Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija prekinula je 13. juna 1967. diplomatske odnose s Izraelom. Poslaniku Avigdoru Daganu uručena je nota slijedećeg sadržaja: ״Vlada SFRJ konstatuje da je vlada Izraela prenebregla upozorenje vlade SFRJ izraženo u njenoj noti izraelskom poslanstvu u Beogradu od 11. juna 0. g. i da je nastavila sa preduzimanjem aktivnosti koje očigledno potvrđuju da vlada Izraela i dalje sprovodi agresiju prema arapskim zemljama.

Vlada SFRJ zbog toga je odlučila da prekine diplomatske odnose SFRJ sa Izraelom, ističući ponovo da odgovomost za sve posledice koje iz toga proizilaze pada isključivo na vladu Izraela.” Do kraja postojanja SFRJ diplomatski odnosi nisu ponovo uspostavljeni.

Između dva rata, Kraljevina SHS, odnosno Jugoslavija, nije pravila smetnje pripremama Jevreja za preseljenje u Palestinu, niti samom iseljavanju, tako da se, kako se računa, do 1941. godine u nju iz Jugoslavije doselilo više od 3.000 Jevreja, od čega oko polovina iz Bitolja. Oni su tamo zatekli malobrojne Jevreje ili potomke Jevreja koji su se uselili znatno prije Prvog svjetskog rata, jer Palestina ni posle rušenja II hrama sedamdesete godine naše ere i prisilnog raseljavanja Jevreja nije bila sasvim bez njih.

Poslije završetka Drugog svjetskog rata, u kojem je uništeno oko šest miliona evropskih Jevreja, stvaranje jevrejske države postalo je veoma aktuelno. Mnogi od preživjelih nisu željeli da ostanu u zemljama gdje su živjeli do Holokausta, ili da se vrate u njih. Put za Palestinu bio im je zatvoren, jer Britanci, mandatna sila, nisu dozvoljavali ulazak i pored pritiska sa raznih strana, prije svega iz SAD, a do viza mnogih zemalja teško su dolazili. Izlaz je bio u ilegalnom useljavanju, koje je započelo još prije početka Drugog svjetskog rata, obnovljeno 1945. godine i dobijalo sve veće razmjere, i pored sve oštrijih mera britanskih vlasti, uključujući i upotrebu oružja.

Odnosi između Jugoslavije i Izraela- diplomatski, a vrlo brzo i privredni, kultumi i drugi — počeli su se razvijati veoma dobro. Prema mnogim izjavama, u Jugoslaviji je vladalo pozitivno raspoloženje prema Izraelu kao zemlji, njegovoj politici i naporima da prihvati Jevreje koji su želeli da tamo žive. Bilo je mnogo interesovanja za njegovu praksu i rješenja do kojih se dolazilo. Posebnu pažnju izazivali su kibuci kao socijalistički oblik organizovanja u poljoprivredi. U Izrael su iz Jugoslavije dolazile studijske grupe i vraćale se s povoljnim utiscima i ocenama. Jugoslavija je (tvrdi se da je na to uticao i Moša Pijade, jedan od najuglednijih funkcionera Komunističke partije), za razliku od drugih zemalja ״narodne demokratije” dozvolila svim Jevrejima koji to žele da se isele u Izrael, s tim da mogu ponijeti samo pokretnu imovinu, dok su se nepokretne morali odreći u korist države.

Mnogi Jevreji su se kolebali između odlaska i ostanka. Tako je bilo i sa nekima koji su radili u Ministarstvu inostranih poslova i smatrali da su potrebni zemlji u kojoj su rođeni. Vlada Popović, zamenik ministra, kako se sjeća Milivoje Maksić, tadašnji Popovićev sekretar, izjavio je: ״Mi treba da omogućimo tim ljudima da idu u svoju zemlju, svoju državu, jer su najzad dočekali da imaju svoju državu. Njih tamo vuče srce i oni će biti velika spona između Izraela i Jugoslavije.” U šest talasa ״alija” (aliot) od 1948. do 1952. godine iz Jugoslavije se, prema sačuvanim spiskovima, iselilo ukupno 8.618 Jevreja (4.517 iz Srbije, 2.747 iz Hrvatske, 974 iz Bosne i Hercegovine, 308 iz Makedonije, 68 iz Slovenije i 4 iz Cme Gore).

Ti ljudi, ili bar većina, brzo su se afirmisali u Izraelu. Mnogi od njih zabilježili su zapažene uspjehe u poslovima kojima su se bavili i stekli zavidan ugled. Oni i njihovo Udruženje useljenika iz Jugoslavije (HOJ) održavali su vezu sa zemljom porijekla i u vrijeme kada su politički odnosi postajali sve zategnutiji, što je na kraju dovelo do prekida diplomatskih odnosa.

Jugoslavija je jačala prijateljstvo s arapskim zemljama, bez obzira na njihova unutrašnja uređenja, koja često nisu bila demokratska, još manje socijalistička. U tome je odnos s Egiptom i Gamalom Abdel Naserom imao posebno mjesto. Naser je veoma cijenio Tita kao jednog od vođa nesvrstanih, dok je Tito u Naseru vidio predvodnika arapskog svijeta i nasljednika starije generacije lidera nesvrstanih (Nehru, Sukamo, sam Tito) i imao prema njemu lične simpatije. Neki su čak smatrali da Egipat pod Naserom gradi socijalizam.

Jugoslavija i Tito lično nisu dovodili u pitanje pravo Izraela na postojanje i osuđivali su pozive ekstremnih arapskih krugova na uništenje Izraela i protjerivanje, „bacanje u more” Jevreja, svih, ili samo onih koji su se uselili poslije Drugog svjetskog rata. Ono što je za Jugoslaviju bilo spomo, bile su granice Izraela, koje su bile znatno šire od onih dodijeljenih rezolucijom o podjeli. Stalno je govoreno o ekspanzionističkoj politici Izraela, koja je osuđivana.

Dalje, insistiralo se na pravu izgnanih ili izbjeglih Palestinaca na povratak (često uz kritiku arapskih zemalja koje su ih držale u logorima i koristile kao instrument u mobilisanju svjetskog javnog mniјепја protiv Izraela). Malo je poznato da je rukovodstvo Izraela cijenilo predsjednika Tita i žalilo zbog stava koji je Jugoslavija zauzimala. Bilo je pokušaja da se Tito angažuje kao posrednik između Izraela i arapskih zemalja, s obzirom na uticaj koji je imao u tim drugim zemljama.

Tih pokušaja bilo je više, a najpoznatiji je onaj koji je 1962. godine učinio tadašnji predsjednik vlade Izraela David Ben-Gurion, kojije o tome detaljno pisao u svojoj knjizi Mi i susjedi.

Okidač za prekid odnosa bio je takozvani Šestodnevni rat, vođen 1967. godine, u kojem je Izrael teško porazio egipatske snage. Trajao je od petog do desetog juna a 11. juna, u 17 časova održana je sjednica Saveznog izvršnog vijeća (Vlada SFRJ), na kojoj je razmotren najnoviji razvoj događaja na Bliskom istoku. Tom prilikom donesene su ״odgovarajuće odluke”. U 22,30 iste noći zamjenik državnog sekretara za inostrane poslove Mišo Pavićević pozvao je u Državni sekretarijat poslanika Izraela Avigdora Dagana i predao mu protestnu notu da će, ako Izrael odbije da povuče svoje snage sa okupirane teritorije, Jugoslavija prekinuti s njim diplomatske odnose. Susret Pavićević - Avigdor trajao je pet minuta.

Jugoslovenskim diplomatskim predstavništvima u svijetu poslan je 12. juna telegram: ״Nije isključeno da ubrzo dođe i do prekida diplomatskih odnosa sa Izraelom. Odluka će zavisiti od njegovog neposrednog daljeg ponašanja. Nota koju predali, naš 420430, za sada predstavlja oštro upozorenje i samo prvi korak... Mojsov”. A 13. jula poslanstvu u Tel Avivu, otišao je kratak telegram: ״U toku današnjeg dana predviđa se prekid diplomatskih odnosa sa Izraelom. Belovski.” Tačno u 15,10 časova, zamjenik državnog sekretara Pavićević, na osnovu odluke SIV-а, uručio je izraelskom poslaniku u Beogradu Avigdoru Daganu notu o prekidu diplomatskih odnosa.

Poslanik Dagan je prilikom predaje note o prekidu diplomatskih odnosa, u svoje ime i ime svoje vlade, odbacio sve razloge koje je jugoslovenska vlada navela za preuzimanje tog ״nepravednog i drastičnog koraka”, izrazio žaljenje i nadu da će se diplomatski odnosi uskoro ponovo uspostaviti i da će u međuvremenu jugoslovenska vlada proučiti problem njegove zemlje ״sa više objektivnosti, razumevanja i dobre volje”.