Debata na Face TV-u, ili barem ono što je trebala biti debata, ponudila je sve odgovore i razriješila je sve dileme o karakteru rasprave koja se u posljednjih desetak dana vodi o reviziji presude Međunarodnog suda pravde po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije.

Taj pravni proces je, tvrdio je reprezent "Trojke" Damir Mašić u sučeljavanju sa članom Predsjedništva SDA Harisom Zahiragićem, "političko pitanje". Da je revizija za tu političku grupaciju samo sredstvo za vođenje političke kampanje i da o njenoj suštini znaju jako malo ili ništa, ali da će vrlo rado i bez ustručavanja na Genocidu i emocijama žrtvava pokušavati dobiti novi četverogodišnji mandat, dokazao je Mašić dosljednom demonstracijom neznanja elementarnih stvari vezanih za ovaj proces.

Krenuo je Mašić oštro već od prve minute. Šokantni su mu, ustvrdio je, bili istupi "ozbiljnog međunarodnog autoriteta" Geoffreyja Nicea. Zatim je dodao da je taj istup koji ga je šokirao bilo ono što "oni pričaju već nekoliko godina".

Nakon što je priznao da je šokiran onim što sam priča, Mašić je nastavio u sličnom ritmu, pa je upoznao javnost sa time da je "gospodin Izetbegović 2019. u intervjuu jednoj televiziji, nije bitno kojoj, javno priznao da je svjesno razvlačio podnošenje revizije, odnosno aplikacije".

Nažalost, javnost će ostati uskraćena za konkretnu informaciju kada je, na kojoj televiziji i na koji tačno način Izetbegović "javno priznao da je svjesno razvlačio podnošenje revizije, odnosno aplikacije". Ostat će uskraćena iz prostor razloga što takvo "priznanje" ne postoji.

"Nije Softića (agenta BiH Sakiba Softića, op.a.) angažovao Denis Bećirović nego Bakir Izetbegović", reći će samouvjereno Mašić u 13. minuti i 40. sekundi intervjua.

Softić je za agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu imenovan na sjednici Predsjedništva BiH 4. oktobra 2002. godine, a odluku o njegovom imenovanju potpisao je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Beriz Belkić. 

Ali Mašić nije dozvolio da mu činjenice pokvare koncept na kojem zasniva ambiciju da nakon Općih izbora nastavi kontinuitet konzumiranja budžetskog novca započet još daleke 2002. godine, pa je "pustite to" bio sasvim logičan odgovor na kontrapitanje Zahiragića kada je Softić imenovan na tu poziciju.

Zgrozio se Mašić i drskošću sagovornika koji mu je postavio pravna pitanja, poput: "Šta je revizija?", insistirajući da je njegov pristup u kojem u raspravi o pravnom procesu postavlja isključivo "politička pitanja" jedini ispravan. 

"Zbog čega se čekala posljednja godina? Zbog čega se čekao posljednji trenutak", upitao je Mašić sagovornika, kojem zatim nije dopustio da ponudi bilo kakav odgovor.

A da je, primjera radi, saslušao samo svog stranačkog kolegu Denisa Bećirovića u emisiji "Presing" emitovanoj na televiziji N1 22. februara 2017. godine, Mašić bi se vjerovatno poštedio postavljanja ovakvih pitanja.

"Tu stvari moramo poredati činjenično. Prvo, dva ključna čovjeka, predsjednik paratvorevine Radovan Karadžić i komandant vojske te paratvorevine Ratko Mladić su godinama bježali od pravde i to čuvale su ih srbijanske obavještajne službe. Njima je suđenje počelo sa zakašnjenjem i, kao što znamo, tek 2016. godine imamo prvostepenu presudu Karadžiću i imamo završnu riječ Mladiću. Da su ta dva ključna procesa završena prije, mi bi vjerovatno prije pokrenuli taj postupak", kazao je tada Bećirović.

Međutim, tu nije bio kraj Mašićevoj znatiželji. Zanimalo ga je i zašto Bakir Izetbegović, ako je znao da je upitan legitimitet Sakiba Softića, "nije pokrenuo postupke određene".

"Odlukom u Predsjedništvu", objasnio je Mašić na koje "postupke određene" je mislio.

A "postupci određeni" u Predsjedništvu BiH je novi proces imenovanja agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde. Dakle, Mašić je zapravo procijenio da je Izetbegović trebao na dnevni red sjednice Predsjedništva BiH predložiti novo imenovanje agenta BiH, u okolnostima u kojima se Mladen Ivanić oštro pritivio pokretanju revizije i u kojima je Dragan Čović slijedio taj stav. Upravo bi stavljanje te tačke na dnevni red i njeno odbijanje u potpunosti legitimiralo stav političkih predstavnika iz entiteta RS da BiH nema agenta i da nije moguće pokrenuti reviziju.

U SDP-u se, ako je Mašićev istup stranački stav, očigledno "nije razmišljalo" o posljedicama tog čina, kako je predsjednik te stranke Nermin Nikšić svojevremeno pravdao glasanje za Zakon o prebivalištu.

"Otkud vi znate? Što se nije pokušalo", upitao je Mašić nešto kasnije svog sagovornika, čisto da bi razotkrio bilo kakve dileme, ako su one postojale, da u ovom slučaju, ni nakon više od dvije decenije iskustva u vlasti, definitivno "nije razmišljao".

Statut Međunarodnog suda pravde, uzviknuo je samouvjereni Mašić, ima 34 člana, ponosan na sebe jer je, smatrao je, razotkrio "provalu" SDA koja se u svom saopćenju pozivala na član 42.

Statut Međunarodnog suda pravde ima mnogo više od Mašićeva "34 člana". Tačnije, ima 70 članova, a član 42, na koji se SDA pozvala i što Mašić ismijava, regulira upravo pitanje predstavljanja pred Sudom. Činjenica da ne zna da taj član i postoji nije omela reprezenta "Trojke", ali ni njegove partnere, da uredno tumače pitanje predstavljanja pred Sudom i osporavaju stavove domaćih i međunarodnih pravnih stručnjaka.

Krunisao je Mašić svoj istup "citiranjem" pravnog eksperta Kasima Trnke nekoliko sekundi nakon što je javno zamjerio sagovorniku da "neargumentovano diskutuje".

"Znate šta je gospodin Trnka, na kojeg pozivate, znate šta je rekao? Taj isti gospodin Trnka. Da je ambasadorica mogla predati", odbrusio je Mašić Zahiragiću.

Upravo je za "Stav" u martu 2017. godine prof. Trnka objašnjavao sve aspekte pokretanja revizije, pa tako i već tada prisutne tvrdnje pojedinaca o mogućnosti promjene epiloga procesa da je zahtjev predala tadašnja ambasadorica BiH u Nizozemskoj.

"Oni koji tako tvrde apsolutno su nekompetentni. Ovdje treba razlikovati dvije stvari. Jedna je stvar bukvalnog fizičkog akta predaje dokumenta, a druga je pitanje pravnog zastupanja u toj stvari. Fizički akt predaje zahtjeva moglo je obaviti više osoba, ali je bitno ko ima legitimaciju da zastupa državu pred jednim takvim međunarodnim sudom. Nažalost, to nije bila jedina nekompetentna izjava. Bilo ih je jako puno u ovo čitavoj priči i sve je u međuvremenu korišteno za političke obračune, čak i za lične obračune, za destabilizaciju prilika i proizvodnju novih kriza", kazao je Trnka.

Iz ovoga je Mašić uspio donijeti zaključak da je Trnka "rekao da je ambasadorica mogla predati zahtjev". 

Neznanje osobe koja više od dvije decenije obnaša važne funkcije u institucijama vlasti jeste zabrinjavajuće, ali sigurno nije najstrašnija spoznaja iz ovog sučeljavanja i nametanja revizije kao teme pet godina nakon njenog okončanja. To je svakako spoznaja o postojanju političkih struktura koje se deklarativno izjašnjavaju kao dio probosanskog bloka, a kojima teme poput Genocida, žrtava, istine i pravde nisu dovoljno svete da ih ne zloupotrebljavaju za pokušaj dolaska do fotelje i novog četverogodišnjeg mandata.

Iako vjeruju da takvom politikom nanose štetu svojim oponentima, najveću štetu nanose upravo žrtvama Genocida jer konstruisanjem ovakvih afera borbu za pravdu reduciraju isključivo u okvire dnevne politike, a ulogu onih koji su spriječili pokretanje revizije, poput Mladena Ivanića, u potpunosti devalviraju.