Ptica može letjeti dvama krilima, ne može jednim. Tako i jedna zajednica mora imati dva krila, dvije pozicije... Ne usuđujemo se tumačiti Njegove Riječi, ali one kur’anske “sve stvaramo u parovima” prilično su jasne. Moglo bi se teoretizirati i filozofirati o binarnim opozicijama, na njima je, recimo, utemeljen lijep govor, a ima li ljepšeg od poezije?! Poezije, ne stihoklepstva. Nećemo teoretizirati, ali dozvolite nam da savjetujemo – da li je nešto poezija ili nije, prepoznat ćete tako što ćete uvidjeti ima li u pjesničkom tekstu binarnih opozicija ili nema. A šta dobra pjesma može napraviti u našim unutarnjim svjetovima... Kakav je to blagoslov...

No, nemamo vremena za penjanje na Parnas, boriti nam se za opstanak bošnjačke kulture i bosanske metakulture. Ni jedna ni druga ne mogu opstati bez bosanske države, a da bi bosanska država opstala, vrlo je važno da pored desnog ili konzervativnog / nacionalnog političkog krila postoji i lijevo ili građansko.

Moglo bi se reći da je nositelj političkih vrijednosti imanentnih konzervativnom ideološkom obzorju, Stranka demokratske akcije, ne samo politička partija nego civilizacijska vrijednost na evropskom nivou. Nije pretjerivanje niti pridavanje pretjerane važnosti Bošnjacima i njihovim političkim predstavnicima. Jer SDA je uspjela od naroda percipiranog kao vjerska skupina stvoriti politički subjekt na Balkanu, time i u Evropi. Nimalo bezazlen poduhvat, složit ćete se. I ne postoji nikakva dilema da li je SDA, osim što je dominantno bošnjačka, istovremeno i bosanska. Raison d’etre postojanja SDA jeste opstojnost bosanske države, pa je ona i bosanska.ć

S druge strane, političko djelovanje po važnosti druge bosanske stranke, SDP-a, nije nam oduvijek davalo garanciju da joj je Bosna razlog postojanja. Ipak, od dana kada je srušen jugoslavenski totalitarni sistem do danas, u Bosni i Hercegovini su se kristalizirale političke partije lijeve ideološke orijentacije, u čiju odanost bosanskoj državi nemamo razloga sumnjati. Tu prije svega mislimo na Demokratsku frontu (DF) Željka Komšića i Socijaldemokrate BiH (SDBiH) Envera Bijedića, te manje stranke centra poput Građanskog saveza.

Nije zgoreg napomenuti da su i Komšić i Bijedić bili visokopozicionirani članovi SDP-a. Ali kako  je vrijeme prolazilo, sve više se iz njihovog djelovanja dalo primijetiti da prave korak od socijalizma, kao bazične ideologije SDP-a, ka evropskoj “verziji” ideja socijalizma, odnosno socijaldemokratiji. I to ne samo socijaldemokratiji kao ideološkom okviru baziranom na društveno-ekonomskom vrijednosnom sustavu nego ka socijaldemokratiji kao ideji prema kojoj svi akteri jedne zajednice imaju pravo učestvovati u ostvarivanju zajedničkih interesa koji neće u drugi plan zapostaviti njihove partikularne interese, bilo da se radi o većini ili manjini.

Odnos SDP-a, s jedne, i DF-a i SDBiH, s druge strane, spram pitanja “Država pa kultura ili kultura pa država?” možda najbolje govori o bitnim razlikama te dvije političke grupacije. Podsjetimo se šta je navelo Željka Komšića i Envera Bijedića da napuste SDP i krenu svojim putem.

Željko Komšić uvidio je suštinu problema nakon jednog sastanka Glavnog odbora SDP-a, na kojem mu je na pitanje: “Da li je vama važnija partija ili država?” Damir Hadžić lakonski odgovorio: “Pa partija.” Iako je i prije osjetio da dosta toga ne štima u SDP-u, da ta partija nije okvir u kojem se može boriti za vrijednosti u koje snažno vjeruje (građanska Bosna), taj sastanak bio je presudan da dobije “crno na bijelo” šta je, zapravo, SDP.

Enver Bijedić napustit će SDP iz sličnih razloga. Partijski interes SDP-a, a zarad poštivanja želja Naše stranke i NiP-a Elmedina Konakovića, nakon izbora 2018. bio je ne koalirati sa SDA niti na jednom nivou vlasti. Podsjetimo, SDP je 2018. pobijedio na Tuzlanskom kantonu, ali Predsjedništvo SDP-a nije dozvolilo Bijediću da sa SDA napravi koaliciju i formira kantonalnu vladu. Tada i Bijedić, čije porodično ideološko nasljeđe jeste lijeve orijentacije, ali nipošto uvijek  socijalističke, inače poznat kao za ljevičara isuviše otvorenog za samostalno poduzetništvo (da ne kažemo kapitalizam), shvata da je SDP anahrona partija, bez sluha za duh vremena (konstanta duha vremena je uvijek i samo promjena), odlučuje ju napustiti i formirati vlastitu stranku.

Dva politička događaja na koje se kratko osvrnusmo pokrenula su proces formiranja političkih partija zapadnoevropske socijaldemokratske orijentacije koje sa SDP-om, partijom nastalom iz Saveza komunista Bosne i Hercegovine, imaju samo deklarativnu sličnost kroz pripadnost lijevom ideološkom obzorju i ništa više. DF i SDBiH ona su politička snaga lijevog bloka koja je potrebna Bosni i Hercegovini.

A upravo to je genijalno prihvaćeno u stožernoj bosanskoj stranci, SDA, koja je širom otvorila vrata  svim probosanskim opcijama da se ujedine u odbrani države. Poziv su prihvatile upravo spomenute dvije političke partije. Istina, koalicija nije formalna, ali jeste suštinska. Suštinska je po tome što su DF i SDBiH prihvatile da je bošnjačka kultura centripetalna sila koja ne dozvoljava raspad Bosne i u svojoj političkoj borbi ne uključuju narativne strategije koje minimiziraju ili čak skroz negiraju važnost religije i tradicije Bošnjaka, a što na dnevnom nivou radi sarajevska trojka.

To ne znači da su DF i SDBiH ideološki bliske SDA. Ali dobitna kombinacija ideološke trijade SDA – DF – SDBiH upravo je u tome što će sinergijskim djelovanjem jedni drugima pomoći da se bore i za kulturu i za državu podjednako.

Prepoznavanjem kulturno-ideoloških kvaliteta DF-a i SDBIH i koordiniranim djelovanjem s njima, SDA je pokazala i moć i širinu liberalno-konzervativne ideologije, kojoj prirodom svojom pripada. Izjave lidera SDA Bakira Izetbegovića o “četvrtom stubu Bosne i Hercegovine” (uz tri etno-nacionalna konstituenta), o važnosti političkih prava “građana kojima nije bitan etnički koncept” samo potvrđuju odlučnost slijeđenja bazičnih ideoloških i političkih opredjeljenja utemeljitelja SDA Alije Izetbegovića da se “stepen demokratije mjeri odnosom većine prema manjini”.

Zato su predstojeći opći izbori u oktobru ove godine možda prvi izbori na kojima patriotski opredijeljeni građani različitih ideoloških profila mogu glasati za jedan politički blok, iako to formalno on nije. Imamo priliku, sve bosanske patriote, ojačati vlastitu poziciju – centra. Desnog (SDA) i lijevog (DF, SDBiH) centra. Sve ostalo je, valjda su politički događaji u protekle dvije godine pokazali, opasno eksperimentiranje s budućnošću svih nas.