Fudbaleri Italije savladali su boljim izvođenjem jedanaesteraca selekciju Engleske i drugi put u historiji postali prvaci Evrope.

Reprezentacije Engleske i Italije sinoć su igrale veliko finale Evropskog fudbalskog prvenstva koje je Englezima bilo prvo, a Italijanima četvrto finale tog kontinentalnog takmičenja.

Jedinu titulu prvaka Starog kontinenta Italijani su osvojili daleke 1968. godine. Izabranici Roberta Mancinija već 33 utakmice zaredom su neporaženi, a izabranici Garetha Southgatea su u meč ušli euforični s obzirom na to da su plasmanom u finale već ostvarili historijski uspjeh.

Pravdu na terenu dijelio je arbitar Bjorn Kuipers, koji je tako postao prvi Nizozemac koji je sudio u finalu EURO-a.

Meč na Wembleyju odlično je počeo za Engleze. Centaršut Kierana Trippiera je već u prvom napadu u gol i vodstvo pretvorio Luke Shaw.

Fudbaleri Italije su u nastavku prvog poluvremena prividno preuzeli inicijativu na sredini terena, ali promjene rezultata nije bilo.

Italijani su i u drugom poluvremenu krenuli u napad, ali engleski golman Jordan Pickford sjajno je intervenirao u više navrata, posebno nakon napada Federica Chiese i Marca Verattija.

Gol izjednačenja za Italiju je u 67. minuti utakmice postigao Leonardo Bonucci koji je iskoristio jednu odbijenu loptu i zakucao je u nebranjeni dio mreže.

Do kraja utakmice se rezultat nije mijenjao, pa se odluka o prvaku Evrope čekala u produžecima. Ni u drugom produžetku nije bilo golova, pa je odluka o prvaku Evrope donesena izvođenjem jedanaesteraca.

Više koncentracije i sreće u tom nadmetanju imali su Italijani koji su se tako okitili drugom titulom prvaka Evrope u historiji.

Za 11 metara za Italiju je prvi pucao i gol postigao Dominico Berardi, a Harry Kane je izjednačio. U drugoj seriji je Pickford odbranio udarac Andrea Belottija, a Engleze je u vodstvo doveo Harry Maguire. Leonardo Bonucci je pogodio u trećoj seriji, a Marcus Rashford je pogodio samo stativu. Federico Mernadeschi ponovo dovodi Italiju u vodstvo, a italijanski golman Gianluigi Donnarumma je odbranio udarac Jadona Sancha. U petoj seriji je Jorginho imao šansu da riješi pitanje pobjednika, ali dobro brani Pickford. Za Engleze potom nije pogodio ni Bukayo Saka, pa su Italijani slavili pobjedu rezultatom 3:2.

Kao što je već navedeno, Italija je prvi put osvojila Evropsko nogometno prvenstvo 1968. godine i to na domaćem tlu. Naime, tada se EURO igrao u Italiji od 5. do 10. juna. Kvalifikacije su mogle proći samo četiri reprezentacije, što znači da se odigralo ukupno pet utakmica (dva polufinala, utakmica za treće mjesto, finale i ponovljeno finale).

U samoj završnici su snage odmjerile reprezentacije Italije i Jugoslavije, a nakon prvog finala rezultat je bio 1:1. Pogodak za Jugoslaviju tada je postigao Dragan Džajić u 39. minuti, dok je izjednačio Angelo Domenghini deset minuta prije kraja regularnog toka utakmice.

Ipak, u ponovljenoj završnici Italija je slavila 2:0 golovima Luigija Rive u 12. i Pietra Anastasija u 31. minuti, čime je zasjela na fudbalski tron Evrope. Oba susreta Italije i Jugoslavije odigrana su na Olimpijskom stadionu u Rimu.

Te 1968. godine u utakmici za treće mjesto Engleska je dobila SSSR rezultatom 2:0 i to golovima legendarnih Bobbyja Charltona i Geoffreyja Hursta.

S obzirom na mali broj odigiranih utakmica, interesantno je reći da je za najboljeg strijelca prvenstva proglašen reprezentativac Jugoslavije Dragan Džajić Džaja sa samo dva postignuta gola.

Italijani su poslije toga doživjeli dva poraza u finalima. Naime, 2000. godine su ih savladali Francuzi zlatnim golom, tada je rezultat na semaforu bio 2:1, a 2012. su bolji od njih bili Španci 0:4.