Prilikom pryog susreta s muslimanskim grobovima i nišanima Glavogodine upada u oči jedna neuobičajena posebnost: iako je prostor nekropole prostran, tri groba, zajedno sa nišanima, zgusnuti su jedan pored drugog. Situirani su na najmanjoj mogućoj udaljenosti na kojoj se može nalaziti grob pored groba. Poredani su jedan do drugog, u pravilnom nizu. Poprečni međusobni razmak između uzglavnih i nožnih nišana iznosi od 62 do 77 cm.
Ako se uzme u obzir da se nišani postavljaju po sredini pročelja i začelja svakog groba, te da je i širina grobne rake približnih dimenzija, proizlazi da se grobovi međusobno dotiču. Slična zbijenost muslimanskih grobova u ostalom muslimanskom svijetu nije poznata – osim na mezarjima u Bosni i Hercegovini. Riječ je o bosansko-muslimanskoj varijanti mezarja i nišana „na redove", nastaloj na tradicijama stećaka „na redove". Tzv. „groblje na redove" karakteristika je brojnih nekropola stećaka i ima germanske (gorske) korijene.
Tri mezara poredana u zgusnutom nizu karakteriziraju različite veličine nišana. Nišani iznad dva mezara su relativno velikih dimenzija, s visinom od 170 do 230 cm; nožni nišan iznad trećeg mezara visok je svega 65 cm. To znaci da muslimansko „groblje u redove" nije imalo statusni karakter, te da je riječ o opštenarodnoj memorijalnoj tradiciji u kojoj veličina nišana nije imala presudnu ulogu. Arheološka istraživanja prostora, u dogledno vrijeme, vjerovatno će, pored navedenih mezareva, potvrditi još neke grobove poredane u isti niz, čiji su nišani po svemu sudeći uništeni.
Muslimanska „groblja na redove", bez nišana ili sa jednim nišanom, posvjedočena su i u Izbišnom, u selu Vrutci (nekropola Greblje Brus), u selu Slavanj kod Olova, u Svinjarini kod Mostara, itd., o čemu se govori u ovoj studiji.
Stećci Glavogodine nalaze se oko 150 m vazdušne linije daleko od muslimanskog mezarja. Raspoređeni su na planinskoj kosi koja se pruža paralelno s kosom na kojoj je mezarje. Nekropolu čini ukupno 29 spomenika; 12 sanduka, 6 sljemenjaka i 11 stećaka za koje se, zbog oštećenosti, vrlo teško odlučiti da li su ploče ili amorfni primjerci. Nekropolu su podijelila tri privatna i ograđena posjeda. Spomenici su klesani od slabije vrste kamena, što je razlog njihovog ubrzanog propadanja. Nemaju ukrasa.
Za one spomenike za koje se, s velikom vjerovatnoćom, može pretpostaviti da nisu pomicani, moguće je pretpostaviti da su orijentirani u pravcu SZ–JI. Premda je riječ o nekropoli koja je nekad brojala znatno veći broj spomenika, iznenađuje da u stručnoj literaturi o stećcima i u Arheološkom leksikonu BiH nije zastupljena. Ojkonim Glavogodina, jedinstven na tlu Bosne i Hercegovine, složen je: Glavo-godina. Prvi dio naziva nastao je od slav. glava, glavar. Drugi dio naziva, s velikom vjerovatnoćom, potječe od starogermanskog antroponima Godin m, Gudin m (u > o), tim prije što je i planinski naziv Igman (Ig-man) starogermanski (Igo, »s gotisch Igila (...), Igulfus. ").
(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo, 2017)
