Turski zrakoplovni i odbrambeni sektor postigao je značajnu prekretnicu prvim letom domaćeg borbenog zrakoplova KAAN. Letjelica pete generacije "dostigla je visinu od 8.000 stopa i postigla brzinu od 230 čvorova", navodi se u izjavi na web stranici Turkish Aerospace Industries (TAI), firme koja proizvodi KAAN. Let je trajao ukupno 13 minuta.

Ovaj događaj označava historijski trenutak koji naglašava rastuće sposobnosti Turske u razvoju naprednih vojnih tehnologija i učvršćuje njenu poziciju ključnog igrača u globalnom odbrambenom krajoliku. Ono što je važno, ima veliki potencijal za revitalizaciju statusa regionalne sile Turske i vojnih inovacijskih strategija. Iako bi moglo proći nekoliko godina da KAAN uđe u inventar Turskih oružanih snaga (TSK), to će ojačati težnju za "autonomijom" koja je oblikovala veliku strategiju Turske u tehnologijama odbrambene industrije i Ankari će omogućiti strateško manevriranje u njenim vanjskim poslovima i sigurnosnoj politici. Osim toga, učvrstit će konkurentnost Turske i angažman s drugim zemljama u globalnoj odbrambenoj areni.

KAAN je projekt pokrenut za proizvodnju borbenog zrakoplova dizajniranog i razvijenog s domaćim sposobnostima za zamjenu zrakoplova F-16, koji se planira postupno povući iz inventara turskih zračnih snaga počevši od 2030-ih i za stvaranje radne snage i infrastrukture za projektiranje i razviti ovaj zrakoplov. Iako je sporazum o suradnji između TAI-a i BAE Systemsa potpisan i stupio je na snagu 25. augusta 2017. turska potraga za izgradnjom borbenog zrakoplova seže još dalje.

Ova se historija proteže do ciljeva koje je postavio Mustafa Kemal Atatürk, utemeljitelj Republike Turske, za borbeni zrakoplov i proizvodnju trenažnog i borbenog zrakoplova Nu.D-36 iz 1936. koji je proizveo Nuri Demirağ 1936. uz podršku turskih inženjera. Poteškoće uzrokovane vrlo ograničenom sposobnošću zračnih operacija tokom operacije na Kipru naveli su Tursku da razvije vlastita sredstva i sposobnosti na polju odbrane. Godine 1984., uspostavom Podsekretarijata za odbrambenu industriju, došlo je do historijskog pomaka u politikama odbrambene industrije i turskoj vojnoj inovacijskoj strategiji, s većim naglaskom na istraživanje i razvoj i razvojne projekte koncepta uz standardne politike nabave.

Međutim, niti jedan razvoj nije bio toliko utjecajan u području turskih vojnih inovacija kao što se dogodilo nakon što je predsjednik Recep Tayyip Erdoğan došao na vlast 2002. Erdoğan je proveo tehnološku politiku usmjerenu na domaće i nacionalne projekte, napustivši projekte koji su stvorili političku i geopolitičku ovisnost o stranih zemalja, te je razvoj odbrambene industrije stavio u središte svoje politike usmjerene na razvoj.

Uspjeh poduzetih koraka u odbrambenoj industriji i transformacija Türkiye u igrača kojeg treba ozbiljno shvatiti omogućili su izostanak događaja koji su radikalno uzdrmali sigurnosno okruženje Bliskog istoka. Kako je Turska unapređivala svoju vojnu moć i širila svoje autonomne sposobnosti, njena vojna operativna učinkovitost se povećavala i stekla je sposobnost manevriranja u vanjskoj politici. Tako je Turska postala pravi geopolitički igrač.

Kako su se njene vojne operativne sposobnosti povećavale, vojne inovacije u odbrambenoj industriji su se ubrzavale i Turska je krenula prema većim projektima. Nemogućnost Turske da pristupi vojnim sistemima koji su joj bili potrebni da zadovolji svoje sigurnosne potrebe zbog pogoršanih odnosa sa Zapadom također je djelovala kao katalizator za vojne inovacije i Turska je razvila ambiciozan odbrambeni portfelj. Tako je Turska postigla holistički odbrambeni ekosistem, gradeći vlastitu vojno-industrijsku logiku.

Projekst KAAN ubrzan je nakon povlačenja Türkiye iz konzorcija F-35 nakon kupovine odbrambenog sistema S-400. KAAN, prije poznat kao TF-X, izvorno je planiran kao sredstvo za nadmoć u zraku. Sada je pretvoren u višenamjenski zrakoplov. Sa sposobnostima koje treba steći u tehnološkim područjima kao što su slaba vidljivost, unutarnji prostor za oružje, visoka sposobnost manevriranja, povećana svijest o situaciji i spajanje senzora, Turska ima potencijal zauzeti svoje mjesto među ograničenim brojem zemalja u svijetu, poput SAD-a, Rusije, Kine... koje imaju infrastrukturu i tehnologiju za proizvodnju borbenog zrakoplova pete generacije.

Ovo je također DNK model za filozofiju vojne inovacijske strategije Türkiye. Na primjer, s Baykarovim Kızılelmom, koji je trenutno u probnim letovima i uskoro će biti uključen u tursku vojsku i ANKA-3, koji je nedavno bio u probnom letu, čini se da se koncept "lojalnog pratioca" pojavio kao novo doktrinarno shvatanje turske zračne moći. U tom smislu, oružane letne aktivnosti i operativni modeli borbenih aviona KAAN, Kızılema i ANKA-3 mogli bi biti razvoj koji će promijeniti igru u smislu projiciranja vojne moći Turske u bliskoj budućnosti. Dakle, KAAN ne samo da predstavlja budući DNK turskog vojnog modela inovacija, već također pretvara Tursku u vojnu silu sposobnu proizvoditi vlastite borbene zrakoplove.

KAAN nije ograničen na sposobnost koja jača vojnu moć Turske i odbrambeno-industrijski kompleks. Slično utjecaju koji je turski dron TB2 imao u Libiji, Siriji, Ukrajini i Karabahu, također bi mogao postati sposoban za tursku vojnu diplomatiju. U tom smislu, KAAN je važan ne samo za Tursku, već i za Azerbajdžan i Pakistan. Doista, činjenica da su obje zemlje odlučile sudjelovati u projektu KAAN na određenim razinama posljednjih mjeseci jača potencijal Turske da postane pravi geopolitički igrač na polju odbrambenog sektora.

Ako se projekt uspješno dovrši, imat će višestruki učinak na potencijal vojnog izvoza u zrakoplovstvu, čineći Tursku strateškim partnerom na globalnom odbrambenom tržištu. Ovo ne samo da olakšava integraciju Türkiye u evropsku obrambenu arhitekturu, već također čini Tursku atraktivnim dobavljačem na tržištu alternativne odbrane. KAAN također jača tehnološki suverenitet Turske u skladu s dugogodišnjom Erdoğanovom politikom snažne i autonomne odbrambene industrije i utire put novom ekosistemu političke socijalizacije, postavši cementom turskog državnog identiteta.

Razvoj u odbrambenoj industriji obnavlja narativ koji podupire tradicionalni nacionalizam, stvarajući novi derivat, tehno-nacionalizam. To ne podrazumijeva stavljanje tradicionalnog nacionalizma u stranu; umjesto toga, naglašava hibridnu prirodu nacionalizma u kojem je tehnologija u prvom planu. Erdoğanovo proširenje percepcije domaće i nacionalne odbrambene industrije na cjelokupnu tursku političku geografiju pojačava strateški učinak ovih dostignuća odbrambene industrije.

KAAN stoga nudi novi alat javne diplomatije, kao i revolucionarni pečat vojnim inovacijama turskog vojno-industrijskog kompleksa. KAAN-ov put bio je težak, dug i pun izazova. Međutim, kada se uspješno završi, razina koju je dosegla turska odbrambena industrija neće samo konsolidirati stratešku autonomiju Turske, već će i transformirati Tursku u veliku vojnu silu.

Murat Yeşiltaş je profesor međunarodne politike na Odsjeku za međunarodne odnose na Univerzitetu društvenih znanosti u Ankari. Specijalizirao se za proučavanje međunarodne sigurnosti, terorizma, geopolitike i turske vanjske politike. Yeşiltaş također radi kao direktor istraživanja vanjske politike u SETA-i a ovaj je komentar napisao za Daily Sabah.