Gostovanje prof. dr. Ive Komšića u kultnoj antibošnjačkoj emisiji Centralni dnevnik praćeno je brojnim “kontroverznim” konstatacijama. Posebnu pažnju zavređuje dio u kojem bivši dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu objašnjava zašto osmorka treba da napravi vlast s HDZ-om sljedećim riječima:

“Sad dolazimo na temu zašto 'osmorka' treba imati vlast. Ne smiju se Bošnjaci odvojiti od Zapada. Ne smiju se Bošnjaci odvojiti od zapadne kulture. Bakirovo društvo je islamizirano društvo. Njemu su temelj društva i države momci koji idu u džamiju. E, zato je važno da 'osmorka' napravi vlast s HDZ-om, takvim kakav je.”

Dakle, Komšić tvrdi da, dokle god Bosnom i Hercegovinom budu vladali “Bakirovi islamizirani momci”, Zapad nas neće prihvatiti, jer islam odvaja Bošnjake od zapadne kulture. To je klasična islamofobična teza koja se bazira na “barbarskoj zaostalosti muslimana” u odnosu na “progresivnu zapadnu kulturu”. Ivo Komšić je više puta u svojim nastupima potvrdio narodnu izreku koja glasi: “Budala je uvijek budala, a budala sa doktoratom, budala na kvadrat.” Međutim, osim što je sebe potpuno razotkrio, političko stanje na terenu pokazuje da je Komšić “nenamjerno” razotkrio i planove islamofobnog Zapada.

Evidentno je da se članstvo u EU zavređuje na osnovu i političkih i kulturoloških kriterija, a ne na osnovu zakonsko-institucionalnog, kako nam to “jurišnici” EU žele predstaviti. Osmotrimo samo kako su 2004. godine u isto vrijeme postale članice EU: Poljska, Mađarska, Slovačka, Češka, Litvanija, Latvija i Estonija. Razlog tome nije vladavina prava u tim državama, već proširivanje granica EU kako bi etablirali zid između Rusije i EU što bliže ruskoj granici. Tri godine poslije u EU ulaze Rumunija i Bugarska kako bi zatvorili put ruskom utjecaju na Balkan. Ne postoji nijedan ozbiljan politički analitičar koji bi mogao objasniti čime su to Rumunija i Bugarska zaslužile članstvo u EU a da nije političke prirode.

Sve licemjerje politike EU vidimo upravo u tome što se pred Bosnu i Hercegovinu postavilo 14 ključnih (nemogućih) prioriteta kao uslov za članstvo u EU. Međutim, od spomenutih država se to nije tražilo, nego i danas nakon 18 godina aktivnog članstva u EU nijedna od ovih država ne bi mogla ispuniti polovinu od ovih 14 prioriteta. Ipak, zbog ruske agresije na Ukrajinu i straha od ruskog utjecaja, Evropska komisija preporučuje Vijeću Evrope da i Bosni i Hercegovini dodijeli kandidatski status kako se “Bošnjaci ne bi potpuno odvojili od Zapada”.

Međutim, bez obzira na geopolitičku važnost Bosne i Hercegovine, postoji jedan problem zbog kojeg Bosna i Hercegovina još nije članica EU, a to je da su većina građana u Bosni i Hercegovini muslimani. To je čini, kao i Republiku Türkiye, političko-kulturno nepoželjnom u EU, te se izmišljaju kojekakvi nemogući prioriteti s ciljem zadržavanja pred kapijom EU, ali bez prolaska kroz tu kapiju.

Drugim riječima, Bosna i Hercegovina može postati članica EU onog trenutka kada Bošnjaci potpuno okrenu leđa islamskim vrijednostima. Zbog toga se i napada SDA, koja je simbol “Bakirovih islamiziranih momaka iz džamije”, jer cilj jeste da se kroz političke centre moći deislamiziraju Bošnjaci i na taj način postanu “poželjni” za EU. Bošnjaci bi trebali prihvatiti tu “bolnu istinu” koju je izrekao prof. dr. Ivo Komšić. Prihvatanje ne znači očajavanje, ravnodušnost i predaju. Znači samo novu razinu budnosti.

Pravi primjer deislamiziranog Bošnjaka (iako za sebe tvrdi da je Bosanac, kao i mnogi drugi slični njemu) jeste premijer Vlade Kantona Sarajevo Edin Forto. Pravi primjer deislamizirane Bošnjakinje (naravno, za sebe tvrdi da je Bosanka) predstavlja Sabina Ćudić. Ono što dijele Forto i Ćudić, osim stranke, jeste kompleks niže vrijednosti koji se očituje u tome da se stide svog imena i svojih korijena. Međutim, Zapad upravo njih dvoje vidi kao paradigmu “idealnog građanina Bosne i Hercegovine”. Ukoliko bi većina Bošnjaka samovoljno pristala na konvertiranje u ateizam, na prihvatanje LGBTIQ+ agende, kao Forto i Ćudićka, ne bi bilo prepreka da Bosna i Hercegovina postane članica EU, pa makar ne ispunila nijedan od 14 prioriteta postavljenih kao uslov za članstvo u EU.

Bošnjak koji se ne želi odreći svoje kulturne, vjerske i nacionalne pripadnosti je nepoželjan faktor u EU obitelji. Poseban naglasak je na vjerskoj pripadnosti, odnosno “konzervativnim islamskim vrijednostima”. Islamske vrijednosti koje se baziraju na afirmaciji porodičnih vrijednosti, odbacivanjem seksualne nastranosti, odbacivanjem moralne relativizacije, odbacivanjem relativizacije istine itd. – jednostavno dolaze u sukob sa svim onim vrijednostima na kojima je Evropa izgrađena od francuske građanske revolucije do danas.

Mnogi EU jurišnici podastiru tezu kako Evropa nema problema s islamofobijom i muslimanima, navodeći kako veliki broj muslimana živi u Evropi. Međutim, ono što se krije jeste da se od tih muslimana zahtijevala asimilacija, pa zato u Berlinu postoji džamija na kojoj je okačena LGBTIQ+ zastava s natpisom Love is love. Zato imamo imame koji su homoseksualci, a to je strogo zabranjeno i kažnjivo u islamu.

Poltronsko nastrojeni muslimani, asimilirani u ovakve koncepte, koji ujedno prekrajaju islamske vrijednosti, posebno su poželjni u EU. Ukoliko će neko ko se smatra muslimanom imati identične stavove kao i neko ko se smatra ateistom, onda se može postaviti pitanje koja je suštinska razlika između njih.

Za Evropu takvi muslimani nisu problem, nego ovi kojima je okružen Bakir Izetbegović. Mnogi članovi osmorke se, također, smatraju muslimanima, ali oni predstavljaju te “asimilirane, poltronsko-pitome” muslimane koji su prihvatljivi u EU. Sada dolazimo do ključnog razloga zašto Zapad (SAD i EU) insistira na pravljenju vlasti osmorke s HDZ-om, jer profil političara koji se smatraju muslimanima u osmorci jesu oni koji su za EU poželjni muslimani. Drugim riječima, to su muslimani koji se suštinski ne bore za islamske vrijednosti, nego islam prilagođavaju evropskom postmodernističkom sistemu vrijednosti. Takav Bošnjak je poželjan Bošnjak, takav musliman je poželjan musliman, jer on ima kompleks niže vrijednosti koji osigurava da će prihvatiti sve što mu Zapad servira.

Da se politički planovi zapadnih centara moći protiv “Bakirovih islamiziranih momaka” već uveliko ostvaruju, pokazuje i najavljivanje potpisivanja koalicijskog sporazuma između “poželjnih Bošnjaka” i “legitimnih Hrvata”. Potpisivanje sporazuma osmorke i HDZ-a, na Dan državnosti Bosne i Hercegovine, koji se poklapa s događajem jeftine rasprodaje tzv. Crni petak, nije ništa drugo već prevrat u režiji stranih centara moći, koji su odlučili ne samo nametnuti aparthejdske izmjene izbornog zakona na štetu Bošnjaka već i uskratiti Bošnjacima pravo na političku reprezentaciju. Umjesto da Bošnjaci u porodičnoj atmosferi proslave jedan od najbitnijih praznika u historiji Bosne i Hercegovine, nažalost, imat će “privilegiju” da uživo prate izdaju interesa Bosne i Hercegovine. Nije slučajno da je najavljeno potpisivanje sporazuma između dželata (Čovića) i Judinih sinova (Konakovića, Nikšića, Efendića, Kasumovića, Ogreševića, Kukića, Forte i Marjanovića), baš na Dan Državnosti, i to na dan jeftine rasprodaje (Crni petak). Time nam žele poručiti da su interesi Bošnjaka od Judinih sinova isporučeni (prodani) dušmanima i to po ekskluzivnom sniženju na Crni petak.

Zahvaljujući bošnjačkim plaćenicima i korisnim idiotima, neprijatelji Bosne i Hercegovine imaju razloga za slavlje, jer je osmorka pristala na sve ustupke HDZ-u (izborni zakon, reformu javnog servisa RTV-a, reformu sigurnosno-obavještajnog sistema) kako bi “smjestili” svoje izdajničke stražnjice u udobne fotelje. Pod pokroviteljstvom “britanske i američke ambasade” osmorka je spremna pristati i na Dodikove uslove kako bi “ušla u vlast” i na državnom nivou.

Dakle, strani centri moći su zamislili sljedeće stanje na terenu: da Hrvate zastupa HDZ, stranka koja je dobila najviše hrvatskih glasova, da Srbe zastupa SNSD, također izborni pobjednik, a samo bi Bošnjaci trebali biti uskraćeni za šansu da ih predstavlja stranka kojoj su dali svoje povjerenje u ogromnoj većini.

Nakon brutalne izdaje osmorke Dodik i Čović (dželati) imaju razloga za slavlje, jer prvi put Bošnjaci su na korak da prestanu postojati kao politički faktor u Bosni i Hercegovini. Svjesni su da im niko više neće stajati na putu rušenju države jer se SDA pokazala kao jedina stranka koja je uspješno branila državne interese. Nama ostaje samo nada u “čudo” da će se neko od izdajnika u zadnji tren povući kako bi spasio vlastitu dušu. Ukoliko se to ne dogodi, sve ono što su Čović i Dodik (i stranci) planirali u naredne četiri godine će biti realizirano. Popularna osmorka će ostati zapamćena kao izdajnička koalicija koja je pomogla neprijateljima države da ostvare sve velikosrpske i velikohrvatske planove (secesiju, treći entitet) bez ispaljenog metka, iako su naši šehidi dali svoje živote da se to ne dogodi.