Poznati albanski pisac Ismail Kadare umro je u 88. godini nakon što je hitno prevezen u bolnicu u Tirani, rekao je u ponedjeljak njegov urednik izdavačke kuće.  

Kadare se dugo spominjao kao mogući kandidat za Nobelovu nagradu za književnost.

„Albanija i Albanci izgubili su genijalnost pisma, svog duhovnog emancipatora, Balkan je izgubio pjesnika svojih mitova, Evropa i svijet izgubili su jednog od najistaknutijih predstavnika moderne književnosti“, rekao je albanski predsjednik Bajram Begaj u saopštenje koje je objavio njegov ured.

Urednik Izdavačke kuće Onufri Bujar Hudhri rekao je da je poznati autor umro u ponedjeljak ujutro. Medicinska sestra u bolnici, koja je željela da ostane anonimna jer nije bila ovlaštena da razgovara s novinarima, rekla je da je odveden u hitnu pomoć nakon što je doživio zastoj srca.

Kadare je postao međunarodno priznat nakon što je njegov roman “General mrtve vojske” objavljen 1963. godine kada je Albanijom upravljala komunistička vlada diktatora Envera Hoxhe.

On je bio i lični pisac albanskog diktatora, a u svojim djelima i istupima često je bio islamofobičan.

Kadare je pobjegao iz Albanije u Francusku u jesen 1990. godine, samo nekoliko mjeseci prije pada komunističkog režima nakon studentskih protesta. Živio je u Parizu, a nedavno se vratio u Tiranu.

General mrtve vojske bio je prvi objavljeni roman u Albaniji 1963. Godine. On mu je donio slavu, što ga je odmah učinilo jednim od rijetkih albanskih pisaca poznatih u svijetu. Kadare je prevođen na preko 45 jezika i bio je dobitnik najprestižnijih književnih nagrada (Man Booker, Princ od Asturije, Jerusalimska nagrada).

Rođen je 28. januara 1936. godine u Gjirokastëru, gradu koji se nalazi 200 kilometara od Tirane, na planinskom jugu Albanije. Njegov rodni grad u Bizantijskom periodu je bio poznat kao Argyropolis, „Srebrni grad“,  uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Kadare je to opisao u svom romanu Chronicle in Stone iz 1971. i u svom veličanstvenom autobiografskom djelu Lutka iz 2015. Kadare se u svom životu, kao i u svojim pričama, uvijek vraćao u Gjirokastër, „najnagnutiji grad u Evropi“, jedini u kojem si mogao „okačiti šešir na vrh munare“.

Gjirokastër je takođe bio rodno mjesto albanskog diktatora Envera Hodže (1908-1985). To je, naravno, bila koincidencija, ali Kadare je osjećao da ga to prečesto vraća – Hodži, diktaturi, političkoj historiji njegove zemlje. Često je bio pozivan da objasni kako je uspio da prevari ili izađe na kraj s rigidnim ateističkim režimom.

Razgovarajući sa Le Mondeom 2001. godine, nije krio da je umoran od toga što uvijek mora da se odbija od vječnih sumnji o dvosmislenosti kada ga pitaju o Albaniji.

"Gadi mi se da trošim toliko energije na pričanje o tome. U suštini, ono što me ljudi pitaju je kako sam izašao živ iz sistema? Ali mogao si biti ubijen zbog najsitnijih stvari, pa zašto sam se onda žrtvovao? Moj odgovor je: 'Nisam bio iskren sa diktatorima.' Ali da li je potrebno biti iskren prema razbojnicima i divljim životinjama?"

Njegova iskrenost se, kako je rekao, pokazala u njegovoj umjetnosti. Zaista, književnost ga je pratila od malih nogu. U dobi od 9 godina, kada je komunizam zavladao u njegovoj zemlji, već je bio "opsjednut idejom da pronađe značenje riječi". Sa 12 godina napisao je svoje prve stihove. Nakon studija na Univerzitetu umjetnosti u Tirani, poslat je u Moskvu, na Institut Maksim Gorki, koji je evocirao u Sumrak istočnih bogova, akademsku instituciju specijalizovanu za književno stvaralaštvo gdje su, u to vrijeme, svi mladi ljudi njegovog kalibra poslani kao dio "elitnih trupa socijalističkog realizma".

Kadare je bio nacionalni autoritet za sve Albance. Predsjedništvo Kosova dodjelilo je kosovsko državljanstvo Ismailu Kadareu prošle godine u augustu. Predsjednica Vjosa Osmani lično je potpisala dekret o državljanstvu za Kadarea. Osmani je istakla ogroman doprinos Ismaila Kadarea albanskoj kulturi, jeziku i tradiciji kroz njegov izuzetan književni opus.  

Pored ovog prestižnog priznanja tom prilikom Kadare je dobio i značajno priznanje, odnosno odlikovan je ordenom „Hasan Priština“. To priznanjem Predsjedništvo Kosova dodjeljuje izuzetnim pojedincima u oblasti kulture, umjetnosti i društva.