Izrael je zgrožen Rogerom Watersom. Izrael je zgrožen negatorima sedmog oktobra. Nema ništa gore danas u očima Izraelaca nego negirati zločine. Imaju pravo. To je jednako negiranju holokausta. Zločini od sedmog oktobra izraelsko su neprikladno opravdanje za sve što je učinio od tada, i zato je njihov bijes tako žestok.

U očima Izraela, nemoguće je čak i ne znati da je među taocima i izraelska beba, čak i kada se radi o 17.000 mrtve palestinske djece, čije gnusno ubistvo većina Izraelaca poriče.

Guy Lerer iz emisije o aktuelnim događajima HaTzinor na kanalu 13, kao i njegove kolege TV voditelji propagandisti, prošle je sedmice razmišljao između dvije mogućnosti: ili je Waters poludio ili vara. Lerer je izabrao oboje. Waters nije ni jedno ni drugo, ali on njemu ne treba da ga branim.

Negiranje sedmog oktobra doista je nepravda koja pokazuje nedostatak razumijevanja. Dana sedmog oktobra počinjeni su užasni zločini nad hiljadama nevinih Izraelaca, čak i ako bebe nisu ubijane u pećnicama. Čovjek može i treba biti šokiran onim što je Izrael od tada učinio u Gazi, čak i bez bavljenja neutemeljenim teorijama zavjere o sedmom oktobru.

Može se i treba imati empatije prema izraelskim žrtvama, od festivala Nova do kibuca Nir Oz, od Ofakima do kibuca Be'eri, a u isto vrijeme biti šokiran izraelskim zločinima u Gazi i izraziti solidarnost s tamošnjim milionima žrtava. Bacanje sumnje u istinitost ovog ili onog detalja je bespredmetno, jer je ukupna slika sedmog oktobra jasna i šokantna.

Činjenica da Waters svako jutro plače za djecom Gaze, kako je rekao u intervjuu Piersu Morganu, znak je časti za njega i njegovu savjest. Poznajem njegove suze; one su prave. Volio bih da više Izraelaca plače za djecom Gaze. Masovno ih se ubija, ranjava i ostaju siročad. Ipak, opseg izraelske katastrofe ne smije se minimizirati.

Rekavši sve ovo: Izrael nema pravo kritizirati negatore sedmog oktobra ili bilo koje druge njegove nacionalne katastrofe. Malo je nacija koje poriču katastrofe koje su počinili protiv drugih naroda na način na koji to čini narod Izraela. Izrael nadmašuje sve one koji negiraju istinu, koji lažu sebe i druge.

Od negiranje postojanja palestinskog naroda koji je generacijama živio u Palestini, preko negiranje Nakbe do negiranje neselektivnog, masovnog ubijanja u Gazi – 100 godina negiranja.

Društvu koje živi u takvom negiranju, kojem nedostaje ikakav minimalni pojam prihvaćanja odgovornosti i priznavanja istine, ili barem poštovanja prema svojim žrtvama, potrebno je mnogo drskosti da osudi one koji poriču njegovu katastrofu. Kakva je razlika između negatora sedmog oktobra i negatora Nakbe, katastrofe naroda koji je izgubio svoj svijet, zemlju, zemlju, imovinu i čast 1948. godine?

Koliko je Izraelaca spremno priznati Nakbu i kada će je Izrael službeno priznati? Izrael također negira užase i zločine okupacije te negira postojanje apartheida. Ovo su nečuveniji demanti od demantija od sedmog oktobra, jer uključuju stalnu, beskrajnu situaciju.

Za političku karikaturu u Haaretzu od četvrtka, Amos Biderman nacrtao je Watersa kako stoji na hrpi leševa, pored gorućih kuća u kibucu i Nukhba terorista koji otimaju Izraelce u Gazu. Waters se na karikaturi pita: Gdje su dokazi? Biderman je mogao nacrtati sličnu sliku, Izraela koji stoji na ruševinama Palestine, ili u najmanju ruku na ruševinama Gaze, pitajući se: Gdje su dokazi?

Gdje su dokazi da smo 1948. vršili etničko čišćenje i da izbjeglicama nismo dopuštali povratak u svoju zemlju; gdje su dokazi da kada dva naroda žive pod jednom vlašću i jedan narod ima puna prava a drugi koji živi pod vječnom okupacijom nema nikakva prava, da je to aparthejd?

Gdje su dokazi da je Izrael ubio desetke hiljada nevinih ljudi u Gazi? Gdje su dokazi da djeca u Gazi umiru od gladi? Gdje su dokazi i ko je negator?