U Parlamentu Bosne i Hercegovine naredne četiri godine Demokratska fronta imat će tri zastupnika. Svoje su mandate obnovili Zlatan Begić i Vlatko Glavaš, a zbog kompenzacijskog mandata, pridružit će im se i Milan Dunović, koji trenutno obavlja dužnost potpredsjednika entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

Lijep je to izborni uspjeh stranke kojoj su iz takozvane opozicije pred početak kampanje predviđali gašenje i nestanak s političke scene. U Predstavnički dom tako će ponovo Vlatko Glavaš, nekadašnji fudbaler, trener, bivši kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Vlatko Glavaš rođen je drugog septembra 1962. u Bugojnu. Fudbalsku je karijeru Glavaš počeo u bugojanskoj “Iskri”. Pred početak Agresije na Bosnu i Hercegovinu odlazi u Njemačku, gdje igra za RW “Essen”, “Wuppertaler” SV, a od 1993. do 1997. godine igra u “Fortuni” iz Düsseldorfa. Igračku karijeru završava u Osijeku 1999. godine.

Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je šest takmičarskih utakmica između 1996. i 1997. godine. Bio je trener u stručnom štabu reprezentacije Bosne i Hercegovine za vrijeme selektorskog mandata Blaža Sliškovića. Samostalno je kao trener vodio sarajevski “Olimpik”, tuzlansku “Slobodu”, zenički “Čelik” i hrvatski “Vinogradar”.

Oproštajnu utakmicu odigrao je u utakmici protiv reprezentacije Svijeta 2000. u Sarajevu. Vlatko Glavaš prvi je kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine, a u autobiografiji “Kapiten jednog teškog vremena” otkrio je kako je dobio poziv u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nazvao ga je rahmetli Alija Izetbegović, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva RBiH, i pitao ga: “Vlatko, želiš li igrati za Bosnu i Hercegovinu?” Glavaš je odgovorio: “Predsjedniče, ja nemam rezervne domovine! Ja ću nositi grb moje zemlje jer tu sam rođen, tu ću i umrijeti i moj odgovor je DA.”

Nakon što je prihvatio poziv neki od rođaka i pojedini prijatelji nisu bili zadovoljni njegovom odlukom, dobijao je prijeteće poruke i pisma, kazano mu je da njegova djeca nisu bila sigurna u školi. Svima je odgovarao isto. “Bio sam kapiten tima u jednom teškom vremenu, kada mnogi nisu htjeli da igraju za Bosnu i Hercegovinu. Nisu vjerovali da ćemo uopće imati reprezentaciju. Uvijek sam govorio, a i danas kažem, nikad nisam imao rezervnu domovinu. Moja jedna i jedina domovina je Bosna i Hercegovina, a moje Bugojno je bilo i ostalo u Bosni i Hercegovini, tako sam i rekao prvom predsjedniku Republike Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću kada me je pitao hoću li se odazvati pozivu u reprezentaciju.”

S Glavašem smo razgovarali nakon što je Centralna izborna komisija potvrdila rezultate izbora za Parlament Bosne i Hercegovine, u kojem će Glavaš imati još jedan četverogodišnji mandat.

GLAVAŠ: Prije svega, želim da se zahvalim svim onim ljudima koji su mi dali podršku. Na početku kampanje mislim da niko iz Demokratske fronte nije očekivao ovakav rezultat. Priželjkivali smo veliki broj glasova, ali ovako dobar rezultat nismo očekivali. Međutim, kako je predizborna kampanja odmicala, vidjeli smo i osjetili da imamo pravu ideju oko koje smo se okupili da nosimo ideju građanske Bosne i Hercegovine, zemlje svih njenih građana koji ovdje žive, zemlje ravnopravnih ljudi na svakom pedlju ove zemlje. Ideju zemlje bez korupcije, bez mita, zemlje vladavine prava. To je bilo ono što mi je dalo za pravo da vjerujem da smo na pravom putu i na kraju se pokazalo tačnim.

Sigurno da smo napravili dobar rezultat. Ponosan sam na broj glasova koje sam dobio, kada za vas glasa više od sedam hiljada ljudi, i to u sredinama, u kantonima u kojima živi manji broj glasača, onda je to zaista veliko. Sve u svemu, mi u Demokratskoj fronti, i ja kao neko ko je bio nosilac na državnoj listi, moramo biti veoma zadovoljni. Sada želimo da opravdamo ono zbog čega su nam dali povjerenje građani Bosne i Hercegovine i zbog čega su nas birali.

STAV: Parlament Bosne i Hercegovine ne može se pohvaliti pretjerano uspješnim mandatom. Postoje li naznake da bi se to moglo promijeniti u novom sazivu?

GLAVAŠ: Volio bih da su nam protekle četiri godine bile drugačije, međutim, kada pogledamo sve okolnosti, pandemiju kroz koju smo prošli i koja je zaustavila cijeli svijet, ako znamo da je svako društvo bilo dvije godine u blokadi i da ni naša država nije bila izuzetak, jasno je da smo bili u teškoj poziciji. Osim toga, odmah na početku mandata vidjelo se da oni ljudi i one politike koje ne podržavaju Bosnu i Hercegovinu nisu spremni za razgovore o svemu što se tiče napretka i boljitka Bosne i Hercegovine. Oni su htjeli da sve to minimiziraju, jednostavno, radili su sve da nestane ova država. Tu je Demokratska fronta napravila iskorak, od početka smo stajali i bili smo za to da se mora poštovati vladavina prava, da se mora poštovati himna i zastava, da se mora poštovati država Bosna i Hercegovina.

Uspjeli smo da nabolje promijenimo Centralnu izbornu komisiju, uspjeli smo da onemogućimo izmjene Izbornog zakona po volji Hrvatske demokratske zajednice, uspjele su još mnoge naše inicijative koje su vodile ka jačanju Bosne i Hercegovine i boljitku njenih ljudi. Mi smo ponosni na ono što smo radili, ali ukupno gledano, po mom mišljenju, nedovoljno je ono što je u Parlamentu napravljeno za četiri godine. Želim da vjerujem da će sada, kada dođu novi ljudi i nove političke snage u Parlament Bosne i Hercegovine, pokušati drugačije pričati i raditi i da će ljudi shvatiti da moramo raditi u interesu onih koji su nas birali.

Moram još reći i da mi je drago da sam, kao sportaš, uspio u nakani da prođu mnoge moje inicijative, da se izdvoji dosta finansijskih sredstava za sportaše, kako za timove, tako i za pojedince. Uradio sam onoliko koliko sam mogao i koliko su mi dopuštali, koristio sam svaku priliku da ih podsjetim, “maltretirao” sam ih, disao sam im za vratom, sve kako bi pomogli našim sportašima. Na kraju se isplatilo jer smo nagradili i pomogli one koji su promovirali Bosnu i Hercegovinu. Ne treba zaboraviti da jedino naši sportaši trenutno promoviraju na pravi način ovu državu u svijetu, oni pokazuju njenu ljepšu sliku. To je moj doprinos na koji sam iznimno ponosan.

STAV: Pred nama su dani razgovora i pregovora o koalicijama koje bi trebale dati novu vlast. U kojem će pravcu ići Demokratska fronta?

GLAVAŠ: Sigurno je da je sada to goruća tema i da svi iščekuju pregovore o formiranju vlasti i njihov epilog. Sigurno je da će Demokratska fronta u što skorije vrijeme odrediti svoje ciljeve i pravce prema kojima ćemo ići i sigurno je da nećemo odustajati od toga. O tome ćemo se odrediti na sjednici Predsjedništva Demokratske fronte.

Svi oni koji budu podržavali ovaj put i ovu inicijativu građanske Bosne i Hercegovine su naši mogući partneri. Mi smo pokrenuli inicijativu nazvanu “Milion potpisa za građansku Bosnu i Hercegovinu”, što bi trebala da bude inicijativa svih onih koji vole ovu zemlju bez obzira na ime i iz koje političke opcije dolaze. Trebalo bi da je svi potpišu, da pokažemo koliko nas ima, da pokažemo da ima puno više nas koji volimo ovu zemlju od onih koji je ne vole. Sigurno je da ćemo gledati tom pravcu kada je u pitanju formiranje vlasti.

Meni je žao što je politika takva da ne možete sami funkcionirati, da morate nekada koalirati i s onima s kojima možda i ne bi koalirali, s onima koji imaju neke stavove koji se vama baš i ne sviđaju ili vam nisu bliski. Mi ćemo uskoro obznaniti s kim ćemo i u kojem pravcu ići i svi mi koji smo izabrani u ime Demokratske fronte ćemo tako i djelovati.

STAV: Iz Hrvatske demokratske zajednice su kategorični u tvrdnji da sa Demokratskom frontom neće ni po koju cijenu?

GLAVAŠ: Imaju pravo da to kažu, to je njihov stav. Ako oni tako misle, onda mi tu nemamo šta komentarisati. Ali moraju znati da se naš stav, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i njena budućnost, neće promijeniti.

STAV: Kako inače gledate na politiku HDZ-a?

GLAVAŠ: Mislim da to nije politika svih Hrvata u Bosni i Hercegovini. To je politika samo jednog dijela i politika rukovodstva stranke. Mi nemamo ništa niti ćemo ikada imati išta protiv ljudi, protiv bilo kojeg čovjeka na bilo kojem dijelu Bosne i Hercegovine, ali ćemo uvijek biti protiv politika. Vidjelo se dobro da su oni bili protiv Bosne i Hercegovine, pogotovo su u posljednje vrijeme oni i SNSD tako nastupali pa nikakva odluka važna za budućnost Bosne i Hercegovine nije mogla biti donesena.

STAV: HDZ i njihovi sateliti najavljuju proglašavanje Željka Komšića nepoželjnim na područjima na kojima drže vlast. Za njih je on nelegitiman, a evo, sada pokušavaju da ga proglase i nelegalnim?

GLAVAŠ: Strašno me to vrijeđa. Ko danas ima pravo da sebe proglasi jedinim predstavnikom, jedinim predsjednikom, sultanom, ko ima pravo da nekome bude vožd? Ko to ima pravo, kakav je to mentalni sklop da određuje ko je veći Hrvat, veći Bošnjak ili veći Srbin od nekog drugog? Ne vidim da postoji neko ko danas ima to pravo. I Željko Komšić i ja dolazimo iz hrvatskog naroda, ponosim se time jer sam Hrvat, jer sam katolik, tako sam odgojen i s te strane se ništa ne mijenja u mom životu.

Ali mi smo svi rođeni u Bosni i Hercegovini, mi nemamo rezervnu zemlju i ja se tako ponašam. Ne smatram da sam time ikoga uvrijedio niti sam zbog tog stava bitniji ili manje važan, za mene ne postoji neko ko može reći da je nečiji vođa. Da je zaista tako kako tvrdi ta gospoda, onda Željko Komšić uopće ne bi bio problem.

STAV: Jesu li zaista Hrvati u Bosni i Hercegovini ugroženi, jesu li majorizirani?

GLAVAŠ: Mi jesmo malobrojan narod, to je činjenica. Ali kada pogledamo političke pozicije koje drže Hrvati, od kantona, preko Federacije do državnog nivoa, ispada da su ravnopravni ili mnogo ravnopravniji od onih koji su većinski narod u ovoj zemlji.

STAV: Izborni rezultat Stranke demokratske akcije je zanimljiv. Ubjedljiva pobjeda stranke, ali poraz predsjednika u izbornoj utrci za člana Predsjedništva BiH?

GLAVAŠ: Očigledno je kako je i Bakir Izetbegović bio svjestan da će teško pobijediti. Sportaš sam, znam da je nemoguće da jedan igra utakmicu protiv jedanaest. Nije on mogao tada, kao lider najjače stranke u Bosni i Hercegovini, reći da neće izaći na izbore ili da će, kada je ušao u trku, reći da će izgubiti. Stranka demokratske akcije je napravila izvanredan rezultat, ali u stranci trebaju analizirati zašto ljudi koji su glasali za SDA nisu glasali za Izetbegovića, odnosno, zašto nisu u tolikom broju glasali za Izetbegovića. Takve stvari se dešavaju, iako izgledaju neobične, i Denis Bećirović je iskoristio priliku i pobijedio u utrci za kao člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Izuzmemo li Predsjedništvo, SDA je na svim drugim nivoima najjača stranka i mora se računati na njih.

STAV: Na što računa takozvana trojka. Nadaju se ulasku u vlast, kažu da sa SDA neće, ali da moraju s HDZ-om?

GLAVAŠ: Nije to jedina njihova izjava koja je nelogična, davali su mnogo izjava koje nisu validne. Ista je ta tzv. Trojka prije pet-šest mjeseci najavljivala da će oni ugasiti Demokratsku frontu i Željka Komšića. Danas Demokratska fronta i Željko Komšić stoje bolje i od tih stranaka i od njihovih nazovilidera koji su najavljivali gašenje DF-a. Mene od njih ništa ne iznenađuje, oni tako komuniciraju, stvaraju sebi manevarski prostor za nešto drugo. Vidjet ćemo mi uskoro šta namjeravaju. Ne bi me iznenadilo da svi ti koji tako pričaju ne odu u koaliciju upravo sa SDA, sa strankom za koju tvrde da s njom nikada ne bi koalirali.

STAV: Mislite da je izgledan takav scenarij?

GLAVAŠ: U politici se nikada ne može reći da se nešto neće desiti. Meni je trebalo vremena da shvatim zašto je stanje u restoranu državnog Parlamenta drugačije od onoga što vidimo kada se preselimo u salu u kojoj zasjeda Parlament. Kada se glasa u onim klupama, stvari su puno drugačije. Tada sam i ja shvatio da treba malo drugačije komunicirati i ne vidim razloga da se radi drugačije. Ali dobro, svi koji misle da se može tako, da se može politički djelovati s kategoričkim odbijanjem, neka probaju. Mi ćemo i dalje ostati ono što jesmo, raditi ono što radimo, nama nije nikakav problem biti opozicija. Radimo samo ono što je interesu Bosne i Hercegovine, želimo da ostavimo nešto onima koji dolaze iza nas. Bosne i Hercegovine je bilo i bit će i prije i poslije nas i to nikakva koalicija ili pozicija neće promijeniti.

STAV: Šta je, kada danas pogledate na to, bila Vaša odluka da igrate za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, hrabrost ili ludost? Ili je to, zapravo, put kojim svi trebamo ići, zajedno u jednom dresu?

GLAVAŠ: Kada pričamo iz ovog ugla, nakon 28 godina, ne znam je li to bila hrabrost ili ludost. Moram biti iskren, ja sam svoj put birao, tada da sam ga odabrao i birat ću ga dok sam god živ. Moj se put zove Bosna i Hercegovina. Da je to bilo teško, postalo mi je jasno dvije noći poslije te utakmice 1994. godine. Tada sam shvatio šta sam i kako uradio. Poslije svih tih teškoća koje sam prouzrokovao svojoj familiji, svojim pokojnim roditeljima, onima koji su razmišljali na isti način na koji ja razmišljam, u tom ratu koji nam se desio a nismo za njega bili krivi mi obični ljudi. Moja moralna obaveza, moja želja, sve ono što mene vuče ovim prostorima i sve ono što su me moji pokojni roditelji naučili i kako su me odgojili bilo je sadržano u toj odluci.

I sutra da se ponovo rodim, poslije svih tih stvari koje su mi se desile, opet bih igrao za Bosnu i Hercegovinu. Jer je to jedino što je ispravno. Moji pokojni roditelji su živjeli i umrli znajući to, bili su svjesni da sam napravio nešto dobro za Bosnu i Hercegovinu. A toliko sam im napravio problema zbog te svoje odluke. Nisam ja bio jedini, siguran sam da ima još puno ljudi koji bi napravili isto, koji bi se odlučili na isti korak. Ali se desilo da sam u tom trenutku ja bio prvi nebošnjak koji je zaigrao za Bosnu i Hercegovinu. Taj mi podatak nije bio bitan, nisam se time vodio, da tako ostanem zapamćen jednostavno sam tako želio.

Kada danas o tome pričam, sve mi se to vraća i uvijek pomislim prvo na svoje roditelje koju su umrli ponosni zbog onoga što sam napravio za ovu zemlju. Jer samo neko ko je rođen na ovim prostorima to razumije. Takav neko imao je želju i volju, bio je ponosan da igra za zemlju iz koje su moji preci, odakle sam ja. Za zemlju u kojoj sam nastao i u kojoj ću nestati.