Dino Mustafić, političar u dugom nastanku, javno razočaran u stranku koju je sam osnovao, reditelj i dežurni Twitter komentator prilika u SDA, zgranut je izostankom oduševljenja spram skromnog narodnog veselja posvećenog obilježavanju Dana ustanka naroda Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu.

Pjevala se u središtu Sarajeva komunistička internacionala „Bandiera rossa“ (ital. Crvena zastava). Ironično, ili tragikomično, na balkonu „Evropske kuće“, koju je prošle godine sa šefom Delegacije Evropske unije u BiH Johanom Satlerom predstavio bivši gradonačelnik Abdulah Skaka pjevalo se: „Crvena zastava će pobediti, živeo komunizam!“

Dakle, „Evropska kuća“ trebala je služiti približavanju ka EU, a sada se pjeva nešto što je u EU zabranjeno. Naime, EU je zakonski izjednačila komunizam i fašizam kao dvije pogubne ideologije.

Mi smo ipak ostali razočarani što Mustafić nije potakao i tekstualnu izvedbu „Po šumama i gorama“, jugoslavenski prepjev sovjetske pjesme koja je za ovu prigodu izvedena tek instrumentalno. Štaviše, Mustafić bi trebao biti orginalniji i s više ideološkog takta – očekujemo da usred Sarajeva naredne godine organizira izvedbu „Kaljinke“ i „Kaćuše“, a zašto ne i „Tamo daleko“. Mogao bi za taj poduhvat angažirati zborove ruske i srpske vojske. Plesalo se već „kozaračko kolo“ usred Sarajeva, nije nemoguće da na liniji Marindvor-Kozija ćuprija maršira i Zbor Crvene Armije „Aleksandrov“ i Umetnički ansambl Ministarstva odbrane Srbije „Stanislav Binički“.  

O konceptu, sadržaju i učesnicima koji su taj značajan događaj pretvorili u minornu jugonostalgičarsku priredbu, nekom drugom prilikom, no, Mustafiću dugujemo kratko pojašnjenje o tome gdje se izgubio nekadašnji apetit prema republičkim praznicima.

Nakon što je Milošević preoteo CK SK Srbije, a JNA jurnula ubijati po BiH, pravni i ideološki sljednici rastočenog SKJ nisu podigli opštenarodni ustanak protiv Karadžićevih krvoloka. Kada su SDS-ovi teroristi postavili barikade, partizanski revolucionarni zanos bio je odavno utihnuo. Prethodnici onih koje Mustafić danas optužuje za “karijerizam, besprincipijelnost i neznanje”, osnovali su Savjet za nacionalnu odbranu, koji je organizator Patriotske lige, preteče Armije RBiH.

U međuvremenu su se pojavile nove revolucije, novi antifašistički junaci, heroji našeg djetinjstva. Oni u naše živote nisu uskočili iz partizanskih filmova, već su dio naše stvarnosti i naše živo sjećanje. Oni su naši očevi i braća, naši najbolji prijatelji, nastavnici i komšije. Oni su nosioci posljednjeg oružanog antifašističkog ustanka u Evropi i o njima su ovisili naši životi, opstanak naše zemlje. Zovu se borci Armije R BiH.

Antifašističko naslijeđe nije privatno vlasništvo Dine Mustafića i njegovih partijskih drugova. Dakle, još jednom podvlačimo da je izjednačavanje antifašizma i komunizma nedopustivo i neprihvatljivo. Da ima imalo intelektualnog poštenja (o građanskom moralu nećemo ni govoriti) Mustafić i drugovi nikada ne bi dozvolili da se na balkonu „Evropske kuće“ pjeva „Živeo komunizam“ na italijanskom. Uostalom, zna li Mustafić za Fojbe? Riječ je o jamama u istarskom kršu gdje su Titini partizani bacali italijanske civile. Procjene idu od 4.500 do 6.000 žrtava. Toliko života je koštala Titina verzija „Bandiere rosse“ koju veličaju salonske komunjare po Sarajevu.

Stoga, antifašizam ne može biti osjećanje i ekskluzivna privilegija koju treba prisvojiti sarajevska top-lista titoista. Isto tako, tekovine oslobodilačke borbe Armije RBiH, godišnjice pogibija njenih heroja i datumi bolnih prisjećanja za Bošnjake, nisu dužnost samo onih koje Mustafić etiketira kao SDA-ovske besprincipijelne neznalačke karijeriste.

Dino Mustafić i njegovi partijski drugovi mogli bi prestati ideološki parcelisati antifašističko naslijeđe Bosne i Hercegovine i svoditi ga na komunizam, pa se malo češće pojaviti na Šehidskom mezarju Kovači, rediteljski osmisliti prigodan umjetnički program povodom Dana Armije RBiH, obilježiti godišnjice, obići porodice i mjesta pogibije Devet heroja oslobodilačkog rata.

Čiji antifašisti su komandanti Armije RBiH koji, iako oslobođeni svih optužbi za ratne zločine pred međunarodnim i domaćim sudovima, danas ne smiju putovati, posjetiti svoj zavičaj ni obaviti dženazu svojim saborcima?

Univerzalnu ideju antifašizma, vjeru u slobodu i neprolazno humanističko opredjeljenje, ne može uzurpirati nijedna stranka niti ideološka grupa. Ustanak za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, za politička prava našeg naroda, njegovu zabranjivanu duhovnost i poricano kulturno sebstvo, bio je ustanak naših očeva.

To je ustanak koji mi slavimo i revolucija koja će uspjeti Bosni i Hercegovini donijeti trajni mir, stabilnost i evroatlansko članstvo.

Zato, smrt fašizmu i sloboda narodu uz Allah imanet razmaženim budžetskim pijavicama grada Sarajeva!