitiziran, o drugom slučaju pišu lijevom rukom, samo da se broji da je nešto napisano. Zašto je to tako odavno se zna, ali se svi prave mahniti – za smrt dvogodišnje djevojčice direktno su odgovorni oni koje štiti aktuelna vlast u Kantonu Sarajevo!

Uprkos svemu, mrklost medijskog mraka kroz koji se jedva probijaju stanovnici glavnog grada možda najbolje dokazuje činjenica da u Sarajevu postoje oni urednici i novinari kojima je sasvim prihvatljivo analizirati cijenu nečijih „gaća i čarapa“ i to staviti na naslovnu stranu, da djeluju oni urednici i novinari koji podržavaju pozive na ubistvo sudije Branka Perića koje je, potpuno shizofreno, odaslano iz programa uživo prikazanog u prime timeu. S pravom je ovaj sudija hajku koja je na njega provedena jer je radio svoj posao nazvao MEDIJSKI TERORIZAM

VIŠE O TEMI: