Emir i Nirveta Trnjanin, povratnici iz Švedske u Bosnu, vlasnici su restorana „Ena“ smještenog u srcu Prijedora. Ovaj restoran, u kojem je trenutno šestereo zaposlenih, odlikuje se dekorom inspirisanim autentičnom bosanskom sobom, a nudi tradicionalna bosanska jela i bosansku kahvu posluženu u džezvi. Restoran „Ena“ je spoj tradicije i modernizma, evocira jednima lijepe uspomene na stara vremena, dok drugima pruža mali prozor u prošlost koju nisu doživjeli, ali su o njenoj ljepoti mnogo čuli.
Emir i Nirveta Trnjanin primjer su da se, uz mnogo volje i truda, sve može postići. U centru ovog lijepoh bh. grada odlučili su otvoriti mesnicu i restoran, a već dugi niz godina uspješno ugošćavaju kako Prijedorčane, tako i sve koji na ovaj kraj lijepe Krajine navrate.
„U Bosnu smo se vratili 2003. godine iz Švedske jer tamo nismo mogli ostati, no nismo se baš ni pretjerano borili da ostanemo jer nam je sva porodica bila u Bosni, a duša je tamo gdje su tvoji voljeni“, počinje Nirveta svoju priču o uspjehu jednog povratnika za Stav.
Odmah pri dolasku u Bosnu i Hercegovinu, Nirveta i njen suprug, po profesiji mesar, a sada i predsjednik MIZ-a u Prijedoru, odlučili su otvoriti svoju mesnicu u Prijedoru koja uspješno radi već pune dvije decenije. Nedugo poslije otvaranja mesnice, uslijedilo je i otvaranje restorana u dvorištu Čaršijske džamije.
„Nakon što smo otvorili mesnicu, pojavila se ideja mog supruga i njegovog prijatelja, imama u Čaršijskoj džamiji da otvorimo restoran u prostoru koji je bio prazan otkako je ta džamija otvorena. Napokon 2013. godine se odlučujemo na taj korak, započinjemo pripreme i zvanično otvaramo restoran u šestom mjesecu te iste godine“, objašnjava nam Nirveta.
Ime „Ena“ nije neka slučajnost. Naime, Emir je imao ideju da „posudi“ početno slovo imena svakog od članova njegove porodice, te su tako i došli do imena ENA za svoj lokal. Vlasnici ističu kako je porodica njihov stub, te su htjeli da se to odrazi i na samom imenu njihovog restorana, čineći da tako nikada ne zaborave zbog koga se trude, i zbog koga su oni tu gdje jesu.
Nirveta je, do otvaranja svog restorana, stekla značajno iskustvo u oblasti ugostiteljstva radeći u Njemačkoj. Kada je odlučila otvoriti svoj restoran, za nju je bila bitna isključivo tradicionalna bosanska hrana, baš onako kako je naučila od svoje mame, a njena mama od svoje mame, pa se tako ova kulinarska tradicija nastavlja kroz generacije i generacije – a kuhinja je, itekako, dio kulturnog identiteta jednoga naroda. No, osim tradicionalne bosanske hrane, ovaj restoran se izdvaja i po još nečemu specifičnom.
„Uz jela koja nudimo, a to su tradicionalna bosanska jela, stara bosanska kuhinja, za mene je samo imalo smisla učiniti enterijer odgovarajućim, odnosno bili smo inspirisani starim bosanskim sobama, to je donijelo neku posebnu atmosferu našem restoranu; o čemu svjedočim ne samo ja, već i brojni naši gosti“, kaže Nirveta.
Osim toga što su temelji bosanski, a islam je veliki dio kulture i tradicije bosanskog naroda, vlasnici restorana „Ena“ ne služe alkoholna pića, te su kao takvi raritet u manjem bh. entitetu.
„Suprug i ja smo skupa odlučili da naš restoran bude bez alkohola — bez obzira gdje bi ga mi izgradili, to je bio neki naš princip, a naročito kada je restoran u dvorištu džamije, zaista, ne priliči“, ističe Nirveta.
Nirveta naglašava kako je početak u mesnici bio jako težak i zahtjevan, no za restoran ne može isto da kaže, dodavajući kako je temelj dobrog i uspješnog posla upravo ljubav prema istom, a u njihovom slučaju ljubav prema državi, prema Bosni i Hercegovini, je neizostavna karika njihovog poslovanja.
„Kada voliš svoju državu, nije ti teško održavati i njegovati njenu tradiciju – mi to radimo kroz hranu i kroz naš ambijent. Svaki narod ima svoju kuhinju, ali mi trebamo čuvati svoju, jer se tako ona prenosi na druge generacije i kada nas jednog dana više ne bude, oni će nastaviti njegovati ono što su nam naši preci u amanet ostavili“, objašnjava Nirveta.
Iako su kroz njihov restoran prošle eminente ličnosti iz mnogih slojeva društva, Nirveta i Emir ne žele izdvojiti nikoga, jer su za njih sve mušterije – njihove mušterije, bez obzira na njihovu pozadinu. Čast im je što njihov restoran posjećuje toliko mnogo ljudi, te dodaju kako im je zadovoljstvo mušterije najbolja nagrada za dobro urađen posao.
„Za nas su svi gosti isti, tu nema nikakvih izdvajanja i izuzetaka; gradonačelnik grada će biti uslužen jednako kao i čovjek koji živi u zgradi prekoputa. Sve naše mušterije moraju biti zadovoljne, to je imperativ našeg poslovanja, bez obzira ko su i šta su“, priča Nirveta.
Dalo bi se reći da je u ugostiteljstvu iznimno jaka konkurencija, što vlasnici restorana „Ena“ ne negiraju, no, istovremeno, kažu kako o tome ne razmišljaju i kako ih to ne zanima, a sve zbog vjere u nafaku, koja ne može biti oduzeta, ni preuzeta.
„Suprug i ja se trudimo, kao i moji uposlenici, svake godine da budemo sve bolji i bolji, kao i uspješniji. Naravno da postoji konkurencija, ali ja o tome pretjerano ne razmišljam. Prepuštam to Gospodaru, jer znam da svako ima svoju nafaku, pa tako i naš restoran koji uspješno radi već deset godina“, dodaje Nirveta.
Pored svog regularnog menija, restoran „Ena“ također svakog ramazana nudi, pažljivo promišljen, ramazanski meni. Pa tako, svake godine u tom periodu, ovaj kuatk Prijedora ispuni se smijehom i radošću, kako dječice, tako i odraslih, čineći ramazansku atmosferu još posebnijom nego što ona, već, i jeste.
