Emmanuel Macron, rođen i odrastao u Francuskoj koja bezuspješno decenijama pokušava zaboraviti traume iz Alžira, nastavlja sa svojom takozvanom misijom "pomirenja sjećanja". Francuski predsjednik je odlučio na širok, ali ne i cjelovit način, olakšati pristup arhivima države do 1970. godine koji su bili klasificirani iz razloga nacionalne sigurnosti. To uključuje, dakle, mnoge dokumente iz rata u Alžiru (1954.-1962.).
Otvaranje arhiva bila je jedna od preporuka historičara Benjamina Store, koji je prošlog januara Jelisejskoj palači predao naručeni izvještaj o načinima normalizacije odnosa s Alžirom i postizanja mira između različitih pogođenih francuskih skupina. Te grupe, koje različito tumače historiju ratovanja u Alžiru, uključuju bivše borce i njihove porodice, takozvane pieds-noirs (francuski civili koji su živjeli u Alžiru i bili protjerani) i Harkije (Alžirce koji su se borili zajedno s francuskom vojskom i trpili okrutnu represiju ili progonstvo, optuženi za izdaju u svojoj zemlji).
Prema izjavi koju je objavila Jelisejska palača, Macron je "odlučan u promicanju poštivanja historijske istine". Deklasifikaciju dokumenata slijedi složen birokratski postupak, između ostalog, do sada je bila na snazi vrlo stroga kontrola sadržaja. Nadzor je ublažen ali ostat će oznaka tajnosti na osjetljivim informacija koje neće biti otkrivene, na primjer one u vezi sa nuklearnim testovima koji su provedeni tokom '60-ih u alžirskoj Sahari. Macron smatra da se radi o dokumentima koji utiču na nacionalnu sigurnost i moraju ostati u tajnosti.
Prije sedam dana Macron je napravio još jedan vrlo simboličan gest. Po prvi je puta prepoznao odgovornost francuske države za mučenje i ubistvo alžirskog advokata Alija Boumendjela 1957. godine. Ako proces pomirenja uznapreduje, Pariz očekuje uzajamnost od Alžira, da i njegove vlasti priznaju višestruka zlodjela počinjena nad francuskim civilima.
Neće biti lahko postići napredak da se Francuska i Alžir osjećaju ugodno radeči na historijskoj istini. Politički se interesi i osjetljivost pitanja sudaraju. Postoje problemi poput hiljada nestalih. Rat za nezavisnost također je temeljni mit alžirskog autoritarnog režima koji je u krizi.
U samoj Francuskoj još uvijek postoje nacionalistički dijelovi društva koji odbijaju priznati krivnju. Krajnja desnica na čelu sa Le Pen uvijek je koristila te osjećaje. Ne pomaže ni klima terorističkih napada posljednjih godina i radikalizacija muslimana, protiv koje se francuska država želi boriti novim zakonom.
