Svaka nauka kroz svoj razvoj imala je periode i predstavnike koji svoj naučni rad, sredstva i dostignuća stavljaju u službu teritorijalnih, rasnih, političkih, ekonomskih, kulturnih pretenzija jednog naroda ili države nad drugima.

Malo je poznato da je upravo geografija, odnosno jedan njen pravac u 19. stoljeću postao platforma na kojoj će se kasnije razviti njemački fašizam. To je bio tragični put od geografskog determinizma do nacionalizma. Geografski determinizam bio je prirodnogeografski pravac u geografiji čiji je začetnik bio najpoznatiji njemački antropogeograf F. Racel. Njegov balkanski dvojnik bio je srbijanski geograf Jovan Cvijić.

Jovan Cvijić je jedna od najmarkantnijih intelektualnih pojava na južnoslavenskim prostorima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Pored geografije, njegova istraživanja su bila plodonosna na području geologije, geomorfologije, etnografije, sociologije. Rođen je 12.10.1865. godine u Loznici, a umro u 62. godini života, 16.01.1927. godine u Beogradu.

Osnovao je Geografski zavod Filozofskog fakulteta 1893. godine i bio njegov upravnik od osnivanja do smrti. Zajedno sa grupom geografa i prirodnjaka osnovao je Srpsko geografsko društvo 1910. godine. Bio je predsjednik ovog društva od osnivanja do smrti. Bio je dva puta rektor Beogradskog univerziteta, 1906/07 i 1919/20.

Pojedini njegovi stavovi su bili isključivi i na uštrb prava i identiteta susjednih naroda i država. On se zalagao za proširenje Srbije na Makedoniju i izlazak na Jadran zauzimanjem teritorije sjeverne Albanije.



Kao što su prisutna svojatanja Bosne i Hercegovine od strane susjedne Hrvatske kroz sintagme „Bosna - najstarija hrvatska zemlja“ i to da smo „cvijeće hrvatskog naroda“,  tako je Cvijić razradio ideje Ilije Garašanina kroz svoja obimna istraživanja.

Cvijić smatra Bosnu i Hercegovinu „centralnom oblasti za čisto srpsku rasu“. U svom djelu „Aneksija Bosne i Hercegovine i srpsko pitanje“ iz 1908. godine Cvijić piše: „Bosna i Hercegovina je po vrednosti naroda, po njegovom centralnom položaju u etnografskoj masi srpsko-hrvatskoga naroda i po zgodnoj mešavini pravoslavnih i katolika ključ srpskoga problema. Bez njih ne može biti veće srpske države. One su najvažnija oblast i za rešavanje srpsko-hrvatskoga i time Jugoslovenskoga pitanja“.

On poručuje da se „srpski problem mora rešiti silom“.

Cvijićeva nacionalistička terminilogija je i dalje prisutna u obrazovnom sistemu u manjem bh entitetu kroz nazive škola, te kroz postojanje „Katedre srpskih zemalja“ na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Banja Luci, a isti termin, odnosno poglavlje, nalazi se i u udžbeniku geografije, za deveti razred.

Prisjetimo se da su predstavnici bosanskih Srba tokom rata na pregovorima i u drugim prilikama najčešće u svom prisustvu su imali geografske karte. Također, posebna tema je promjena toponima, oronima i naziva gradova čime se utiče jako negativno na percepciju prošlosti i identiteta.

Cvijić je jedna od ključnih srpskih ličnosti iz akademske zajednice koja je dala veliki doprinos u transformaciji Načertanija u Veliku Srbiji, odnosno Srpski svet kojem zadnjih godina u Beogradu tepaju Otvoreni Balkan.