S nama je ovih dana informacije o kulturno-historijskom naslijeđu Ilijaša, općine smještene u Kantonu Sarajevo, podijelio arheolog i profesor historije Midhat Dizdarević. Rođeni Visočanin, po pradjedovima Ljubušak, po mjestu življenja Ilijašanin, predani kulturni radnik, entuzijast i široko obrazovani historičar i arheolog, predstavio nam je neke izuzetno bitne, ali malo poznate historijske faze ilijaškog kraja, ali i općina koje su u geografskom ili historijskom dodiru s općinom Ilijaš i koje su kroz prošlost činile jedinstveni kulturno-historijski areal uže Bosne. Tu se prije svega misli na općine kao što su Visoko, Breza, Vareš, Olovo, Kladanj i Vogošća, koje su najbogatije po ostacima kulturno-historijskog naslijeđa iz svih perioda prošlosti – prahistorije, antike, srednjeg vijeka i osmanskog perioda.

Kako u industrijskom Ilijašu nikada nije postojala muzejska ustanova koja bi se bavila očuvanjem kulturno-historijske građe, rekao nam je da je upravo zbog toga, ali i činjenice da pripada prvoj generaciji studenata arheologije koji su završili ovaj studij na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, odlučio s nemalim brojem entuzijasta i ljubitelja prošlosti tokom 2015. godine pokrenuti Udruženje za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa i edukaciju mladih ARHIUM Ilijaš.

S obzirom na to da je stjecao iskustvo na arheološkim lokalitetima tokom i nakon studija arheologije, učeći od eminentnih profesora, Midhat Dizdarević objašnjava da mu je stečeno znanje omogućilo lakše “kretanje” kroz historiografsku i arheološku tematiku.

“Zimski semestar 2013. godine proveo sam na CEPUS razmjeni na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tokom 2015. godine stječem i radno iskustvo u Zavodu za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, gdje sam učestvovao na više arheoloških istraživanja i rekognosciranja u Bosni i Hercegovini. Opredijeljenost za bavljenje kulturno-historijskim naslijeđem, kao i rekognosciranje većeg broja lokaliteta tokom 2017. i 2018. godine omogućili su mi uvid u stanje istraženosti i ugroženosti kulturno-historijske baštine te nesklad između istraženog i stanja na terenu. Kako je od posljednjeg ozbiljnijeg bavljenja stećcima na području Ilijaša prošlo više od pola vijeka, tj. od istraživanja Šefika Bešlagića, uz podršku Općine Ilijaš i općinskog načelnika Akifa Fazlića pokrenuo sam projekt ‘Popis stećaka i nišana’.

Općina Ilijaš prostire se na oko 309 kvadratnih kilometara i u dodiru je s općinama Visoko, Breza, Vareš i Olovo, koje pripadaju Zeničko-dobojskom kantonu, općinama Sokolac i Istočni Stari Grad, te s općinama Vogošća, Stari Grad, Novi Grad, Centar i Ilidža, koje pripadaju Sarajevskom kantonu. Ilijaš je, dakle, općina smještena na raskrsnici puteva kojima se povezuju sa susjednim općinama, kao i s drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Općina Ilijaš je na nadmorskoj visini od 500 do 1.200 metara, a odlikuju je ravničarsko-brežuljkasti i planinsko-brdski teren”, objašnjava nam na početku.

S obzirom na navedene karakteristike, prostor koji zauzima ova općina moguće je podijeliti na dvije cjeline – donji i gornji Ilijaš. U srednjem vijeku prostor ove općine zauzimao je centralno mjesto župe Vidogošće. Komunikacijska, kulturološka, ekonomska i populacijska povezanost u ovom dijelu Bosne, poznatijem kao “Kraljeva zemlja” u popisnim osmanskim defterima, rezultirala je bogatstvom primjeraka i bogatstvom ukrasa na nadgrobnim spomenicima – stećcima.

“Uzevši u obzir navedene podatke i istraživanja na terenu, slobodno možemo reći da je riječ o posebnoj i jedinstvenoj školi klesanja i ukrašavanja stećaka na području općina Ilijaš, Vareš, Breza i Olovo. Ekonomska moć stanovništva najbolje se ogleda u podizanju nadgrobnih spomenika i njihovom ukrašavanju. Na ilijaškim nekropolama stećaka prema oblicima preovladavaju uglavnom ploče, sanduci i sljemenjaci. Od simbola i ukrasa izdvajaju se astralni motivi, motivi tordiranog užeta, spirala i rozeta, oružja, predstave ruke, samostalno ili s oružjem.

Predstave ruke do lakta ili samostalno, kao i ruke koja drži koplje/zastavu, zastupljene su na sedam lokaliteta na ovom području i neosporno ukazuju na pripadnost kulturnom krugu koji je objedinjavao prostor Olova, Vareša i Ilijaša, a nadovezivao se dalje na istok preko Kladnja. Da li je taj kulturno-klesarski krug imao i svoje vjerske konotacije, možemo samo naslućivati, no bliži smo pretpostavci da se radilo o pojedincima koji su imali društveno-politički značaj u svom mjestu ili rodu”, dodao je.

Predstava ruke s kopljem/zastavom na stećku u selu Sudići estetsko-umjetnički je vrhunac u ovom dijelu naše države.

“Sveukupan broj prikaza ruke koji navodi Marian Wenzel, značajna britanska historičarka umjetnosti, u narednom periodu potrebno je korigirati, odnosno dopuniti. U odnosu na poznati broj od devedesetak prikaza na prostoru rasprostiranja stećaka, samo na teritoriji Ilijaša taj se broj povećao za nekoliko lokaliteta – Sudići, Vilić, Čevljanovići (izmještena nekropola koja se trenutno nalazi u prirodnom kompleksu Bijambare), Selišta – Podbare, Krivajevići, Misoča, Podlipnik i Korita. Jedna od najvažnijih nekropola stećaka na ovom području jeste nekropola u Kopošiću kod Ilijaša velikaškog roda Radojevića-Mirkovića, iz koje dolazi i veliki bosanski knez Batić.

Članovi ove porodice svjedoci su na poveljama bosanskih vladara tokom 14. i ranih godina 15. stoljeća. Na stećku kneza Batića sačuvan je jedini natpis koji je evidentiran na prostoru Ilijaša. Nakon dvogodišnjeg istraživanja i ubikacije u Ilijašu ubicirano je osam novih nekropola stećaka (Sudići, Selišta – Podbare, Zavor, Kljunta, Ivenski brijeg, Elešehovići, Gajine, Gojtanovina), koje su do sada neobrađene i neistražene, kao i veći broj nišana podignutih od 15. do kraja 19. stoljeća, koji će biti dio integralne studije o kulturno-historijskim spomenicima na kojoj upravo radim”, priča Dizdarević.

Ističe da je ovaj popis na svjetlo dana iznio nove činjenice i saznanja o kulturno-historijskom naslijeđu Ilijaša. Po broju lokaliteta i nekropola sa stećcima, Ilijaš se u Kantonu Sarajevo ubraja, uz Hadžiće i Trnovo, među najbogatije općine, te stoga, osim institucija za zaštitu, Midhat Dizdarević naglašava da bi Općina Ilijaš trebala biti prva kada je riječ o skrbi nad njima.

“Navedena istraživanja i ‘Popis stećaka i nišana’ omogućili su da ARHIUM, uz podršku Općine Ilijaš, Federalnog ministarstva kulture i sporta, Ministarstva kulture i sporta KS, JP 'BH Pošta', tokom obilježavanja Dana općine 28. februara i Dana nezavisnosti 1. marta 2020. godine organizira izložbu pod nazivom ‘Bosansko mramorje’. Izložbom su predstavljeni najreprezentativniji i najugroženiji spomenici srednjovjekovne prošlosti Ilijaša. Rezultati koji su prikazano izložbom imali su za cilj da u sveopćoj devastaciji kulturno-historijskog naslijeđa i stećaka ukažu na značaj spomeničke baštine te na hitne mjere zaštite. Predstavljene su i dvije nove nekropole koje do sada, u prethodnih 130 godina, koliko se stećci istražuju, nisu bile poznate. To su nekropole Selište – Podbare i Sudići. Na obje ove nekropole zastupljeni su prikaz ruke, astralni simboli, rozete i tordirano uže. Naravno, tokom ove izložbe nisu mogli biti prikazani kompletni rezultati istraživanja iz tehničkih razloga, ali će u narednom periodu putem izložbi i studija, stručnih članaka i osvrta biti predstavljeni javnosti”, najavio je.

Naš sagovornik ističe da Ilijaš trenutno na Listi nacionalnih spomenika BiH ima sedam spomenika (nekropole stećaka u Srednjem, Kopošićima, Donjim Ivančićima, Čevljanovićima/Bijambarama, Ozrenu, Luki, Starom gradu Dubrovniku), ali da je trenutno broj ugroženih nekropola na području ovog mjesta znatno veći jer postoje nekropole i oko rijeke Ljubine, u Sudićima, na Ivenskom brijegu, Medojevićima, Gojtanovini, te da bi ih trebalo hitno zaštititi i spasiti od uništavanja. Govori i to da je prošlost ovih krajeva fragmentarno istražena te, gdje god da krenemo ovim područjima, možemo pronaći ostatke kulturne baštine.

“Historija i kulturna baština srednjeg vijeka i osmanskog perioda u ovim krajevima, posebno na području nekadašnje župe Vidogošće, poslije nahije Dobronik/Dubrovnik, nisu valorizirane i trenutno od nadležnih institucija ne postoji plan istraživanja, upravljanja i inkorporiranja u edukativno-turističku ponudu. Nije to samo slučaj sa srednjovjekovnim spomenicima, isti slučaj je i s naslijeđem iz ranijih perioda. Očigledno je da je preglomazan način odlučivanja i implementiranja određenih projekata, kao i, nažalost, favoriziranje pojedinih, onemogućio ozbiljniji pristup. Lokalne bi zajednice u ‘upotrebi spomenika u korisne svrhe’ mogle odigrati ključnu ulogu. Osim kulturno-historijskog, tu je svakako i prirodno naslijeđe, poput kanjona rijeke Misoče i Čemerske planine, koje se racionalnim planom upravljanja mogu iskoristiti u kulturno-turističkoj ponudi Ilijaša, ali i susjednih općina”, podvlači Dizdarević.

Navodi da bi i uspostava biciklističke staze, koja bi objedinila nekoliko prirodnih lokaliteta, omogućila bolju promociju prirodnog i kulturnog naslijeđa lokalne zajednice u kojoj živi. Osim biciklističkih staza, moguće je na pojedinim dijelovima Ilijaša markirati i planinarske staze, naročito kada se uzme u obzir tzv. gornji kraj, gdje su uz pojedine komunikacije prisutne nekropole, ali ih je potrebno očistiti od rastinja, markirati i predstaviti široj javnosti.

“Od 2019. do 2021. godine ARHIUM Ilijaš inicirao je i uz podršku Federalnog ministarstva kulture i sporta realizirao projekte istraživanja areala Starog grada Dubrovnika, stanje fortifikacionih struktura, sakralnih prostora i lokacija, kao i ubikaciju i evidentiranja stećaka ‘Kraljeve zemlje’. Ovi projekti omogućili su da se sagleda širi dijapazon nastanka, razvoja i funkcioniranja nukleusa određenih gradskih i tvrđavskih središta tokom srednjeg vijeka i osmanskog perioda kroz izvornu građu, kroz stanje na terenu i predispozicije za upotrebu kulturne baštine u edukativno-turističke svrhe.

Navedeni projekti ne bi mogli biti realizirani bez podrške kolega iz struke i institucija poput muzeja u Zenici, Goraždu, Zavoda za zaštitu spomenika, kao i Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, koji su na različite načine podržali naš rad. Također, u budućnosti je potrebno ostvariti saradnju s kolegama iz struke i iz drugih muzejskih institucija i pravnih subjekata, fondacija i udruženja, koje na bilo koji način doprinose istraživanju, zaštiti i očuvanju kulturne baštine naše države”, poruka je Midhata Dizdarevića.

Ono što ARHIUM Ilijaš očekuje u narednom periodu, tokom 2022. godine, jeste nastavak popisa kulturne baštine i njena valorizacija, izložba kulturnog naslijeđa općine Ilijaš, izdavačka djelatnost na polju kulturno-historijskog naslijeđa te daljnji rad na jačanju kapaciteta i istraživanja.

Na kraju, u nadi da će Općina Ilijaš prepoznati značaj kulturne baštine i pozitivne impulse iz okruženja i lokalnih zajednica, koje su uspostavile koordinaciju i muzejsku djelatnost, kaže da ostaju privrženi geslu da svaki spomenik pripada svakom građaninu te da je svaka osoba odgovorna za svaki spomenik.