Elmedin Dino Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, svakim danom sve više podsjeća na Aleksandra Vučića. Kada god ga vlastite “greške u koracima” odvedu u neobrano grožđe, Konaković saziva press konferencije koje se pretvaraju u patetične monologe u kojima Konaković u isto vrijeme izigrava žrtvu i heroja. Pasivno-agresivni nastupi takve vrste nisu samo sračunata PR strategija već i očigledno stvar partikularnog političkog karaktera.

Konaković se branio od inkriminirajućih informacija – koje ga povezuju s međunarodnim narko-kartelima – a koje potiču od stranih agencija i medija, tako što je napadao lokalne medije.

Štaviše ministar Konaković tvrdi da, uprkos tome što njegova stranka obavlja vlast na svim nivoima, i dalje postoji neki volšebni režim pa čak i čitava pravosudno-medijska mafija usmjerene ne samo protiv njega lično već i “prevažnog evropskog puta” Bosne i Hercegovine, procesa kojim “lideriše” ko drugi nego ministar Konaković.

Konaković je sazvao konferenciju prije svega za one medije koje je ocijenio “ozbiljnim” i “profesionalnim” a koji već godinama funkcioniraju kao propagandni megafoni vladajuće “trojkine” koalicije. Od takvih medija Konaković očekuje ne samo neutralizaciju i amortizaciju bilo kakvih inkriminirajućih informacija već i propagiranje njegovog vlastitog narativa da je svaka kritika uperena protiv ministra Elmedina Konakovića ustvari atak na kredibilitet MVP-a kao državne institucije te i na sam “evropski put” Bosne i Hercegovine.

Takve zamjene teza potpuno su u skladu s Konakovićevom javno izraženom željom da ovlada javnim emiterima ali i uopće medijskom scenom. Nije prošlo ni čitava sedmica od njegove izjave da očekuje dugoročna rješenja tek onda “kada u menadžmentima oba javna emitera, FTV i BHRT, budu sjedili ljudi koji rade onako kako politike ‘trojke’ od njih traže”.

Činjenica da ova nezapamćena i skandalozna izjava jednog političara na vlasti nije izazvala bilo kakvu reakciju inače glasnih novinarskih udruženja, kolumnista, angažiranih intelektualaca a pogotovo za slobodu medija uvijek zabrinutih ambasada, pokazuje da je dio društva već kidnapiran i zarobljen te da je Konaković na dobrom putu da mu se i ostvare želje.

Pritom predsjednika NiP-a pokušava uskratiti bilo kakav legitimitet medijima koji su prenijeli dokumente i sheme koje su sačinile strane policijske agencije tvrdeći da je u pitanju djelovanje neke ovdašnje pravosudno-medijske mafije, duboke država i režima.

Baratanje s teorijama zavjere i dehumanizirajuće etikete za medije i novinare iz usta jednog političara, ministra i predsjednika vladajuće stranke trebale li upaliti alarme jer je na djelu vokabular koji krasi diktatore širom svijeta. U Konakoviću se već naziru obrisi jednog wannabe mini Aleksandra Vučića, a vrlo bismo brzo moglo saznati raste li iz njega i nešto daleko gore.