U utorak 9. jula u 21 sat, ispred mjesnog doma „Almir Avdić" u Biljanima (općina Ključ) biće upriličena premijera dokumentarnog filma „Biljani - kuće s pogledom na genocid", autora Avde Huseinovića,
Film govori o zločinima sa svim elementima genocida u Biljanima kod Ključa nad 258 bošnjačkih civila koji su počinili pripadnici srpske vojske i policije 1992. godine. Najveći broj Bošnjaka iz Biljana ubijen je 10. jula 1992. godine.
Pripreme za napad na Biljane vršene su na osnovu naređenja komadanta 17. Lpbr. Ključ potpukovnika Drage Samardžije od 9. 7.1992. godine, a zadatak za napad dobio je Sanički bataljon, rezervni i aktivni policajci Odjeljenja policije iz Sanice, kojima je bio komandir Tomić Milan, te pripadnici Odjeljenja vojne policije.
Do sada su na lokalitetima masovnih grobnica Lanište I, Crvena zemlja I i II, te grobnici Biljani ekshumirani posmrtni ostaci Bošnjaka iz Donjih Biljani, Brkića, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Ćehića, Mešana, Jabukovca, Balagić brda i Botonjića. Ovo je jedan od najvećih nekažnjenih zločina tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.
Film čiji je autor Avdo Huseinović, rađen je kombinovano svjedočenjem preživjelih, porodica žrtava i na osnovu relevantne dokumentacije.
Adnan Hodžić je jedan od preživjelih koji u filmu iznosi svjedočenje o događajima od 9. i 10. jula 1992. godine. Hodžić je, osim što je preživio taj masovni, brutalni zločin nad civilnim bošnjačkim stanovništvom Biljana, i što je gledao kako srpska vojska i policija ubija njegove komšije i rođake, bio jedan od onih koji su otkrili masovne grobnice u koje su bačena tijela svirepo ubijenih Bošnjaka.
U razgovoru za Stav Hodžić je kazao kako su ekshumacije ubijenih Bošnjaka iz Biljana rađene u oktobru i novembru 1996. godine.
„Informacije o maasovnim grobnicama dobili smo od zarobljenih srpskih vojnika, zatim smo obilazili i pretreživali te lokacije, te smo našli tri msovne grobnice, u najvećoj od njih bilo je 188 tijela ubijenih Bošnjaka, a u druge dvije po 15“, kazao je Hodžić.
Bilo je strašno teško, kaže on, gledati u masovnoj grobnici tijela ljudi s kojima si odrastao, djelio svakodnevnicu, ali u isto vrijeme bilo je olakšavajuće pronaći ih, jer oni koji su počinili taj strašni zločin željeli su da ima zatru svaki trag, da ih nikada niko ne pronađe.
Sam naziv filma „kuće s pogledom na genocid“ je težak, posebno s aspketa što su se Bošnjaci nakon svega vratili u Biljane, u svoje kuće.
„Jednostavno, čovjek mora biti svjestan da se desilo što se desilo i da život mora ići dalje. Ako ne krenemo dalje onda bismo praktično izvršili zadatak srspke vojske koja je i htjela da se naš život ovdje zaustavi, da stane, da nas nema. Mi to nećemo dopustiti“, kaže Hodžić.
