Teško je zamisliti bosansku djevojčicu od jedva 10 godina koja je, držeći majku za ruku i zajedno sa svojim malim bratom, pobjegla u Barcelonu od rata u Bosni i Hercegovini u posljednjem konvoju Crvenog križa, koja će nekih 30 godina kasnije dobiti Međunarodnu nagradu Catalunya kao priznanje za njezin hvalevrijedan rad glavne medicinske sestre u bolnici Universitari d'Igualada u borbi protiv covida.

Tijana Postić dobit će nagradu zajedno s još tri žene, one su Dania El Mazloum, Anxhela Gradeci i Özlem Türeci. Zasluge su im slične, njihova žilava borbe protiv pandemije. Kada je Tijana u pitanju, nagrađena je jer je "organizirala medicinske sestre u Igualadi, prvom žarištu koronavirusa u Kataloniji".

"Čast mi je zbog onoga što ta nagrada predstavlja", kaže Postić, zahvaljujući se na nagradi. "Zbog priznanja da smo dobro upravljali pandemijom", ali i "zbog svega što predstavlja za mene i moju životnu historiju, zbog doprinosa koji daju žene migrantice".

Tijanina priča započinje u Sarajevu, jednog dana krajem 1992. godine, kada je njezin otac rekao majci: "Moraš odvesti djecu odavde. ”Opsada glavnog grada BiH postajala je sve ružnija i porodica Postić je, kao i mnoge druge, bila u opasnosti. Iz grada je polazio konvoj Crvenog križa u koji su mogli samo žene i mala djeca.

Jadranka, Tijanina majka uspjela je iz grada izvesti Tijanu staru deset godina i malog Balšu, koji je imao godinu dana. Crveni križ prebacio ih je u Barcelonu, a odatle u Igualadu, gdje porodica i danas živi.

Na kraju im se pridružila i Tijanina baka. Otac im je poginuo. "Igualada nas je dočekala raširenih ruku", prisjeća se. Priznaje da su u to vrijeme malo znali o Kataloniji. "Znali smo za Olimpijske igre u Barceloni, a moji roditelji su ponekad pomišljali otputovati u Barcelonu na odmor."

Adaptacija na Španiju kratko je trajala. "Mislili smo da ćemo se vratiti za nekoliko mjeseci...", prisjeća se. "Najviše nas je boljelo prihvaćanje da se to više nikada neće desiti", priznaje.

Činilo se da rat traje beskonačno. Kad je završio, Postić je već pustila korijene u Igualadi. "Dok se ne vratite, dok ne odete tamo na odmor, ne shvaćate koliko vam je nedostajala vaša zemlja", kaže Tijana koja se osjeća Španjolkom a da nikada nije prestala biti Bosankom.

Tijanina majka je medicinska sestra i nije joj bilo teško pronaći posao u Igualadi. Onda se i Tijana odlučila školovati za taj posao, "jer mi se to sviđa, ali i zato što je školovanje trajalo tri godine a ja sam htjela što prije početi zarađivati”.

Njena majka Jadranka radila je tri posla kako bi porodica imala normalan život. Nakon diplomiranja Tijana je ubrzo počela raditi u bolnici u Igualadi, gdje je kasnije postala i glavna medicinska sestra.