Što je dopušteno Ameru, nije dopušteno volu
Željko Komšić rekao je tokom gostovanja na FTV-u u emisiji Dnevnik D (27. oktobra 2022): “...činjenica jeste da Amerikanci otvoreno guraju izbacivanje SDA iz vlasti. To je ono što mi je rekao Nikšić, to je ono što mi je rekao Efendić. Da se od njih traži da ne idu sa SDA.” Efendić je porekao (naravno da je teško bilo očekivati priznanje) ove Komšićeve riječi na svom Facebook profilu, dok se Nermin Nikšić u vezi s ovim nije oglasio.
Zastrašujuće izgleda naviknutost bošnjačke javnosti na otvoreno uplitanje stranih ambasada u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. U svakoj bi drugoj suverenoj državi riječi tako visoko rangiranog političara poput Komšića bile skandalozne, međutim, kod nas se svodi na to da ništa nije rečeno što javnost već nije znala. Što bi rekao naš narod, Komšić je “otkrio toplu vodu”, kao i onda kada je iznio tezu da Evropska unija ne želi Bosnu i Hercegovinu zato što većinu njenih građana čine muslimani, te da je islamofobija glavni uzrok zašto Bosna i Hercegovina do sada već nije građanska država i članica EU.
Bez obzira na naviknutost u uplitanje u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, ono što dodatno zabrinjava jeste arogantnost američkog ambasadora Michaela Murphyja i Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD-a, koji to otvoreno priznaju. Naime, Ambasada SAD-a u odgovoru na Faktorov upit ukratko tvrdi da jesu razgovarali s političkim liderima i da su “zaprijetili” da svako ko opstruira formiranje vlasti jeste onaj koga SAD smatra odgovornim pojedincem. Dakle, priznaju uplitanje u formiranje vlasti te čak imamo priznanje da politički lideri njima “polažu račune”, ali, eto, “ne žele otkriti” sadržaj razgovora, iako Komšić tvrdi da traže od drugih političkih predstavnika da ne idu sa SDA. Ambasada SAD-a poručuje građanima Bosne i Hercegovine da se jesu uplitali, da se upliću i da će se uplitati u sva moguća unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, te čak i prijete legalno izabranim političkim predstavnicima u Bosni i Hercegovini.
Sjetimo se samo situacije iz 2016. godine, kada je Donald Trump pobijedio Hillary Clinton u izbornom “finišu”, te su američki mediji i javnost posumnjali na uplitanje “stranih ambasada” u izbore. Ubrzo su otkrili komunikaciju ruskog ambasadora i Trumpa, ali bez dokaza o uplitanju. Međutim, uslijedila je histerija i protjerivanje ruskog ambasadora iz SAD-a zbog “sumnje” u uplitanje iako za to nije bilo dovoljno dokaza. Dakle, SAD ne dopuštaju bilo kakav kontakt stranih ambasada u političkoj kampanji s političkim predstavnicima, pa makar komunikacija bila na nivou ugodnog prijateljskog nepolitičkog razgovora, a kamoli da neka strana ambasada priznaje da razgovara s političkim liderima i upozorava ih da “ne idu sa određenom političkom opcijom u vlast”.
Međutim “što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu”. Ova poslovica iz starine u našem slučaju mogla bi glasiti “što je dopušteno Ameru, nije dopušteno volu”.
Trivić umirila Senada Hadžifejzovića u stanju “kognitivne disonance”
Gostovanje sada već poražene kandidatkinje za Predsjednika Rs-a Jelene Trivić na FACE TV-u u emisiji “Centralni dnevnik” još jednom razotkriva kompleks niže vrijednosti prvog čovjeka ove televizije. Naime, bez obzira na njegovo dodvoričko ponašanje, Senad Hadžifejzović nije uspio dobiti Trivićkinu potvrdu o “nebitnosti nacionalizma”. Voditelj imputira Trivićki da se “građanska” opozicija u Rs-u i u Federaciji BiH mora držati zajedno, jer samo zajedno mogu pobijediti nacionalizam. Na to mu dotična odgovara da u Rs-u ne postoje građanske stranke i da “su sve stranke u Rs-u nacionalne”.
Te dalje navodi da je PDP stranka sigurno tvrđa od SNSD-a u pogledu nacionalnih pitanja i da oni nikako ne bi radili ustupke kakve čini Dodik. Osim toga, navodi kako ne želi da se povezuje s opozicionim strankama iz Federacije BiH, jer to stvara prividnu sliku da je ona miljenik Sarajeva, što, po njenom mišljenju, ima negativnu konotaciju. Zatim, počinje objašnjavati, usred Sarajeva, šta je to srpstvo, kako ju je njen djed (četnik) naučio, te da se, ako te osobine srpstva primjeni na sebi i Dodiku, ne može porediti ko je veći Srbin.
Hadžifejzović, s očitim kompleksom niže vrijednosti, nakon ovih Trivićkinih riječi zapada u stanje “kognitivne disonance” (kada neko uzdrma ono u šta smo vjerovali i mi se opiremo da to prihvatimo) i odbija prihvatiti činjenice, pa završava priču konstatacijom da PDP u svom nazivu ne posjeduje nacionalnu odrednicu. Očigledno da Senad zaboravlja da ni SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata), ni SDA (Stranka demokratske akcije), ne posjeduje u nazivu nacionalnu odrednicu, a poziva opoziciju u Rs-u da se “bori protiv nacionalizma”. Jedine tri veće stranke koje imaju nacionalnu odrednicu su SDS (Srpska demokratska stranka), koja je partner PDP-u, te HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) i HDZ 1990.
Senad Hadžifejzović konstanto pokušava Bošnjacima podvaliti četničku ideologiju kao koalicijski potencijal i neku alternativu Dodiku. Prvo je to pokušao s Draškom Stanivukovićem, koji je usred emisije zanegirao genocid te time izgubio kredibilitet kod Bošnjaka. Sada su na sceni Vukanović, koji zbog svog komedijaškog nastupa, iako je zanegirao genocid, još uživa u naklonosti jednog broja Bošnjaka, i Trivić, koju “dobri novinar” Senad Hadžifejzović nastoji predstavit kao alternativu srpskom nacionalističkom ludilu i Dodiku, a Trivićka sebe pritom predstavlja kao nerazrjeđenu varijanta srpskog nacionalizma.
No, ovakvi ispadi na FACE TV-u padaju u drugi plan jer je u međuvremenu zavladala histerija da se ovaj medijski projekt zaštiti od pokušaja cenzure “srpskog predsjednika” RAK-a. Između toga je li Hadžifejzović rekao da se Dodik “ubije” ili “umiri” za velikosrpsku politiku ima razlike baš koliko je razlika između Trivićke i vožda iz Laktaša – nebitna, zanemariva, nikakva.
Dakle, opozicija Dodika ne optužuje za velikosrpsku politiku, nego za nedosljednost slijeđenja velikosrpske politike. O kojoj se vrsti ludila radi pokazuju i “masovni” protesti u Banjoj Luci koje je organizirala takozvana opozicija, gdje zaludjela masa, koja nosi plakate za genocid presuđenih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića, skandira: “Mile, ustašo.” Riječ je o svojevrsnom takmičenju “ko je pravi Srbin”, odnosno “ko je veći četnik”, slično kao što navijači “Partizana” nazivaju navijače “Crvene Zvezde” ustašama i obratno. Opozicija u RS-u nije alternativa ludilu, ona je isto ludilo zaodjenuto u drugi krzneni kroj.
Dijaspora Kantona Sarajevo je uz SDA
Glasanje dijaspore Kantona Sarajevo i ljudi koji žive u Kantonu Sarajevu procentualno se razlikuje u pogledu izbora između SDA i NIP-a. Naime, SDA je pobjednička stranka u Kantonu Sarajevo sa “samo” 63 glasa više od NIP-a, međutim bez glasova dijaspore, NiP bi imao najviše glasova (približno 350 glasova više) u ovom kantonu. Dijaspora je glasala u procentu od 24,1 posto za SDA, dok su NiP-u dali 11,2 posto svojih glasova.
Dakle, ljudi koje je SDA navodno “otjerala iz Sarajeva”, kako govori dio medija, najviše su glasova darovali upravo Stranci demokratske akcije. Zašto je dijaspora dala dvostruko više glasova za SDA u odnosu na NiP, dok je broj glasova SDA i NiP-a kod građana koji trenutno žive u Kantonu Sarajevu skoro jednak? Možda je odgovor u tome da su Sarajlije koje žive u Sarajevu preblizu da vide očigledno i slika im je zamagljena, dok su Sarajlije koji žive van Sarajeva s puno jasnijom vizurom kao posmatrači s distance.
