Prošle sedmice objavljeno je da SIPA prikuplja podatke o Bakiru Izetbegoviću i njegovim saradnicima koji su podnijeli zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije. Slučaj je pokrenut na osnovu anonimne prijave, što neodoljivo podsjeća na dosadašnje obračune “trojke” s članovima SDA, koje na osnovu anonimnih prijave tužilaštva istražuju nastojeći ih diskreditirati. Trebalo im je šest i po godina da podnesu anonimnu prijavu. Za razliku od anonimusa iz bošnjačkog korpusa koji nastoje diskreditirati Bakira Izetbegovića anonimnim prijavama, u istoj pravnoj stvari Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odbacilo je krivičnu prijavu protiv Bakira Izetbegovića i Sakiba Softića koju je podnio Dragan Čavić.
Sve što se dešavalo u vezi podnošenja aplikacije za reviziju presude iz 2007. godine tadašnji agent koji je zastupao Bosnu i Hercegovinu u Hagu Sakib Softić dokumentirao je i objavio u knjizi Revizija presude Međunarodnog suda pravde – Bosna i Hercegovina protiv Srbije – pravne i političke kontroverze.
Softić navodi da su priče o reviziji presude iz 2007. godine pokrenute odmah nakon njenog objavljivanja.
“Podgrijavali su ih pojedinci koji nisu imali nikakve zasluge za donošenje presude iz 2007. godine niti odgovornosti za neuspjeh postupka revizije ako se postupak pokrene. Ova tema je predstavljala priliku za promociju navodnih eksperata za krivično i međunarodno pravo, ali i za razračunavanje političkih stranaka u funkciji opštih izbora 2018. godine i naročito 2022. godine. Politička rasprava o presudi za genocid iz 2007. godine kao predizborna tema pokazala je da u borbi za vlast i kontrolu budžeta ni zloupotreba teme genocida nije tabu za bošnjačke političke stranke. Tema je aktivirana i izaziva emocije kod potencijalnih glasača tako da je davala prednosti onima koji nisu bili izravno odgovorni za donošenje odluke da se zahtjev podnese ili ne podnese”, napisao je Softić.
Od samog početka bilo je jasno da su izgledi za uspjeh revizije na teorijskoj razini, navodi Softić i dodaje da su dva ključna pitanja: pitanje upitnosti legitimiteta agenta i pitanje (ne)postojanja odlučujuće činjenice.
Zagovornici pokretanja revizije pozivali su se na uzvišene ciljeve koji bi se postigli postupkom revizije, a to su utvrđivanje pune istine o odgovornosti za zločin genocida počinjenog nad Bošnjacima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine tokom čitavog perioda trajanja Agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. i utvrđivanje odgovornosti Srbije kao počinitelja.
Oni koji su tvrdili da su uslovi za reviziju ispunjeni i da tu postoji “obilje novih činjenica i dokaza” privlačili su znatno veću medijsku pažnju i podršku. Isti ovi “eksperti” i mediji koji su raspirivali priču da su ispunjeni uslovi za reviziju i da se ona mora podnijeti nakon njenog neuspjeha promijenili su stranu.
POKRETANJE REVIZIJE
“Doveden sam u apsurdnu situaciju da branim odluku o pokretanju postupka revizije od onih koji su je donijeli ili su zagovarali njeno donošenje bez obzira na postojanje pravnih pretpostavki, a koji su sada postali njeni najveći kritičari”, navodi Sakib Softić.
Naime, pokretanje postupka revizije bilo bi, prema pravilima Međunarodnog suda pravde, opravdano ako bi se otkrila neka nova činjenica od odlučujućeg značaja koja bi dokazivala saučestvovanje Srbije u događajima vezanim za Srebrenicu.
Aktivnosti na pokretanju postupka revizije presude iz 2007. godine otpočele su krajem 2015. godine.
Odluke o imenovanju agenta Bosne i Hercegovine koji zastupa državu pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu uvijek su donošene uprkos neslaganju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, odnosno glasovima članova iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda. Tako je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijelo 2002. godine odluku o imenovanju Sakiba Softića “kao agenta Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv SR Jugoslavije”. Predsjedništvo BiH do dana današnjeg nije izmijenilo niti ukinulo ovu odluku.
O temi pokretanja postupka revizije i pravnog statusa agenta članovi Predsjedništva razgovarali su više puta. U to vrijeme članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine bili su Bakir Izetbegović, Mladen Ivanić i Dragan Čović. Izetbegović je bio za pokretanje revizije, Čović je svaki put naglašavao da se o tome ne želi formalno izjašnjavati iz poštovanja prema svojim prethodnicima iz reda hrvatskog naroda jer je on lično protiv pokretanja revizije, dok je Ivanić bio apsolutno protiv i nije želio ovo pitanje uopće stavljati na dnevni red Predsjedništva Bosne i Hercegovine jer bi mu time dao legitimitet.
Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Islamska zajednica u BiH, Fondacija Pravda za Bosnu i Hercegovinu kao i brojni pojedinci eksperti, intelektualci, bili su za pokretanje postupka revizije.
“Izjavama pravnika poput Hasana Balića, Francisa Boylea, Geoffreya Nicea i drugih te medijskom pompom oko ovoga pitanja stvoreno je uvjerenje da je revizija opravdana i da u svakom slučaju treba podnijeti aplikaciju za reviziju jer je uspjeh zagarantovan, njeno neulaganje bi predstavljalo izdaju nacionalnih interesa, a oni koji su, prema percepciji javnosti, dužni da to čine, član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda i agent iz postupka koji je prethodio Presudi iz 2007. godine, bili bi u slučaju propuštanja etiketirani kao nacionalni izdajnici. S druge strane, bilo je jasno da bi se svako onaj ko bi napisao ili potpisao aplikaciju za reviziju stavio u vrlo tešku poziciju da javnosti opravda neuspjeh aplikacije za reviziju. Stvarnost je bila drugačija. Naime, Predsjedništvo BiH nije donijelo odluku o pokretanju postupka, nije imenovalo ili potvrdilo agenta, niti je otkrivena nova odlučujuća činjenica. Stvorena je percepcija u javnosti da uspjeh isključivo zavisi od političke volje člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda i vještine pisanja podneska”, napisao je Softić.
Prema njegovim riječima, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović tada je postavio uslov da se u postupak revizije ide samo ako su ispunjeni pravni uslovi. Softić je tada dobio zadatak da analizira presudu iz 2007. i postupke pred sudovima od 2007. do 2016. godine. Utvrđeno je da nije pronađena odlučujuća činjenica u postupcima koji su vođeni pred Haškim tribunalom u tom periodu.
Što se tiče statusa agenta, mnogi pravni stručnjaci bili su stava da je odluka iz 2002. još na snazi i da nije potrebno novo imenovanje jer revizija nije novi predmet. Ipak, Registrar MSP-a je na upit Sakiba Softića o ovom pitanju jasno naznačio da je potrebno novo imenovanje Softića kao agenta.
Kako bi otkrili nove odlučujuće činjenice, formiran je polovinom 2016. godine istraživački tim sastavljen od renomiranih istraživača, historičara, pravnika i drugih naučnika. Kasnije je taj tim postao ekspertni tim, koji je uključivao domaće stručnjake, a kasnije je ostvarena saradnja i sa stranim pravnicima i ekspertima iz različitih oblasti. Izvještaj o ispunjenosti pretpostavki za pokretanje postupka revizije dostavljen je članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda 8. septembra 2016. godine u kojem je konstatirano da nije pronađena nova odlučujuća činjenica prikladna za pokretanje postupka, ali da su članovi istraživačkog tima zaključili da treba iskoristiti narednih šest mjeseci i tražiti nove dokaze.
“Održao sam nekoliko sastanaka sa Dževadom Mahmutovićem, pravnim savjetnikom člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, radi procjene situacije u kojoj se nalazimo. Shvatio sam delikatnost situacije u kojoj se nalazi član Predsjedništva BiH Izetbegović. Rok za eventualno pokretanje postupka revizije je isticao. Nove odlučujuće činjenice nije bilo, a neki stručnjaci su tvrdili da je moguće pokrenuti postupak bez obzira na nepostojanje odlučujuće činjenice. Bili su podržani od medija, političkih stranaka i uglednih pojedinaca. Ni u jednoj verziji Izetbegović nije mogao proći bez pretrpljene političke štete”, napisao je Sakib Softić.
PISANJE APLIKACIJE
Nakon što je donesena odluka da se pokrene postupak revizije, ekspertni tim je savjetovao da bi najbolje bilo da podnesak Sudu potpiše neki strani pravnik, kao što je recimo Geoffrey Nice, koji se već dugo vremena nudi da to uradi. Ubrzo je krenula saradnja s Geoffreyem Niceom i Nevenkom Tromp. Kabinet Bakira Izetbegovića nije želio da se ni na kakav način ta saradnja formalizira u vidu nekog ugovora i sl., ali je svejedno ponuđeno Niceu da napiše aplikaciju. Jedan od razloga bila je i cijena od milion eura koliko su Nice i Tromp tražili za šest mjeseci rada na predmetu.
Na sastanku u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine 5. decembra 2016. godine rečeno je da aplikaciju za reviziju presude piše američki profesor David Scheffer i da kabinet ne podržava saradnju s Niceom, kojeg su gurali određeni interesni krugovi.
Profesor Sheffer iznio je svoj koncept utemeljen na potpuno novom pristupu genocidu. Sam pristup je bio inovativan. Ovaj pristup bi, po njegovom mišljenju, mogao potaknuti Međunarodni sud pravde da se upusti u raspravu.
“Na sastanku sa pravnim savjetnikom člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Dževadom Mahmutovićem dogovoreno je da David Scheffer piše aplikaciju, neovisno od toga aplikaciju piše i Nice, pa će se upotrebljivi dijelovi spojiti, superviziju teksta vršit će Softić i holandski pravnik Phon van den Biesen, ali i bivši sudija Međunarodnog suda pravde Al-Kasawneh. Dana 9. januara 2017. primio sam mail od Geoffreyja Nicea, email koji je po svojoj sadržini bio kontroverzan”, kaže Softić. Od tog trenutka advokat Nice započeo je neki svoj rat protiv svih onih koji su bili uključeni u reviziju presude, a nastavio ga je i nakon predaje, odnosno odbacivanja aplikacije. Čini se da je neprihvatanje njegovih uslova, prije svega cjenovnika, kao i to da je posao povjeren Schefferu, a ne njemu, i da nije mogao dobiti uvid u Schefferov rad, razbjesnilo Nicea.
Na sastanku 26. januara 2017. godine, navodi Softić, Izetbegović je rekao da će podnošenje aplikacije izazvati ozbiljnu političku krizu a da, s druge strane, ima podršku u bošnjačkom korpusu. Čak je i SDP ponudio političku podršku za pokretanje postupka revizije. Tada je kazao da namjerava sazvati sastanak najvažnijih predstavnika bošnjačkog naroda iz raznih sfera, ali treba mišljenje eksperata je li opravdano ići u taj postupak. Ekspertni tim je proširen za Davida Scheffera i Phon van den Biesena, te je u pisanoj formi dostavio svoje konačno mišljenje.
Nakon tog sastanka Izetbegović je napisao saglasnost da Sakib Softić bude agent u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije. Na savjetovanju u Vijećnici 17. februara Bakir Izetbegović rekao je da cilj savjetovanja nije donošenje odluke hoće li se pokrenuti proces revizije, ta odluka je već donesena, cilj je razjasniti neka pitanja vezana za ovaj proces i dobiti podršku prisutnih za pokretanje revizije. Svi su se složili da treba ići u proces revizije.
Dana 23. februara 2017. godine predata je aplikacija Registraru MSP-a. Podsjetimo, prije podnošenja aplikacije, kada se saznalo za odluku u pokretanju postupka revizije, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak pisali su Međunarodnom sudu pravde iznoseći svoju verziju događaja i osporavajući legitimitet Sakiba Softića kao agenta.
Kako odluku o pokretanju revizije nije usvojilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine kao kolektivni organ, nego samo član Predsjedništva iz reda Bošnjačkog naroda, predsjednik Međunarodnog suda pravde tražio je od članova Predsjedništva da se pojedinačno izjasne – da li podržavaju ili ne podržavaju reviziju. Izetbegović je bio za, Ivanić protiv, a presudni glas imao je Dragan Čović. On se izjasnio da je protiv revizije. Nakon toga Međunarodni sud pravde u Hagu zaključuje da se – kako nije donesena odluka od strane nadležnih vlasti u ime Bosne i Hercegovine kao države za pokretanje revizije presude iz 2007. godine – ne može poduzeti nikakva radnja u vezi s dokumentom aplikacija za reviziju.
U ovom slučaju na površinu su isplivali svi nedostaci dejtonskog ustroja države. Desetogodišnji rok za podnošenje zahtjeva za reviziju presude iz 2007. isticao je u februaru 2017. godine i to je bio trenutak u kojem se morala donijeti teška odluka: odustati od revizije i biti označen neprijateljem i izdajnikom bošnjačkog naroda ili krenuti u postupak revizije s minimalnim teoretskim šansama za uspjeh. Učinjeno je sve što je bilo moguće da revizija uspije – okupljeni su najbolji domaći stručnjaci, iskusni strani eksperti, odlično napisana aplikacija, istraženi svi aspekti genocida i sve relevantne presude, okupljeni svi značajni Bošnjaci na jedno mjesto koji su se složili da se ide u proces revizije, ali sve to nije bilo dovoljno. Dragan Čović spriječio je reviziju presude, ali je svejedno Bakir Izetbegović označen krivcem, i sada se pokušava izvršiti političko-pravni progon predsjednika SDA.
