STAV: Koje je Vaše stajalište povodom inicijative Damira Arnauta o “preimenovanju ulica, škola i drugih javnih površina” koja je izazvala negodovanje javnosti i brojne reakcije zbog izjednačavanja ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata s imenima poput Huseina ef. Đoze i Mustafe Busuladžića?
IZETBEGOVIĆ: I Muhameda ef. Pandže, da ne zaboravimo i prevodioca Kur'ana čiji se primjerak nalazio u skoro svakoj muslimanskoj kući. Busuladžić, Đozo i Pandža su u tadašnjem globalnom i historijskom kontekstu napravili pogrešne izbore, kao i milioni drugih ljudi, a među njima hiljade uglednih intelektualaca. Recimo, poput Martina Heideggera, Ezre Pounda ili Ive Andrića, a po svakom od njih su nazvane ulice, univerziteti, nagrade.
U to vrijeme se Velika Britanija bavila islamskim svijetom tako da je unosila razdor između Arapa i Turaka, izazivala sukobe i snažno podržavala osnivanje Izraela na teritoriji Palestine. Hitler je bio protivnik Engleza i nije se još uvijek znalo za zločine koje je njegov režim činio nad Jevrejima. Hitler je bio i protivnik Staljina, a zločini Staljinovog režima nad muslimanima u tadašnjem SSSR-u bili su neupitni. Dakle, napravili su pogrešne izbore iz neznanja i želje da se uz nekog jakog suprotstave silama koje su u to vrijeme činile nepravdu i nanosile patnju muslimanima i muslimanskim narodima. Busuladžić je svoju mladalačku grešku platio glavom, Đozo i Pandža slobodom. Dvojica potonjih izdržali su kazne, bili amnestirani, zatim dali veliki doprinos radu Islamske zajednice, ali i tadašnjoj jugoslavenskoj zajednici. Narod ih s pravom pamti kao muslimanske uglednike i prvake koji nipošto ne mogu biti stavljeni u isti koš s ratnim zločincima i ubicama.
STAV: Zašto su SDA zastupnici podržali inicijativu Damira Arnauta?
IZETBEGOVIĆ: Zato što predlagač nije pročitao na sjednici Predstavničkog doma obrazloženje inicijative, a u njemu su pomenuti Busuladžić, Pandža i Đozo. Sama je inicijativa dobra, i dobro je što je podržana u Domu, ali nije dobro niti korektno licitirati s imenima. To je posao historičara, stručnih komisija, a ne politički opredijeljenih parlamentaraca.
STAV: Koji je stav SDA spram raznih inicijativa koje ciljaju da se iz javnog života isključe zaslužni Bošnjaci? Imate li osjećaj da je riječ o općoj strategiji relativizacije uloga i u Drugom svjetskom ratu i tokom odbrambenog rata u periodu od 1992. do 1995. godine? Naime, isti oni koji problematiziraju pojedine biografije iz Drugog svjetskog rata problematiziraju i sam karakter Agresije na BiH devedesetih godina 20. stoljeća.
IZETBEGOVIĆ: Strategija je boriti se za istinu, uporno i dokumentirano. Bošnjaci će uvijek imati neprijatelja, onih koji ih ne razumiju, ili neće da ih razumiju, onih koji ih, i kad se brane, izjednačavaju s agresorima i zločincima. I onih, među njima samima, koji su skloni specifičnoj, u celofan umotanoj izdaji. Takvi dokazuju objektivnost i vlastitu veličinu napadajući na svoje prvake, a time i na svoj narod. Uporan rad SDA ipak daje rezultate – ploča s imenom Radovana Karadžića ne bi bila skinuta sa studentskog doma na Palama da nije bilo uporne, pa i agresivne kampanje SDA. Ne bismo dobili ni dvije historijski važne rezolucije, Kongresa SAD koja je nedavno usvojena i Evropskog parlamenta koja je pred usvajanjem, da nije bilo strategije i upornosti SDA. Konkretno, organizirali smo prošle godine udruženja žrtava rata i pomogli im da napišu pisma u kojima su potcrtali nevjerovatne stvari koje se dešavaju u BiH – negira se genocid, negiraju se presude Haškog tribunala, odlikuju presuđeni ratni zločinci. Zatim smo izvršili distribuciju tih pisama na sve relevantne adrese u svijetu. Pogrebali smo po savjesti predsjednika, premijera, parlamentaraca, i mnogi od njih su reagirali. Dovoljno njih, na dovoljno bitnim pozicijama.
