Evropsko fudbalsko prvenstvo – poznato kao Euro – jedan je od najvrednijih sportskih događaja na svijetu. Očekuje se da će turnir koji je započeo 14. juna, donijeti komercijalni prihod od najmanje 2,4 milijarde eura. Više od 5 milijardi TV gledalaca gledat će 51 meč, koji će kulminirati finalom na berlinskom Olimpijskom stadionu 14. jula.

U srcu ovog globalnog spektakla je 19 muškaraca čiji je posao da održavaju red na terenu. Njihove odluke u djeliću sekunde mogu odlučiti o ishodu utakmica – i razbjesniti legije navijača. Smatraju ih najboljim sudijama u evropskom fudbalu (plus jedan iz Argentine) – ali su, kao i zvaničnici na svim nivoima igre, trpjeli zlostavljanje igrača, trenera i gledalaca na svom putu.

Jedan od dvojice engleskih sudija na ovogodišnjem Euru, Michael Oliver, bio je podvrgnut posebno šokantnom zlostavljanju, uključujući prijetnje smrću, nakon što je dosudio kaznu u posljednjem minutu u četvrtfinalu Lige prvaka u aprilu 2018. I nije bio samo on: Oliverovoj supruzi Lucy, također sutkinji, slane su uvredljive SMS poruke nakon što je njen broj mobilnog telefona objavljen na društvenim mrežama.

Sudije prošlih Eura morale su da trpe sličan tretman. Nakon što je švicarski sudija Urs Meier poništio gol za Englesku protiv Portugala u četvrtfinalu 2004. godine, dobio je policijsku zaštitu i savjetovao mu se da se sakrije nakon što je primio više od 16.000 mejlova od ljutih engleskih navijača. Potaknuvši zlostavljanje, novine Sun su odštampale njegovu adresu e-pošte i postavile ogromnu zastavu Engleske ispred Meierove kancelarije u Švicarskoj.

Istraživanje na skoro 1.300 fudbalskih sudija širom Evrope, Okeanije i Sjeverne Amerike sugeriše da je zloupotreba zvaničnika sada endemska na svim nivoima igre. U drugoj studiji, više od 93 % fudbalskih sudija je reklo da su bili verbalno zlostavljani, dok je skoro svaki peti prijavio fizičko zlostavljanje. Otprilike polovina sudija koju su bili dio istraživanja razmišlja o napuštanju igre.

Kao rezultat toga, fudbal kruži ka krizi jer se bori da regrutuje i, posebno, zadrži sudije. Dok je igra u procvatu širom Evrope, sa ženskim ligama koje rastu posebno brzo, procjenjuje se da jedan od sedam sudaca odustane svake godine, zbog zlostavljanja s kojim se suočavaju. Šef UEFA-e, Roberto Rosetti, to naziva "krizom zanimanja" koja takođe stavlja sve veći pritisak na napore da se sudije dovedu do elitnog nivoa sporta.

U augustu 2023., UEFA je pokrenula svoju prvu kampanju za regrutaciju sudija – s Oliverom u promotivnom materijalu. UEF-a kaže da ima za cilj da angažuje oko 40.000 novih sudija svake sezone širom Evrope.

Ali ako ne dođe do dramatične promjene u ponašanju igrača, trenera i gledatelja, evropske lige će se boriti da zadrže mnoge od ovih regruta. Dok novac nastavlja da preplavljuje elitni fudbal, sudije dobrovoljci svih uzrasta nastavit će da okreću leđa “prelijepoj igri” iz straha od zlostavljanja sa kojima se mogu suočiti kada izađu na teren.


Engleski fudbalski savez isprobao je tjelesne kamere za sudije

U Engleskoj je agresivno ponašanje prema sudijama postalo tolika zabrinutost da je u februaru 2023. Fudbalski savez (FA) postao prvo upravljačko tijelo koje je isprobalo upotrebu kamera za tijelo kako bi se smanjilo zlostavljanje sudija.

Na zidovima svlačionica i ogradama terena vise napomene u kojima se traži od igrača, službenih lica i gledalaca da pokažu više poštovanja tokom utakmica. Ipak, prema jednog sudije ovi znakovi nemaju efekat.

"Rekao bih da je subotnji nogomet na regionalnij razini vjerojatno najgori primjer igrača koji koriste sve moguće načine za pobjedu, što god je potrebno. Zloupotrebe, jeftini komentari prema službenim licima, i general hoće da vikne faul za skoro svaki kontakt... Crveni i žuti kartoni nisu osujetili epidemiju zlostavljanja i nesportskih akcija koje se viđaju iz sedmice u sedmicu."

Od 2016. godine, 10.000 sudija napustilo je engleski fudbal u pet sezona, a pandemija COVID-a dodatno je otežala njihovo regrutovanje.

Posljednjih sezona izrečene su zabrane do osam godina zbog fizičkog zlostavljanja sudija, koji su udarani nogama, glavom, šakama i pljuvani. U jednom finalu lokalnog kupa, BBC je izvijestio da je arbitar oboren na zemlju i udarilo ga "do 20 ljudi".

Čak ni djeca suci koja prave prve korake u igri nisu imuni na ovaj tretman. U novembru 2021. godine, svi 13-godišnji i 14-godišnji arbitri u Northumberlandu stupili su u štrajk jednog vikenda u znak protesta zbog nivoa zlostavljanja koje su primali od roditelja i trenera.  

Takvo zlostavljanje nije nova pojava. Zlostavljanje sudija datira prije formiranja engleske fudbalske federacije 1863. godine, kada su kockari verbalno, a ponekad i fizički napadali sudije nakon što su ih okrivili za donošenje odluka koje su uticale na oklade koje su postavili. Ali postoje posebni razlozi za današnje pogoršanje nivoa zlostavljanja.

Istraživali smo zlostavljanje sudija u fudbalu i drugim sportovima širom svijeta u posljednje dvije decenije, a 2020. godine objavili smo plan u deset tačaka kako se nositi s tim zlostavljanjem, piše The Conversation. Jedan od problema koji se često ističe je to što se na sudije gleda kao na „autsajdere“ s kojima igrači i gledaoci teško suosjećaju. Kako je objasnio jedan sagovornik u našem istraživanju zlostavljanja sudija u Francuskoj i Holandiji koje finansira UEF-a:

"Igram fudbal i takođe sam sudija. Iz mog iskustva, igrači, navijači i trenersko osoblje sudije ne doživljavaju kao ljude, već ih smatraju autsajderima. Mislim da ne shvaćaju koliko su integralni da dopuste da igre idu naprijed."

Bilo da komentarišete na društvenim mrežama ili uzvikujete uvrede sa prepune tribine, neuspjeh ljudi da prepoznaju sudije kao „prava ljudska bića“ je tema našeg istraživanja koja se ponavlja. Malo je razumijevanja uticaja koji zlostavljanje može imati na mentalno zdravlje službenika. Kao što nam je rekao jedan osnovni sudija:

"U fudbalu je kulturno prihvatljivo dovoditi u pitanje odluke sudija i vikati i psovati na njih. Igrači to rade, pa tako i gledaoci na svim nivoima igre koje sam posmatrao i na kojima sam radio. Zloupotreba sudije je standard na najvišim nivoima u fudbalu, a čak je uobičajena iu omladinskom fudbalu. Kratak je korak od preispitivanja odluke do izvikivanja zlostavljanja."

Rast društvenih medija i prisustvo online zajednica je pojačao osjećaj da su sudije „fer igra“ za kritiku – bez straha od bilo kakve posljedice. Za gledaoce i virtuelne i stvarne, zlostavljanje službenih lica može postati zarazno, rekao nam je ovaj iskusni sudija:

"Tamo gdje postoje veće grupe ljudi, dolazi do mentaliteta stada. Postoje ljudi koji po mom mišljenju inače ne bi činili nikakve uvredljive geste prema bilo kome – ipak se to često smatra prihvatljivim kada prisustvuju utakmicama... jer, po svoj prilici, nikada ih ne bi uhvatili. Kako nemaju ličnu vezu sa nadležnim službenikom, ne osjećaju nikakvo ili malo grižnje savjesti."

Često zlostavljanje sudija u profesionalnoj igri smatra se glavnim faktorom koji doprinosi problemima niže u fudbalskoj piramidi, jer igrači i gledaoci preuzimaju vodstvo od ponašanja koje vide na stadionima i na TV-u.

Zanimljivo povećanje prihoda od televizije i sponzorstava, kao i novčanih nagrada, znači da pritisak na profesionalne fudbalske klubove da budu uspješni možda nikada nije bio veći. Kao takve, odluke koje sudije donose tokom sezone, a posebno u završnim fazama liga i kup takmičenja, klubovi sve više prepoznaju kao razlog za neuspjeh.

Pred kraj posljednje sezone Premijer lige, Nottingham Forest je na X nakon jednog poraza tvrdio da je video-pomoćni sudija (VAR) na utakmici bio navijač rivalskog kluba Luton Town – insinuirajući da je to razlog njihovog gubitka, i raspirujući ljutnju svojih pristalica prema ovom zvaničniku.

Ironično, uvođenje VAR tehnologije je viđeno kao način zaštite sudija od “jasnih i očiglednih grešaka” – ali mnogi tvrde da je to, u stvari, samo povećalo pritisak na sudije i gurnulo ih dalje u centar pažnje.

"Utakmica je prepuna historijskih sudijskih odluka koje nisu bile ispravne, ali svi smo prihvatili da je to dio igre... Ali sada mislim da su ljudi u zabludi da će VAR biti bez greške. Mislim da ne postoji tehnologija koja to može učiniti jer veliki dio naše igre nije činjeničan. Sve je do interpretacije, a oni su još uvijek ljudska bića."

Šta se može učiniti da se zlostavljanje zaustavi?

Promjena ove kulture zlostavljanja je ključna. Treneri imaju važnu ulogu u postavljanju primjera i provođenju kodeksa ponašanja za svoje igrače. Čvrsto vjerujem da velika većina zvaničnika radi težak posao najbolje što može – i shodno tome zaslužuju naše poštovanje.

Mnogi suci bi željeli da vide više edukacije igrača, navijača i klupskih zvaničnika – da ih podsjete da su, daleko od smetnje, arbitražni sudije ljudi koji odustaju od svog vremena kako bi omogućili svima da uživaju u igri. Kako je ovaj amaterski sudija objasnio:

"Važno je podsjetiti sve da sportove na nivoima ispod profesionalne konkurencije sude honorarni radnici. Oni, uglavnom, sami sude i nemaju luksuz da budu linijski sudija koji bi pratili ofsajd. Oni nemaju VAR da im daju priliku da pregledaju incident. Oni neće i ne mogu vidjeti svaki prekršaj. Prečesto gledaoci i igrači to zaborave."

Ali mnoge sudije takođe žele više "štapa" za iskorenjivanje zlostavljanja. Naše istraživanje je pokazalo da je samo trećina fudbalskih sudija anketiranih širom Evrope, Sjeverne Amerike i Okeanije bila zadovoljna sankcijama koje su im izrečene nakon što su prijavili da su zlostavljani:

"Mislim da je fudbalu potrebna potpuna promjena kulture, tako da je kao ragbi, gdje vam nije dozvoljeno da se svađate sa zvaničnicima. Ali možda i sudije treba da budu strože sa kaznama za neslaganje... U košarci, ako se svađate sa sudijama, dobijate tehničku grešku i kaznu, a to bi moglo biti nešto što bi ograničilo svađu u fudbalu."

Kada je u pitanju zlostavljanje sudija, fudbal daleko od toga da ima problem. Više od polovine zvaničnika koje smo anketirali u ragbi savezu, ragbi ligi i kriketu prijavili su da su bili izloženi zlostavljanju i agresiji.

Zlostavljanje je često negativno ponašanje odraslih prema mladim sudijama ili koji su mlađi od 18 godina. Ovo predstavlja jasan problem zaštite, ali u kontekstu fudbala, zlostavljanje prema djeci sudijama se čini da se široko smatra „dijelom igre“.

Roditelji mladih sudija žale se da se pravila zaštite ne poštuju od strane sportskih organa upravljanja, te da procesi pritužbi – posebno zbog toga što djeca moraju prisustvovati osobnim saslušanjima sa odraslim trenerima ili gledaocima na koje su se žalili – znatno otežavaju da prijave zlostavljanje.

Šta se može učiniti da se zlostavljanje zaustavi?

Naše nedavno istraživanje o zapošljavanju i zadržavanju ženskih sportskih zvaničnika širom Evrope pokazuje da one vjeruju da su manje zlostavljane od svojih muških kolega. Međutim, zlostavljanje sa kojim se službenice suočavaju i dalje je evidentno i, kao i njihove muške kolege, čini ih mnogo vjerojatnijim da napuste sport koji su odabrali.

Zlostavljanje ugrožava samu strukturu organizovanog, takmičarskog sporta. Kako se broj utakmica bez neutralnih sudija povećava, tako je i osnovni sport sve teže upravljati i djelotvorno raditi.

Cilj smanjenja ili iskorjenjivanja zlostavljanja prema sudijama trebao bi biti primarni fokus sportskih organizacija širom svijeta. Bolje razumijevanje zakona sporta od strane navijača, igrača i trenera moglo bi pomoći u razumijevanju zašto je sudija donio odluku tokom utakmice. Ali ovo samo po sebi neće preokrenuti probleme regrutovanja i zadržavanja u suđenju.

Na osnovu našeg istraživanja, vjerujemo da fokus treba biti dvostruk: smanjiti nivo zlostavljanja promjenom kulture prema sudijama u sportu; i osigurati da postoje sistemi za podršku sudijama i adekvatno kažnjavanje prekršilaca kada dođe do zlostavljanja.

Ne možemo biti dovoljno naivni da pomislimo da se zlostavljanje prema sudijama može u potpunosti ukloniti iz takmičarskog sporta. Pitanje je da li sportske organizacije imaju dovoljno volje da utiču na promjene i značajno smanje zloupotrebe?

Iz naše dvije decenije proučavanja ovog pitanja, možemo reći da je većina sportova bila previše spora u rješavanju ovog problema. Ipak, konačno postoje znakovi spremnosti da se suoče s problemom – dijelom vođeni rastućom svijesti o problemima regrutovanja i zadržavanja sudija sa kojima se ove organizacije suočavaju.

Ali da bi bilo koje regrutovanje postiglo uspjeh, mora postojati kulturna promjena koja podiže profil i važnost sportskih zvaničnika – i iznad svega, bavi se šokantnim tretmanom mladih sudija. Bez toga, vjerujemo da bi se mnogi sportovi – ne samo nogomet – mogli suočiti s ozbiljnim nedostatkom kadra, a potom i sudija na elitnom nivou.