Ta je ploča Bruce Springsteena postala najprodavaniji album na svijetu 1985. godine i otvorila put superzvijezdama i političkom aktivizmu za muzičara rođenog u New Jerseyu. "Born in the USA promijenio mi je život, dao mi najveću publiku, natjerao me da više razmišljam o načinu na koji predstavljam svoju muziku i nakratko me stavio u središte pop svijeta", napisao je Bruce Springsteen u autobiografskoj knjizi Born To Run (2016).
Njegov sedmi album, objavljen 4. juna 1984. godine, postao je najprodavaniji album na svijetu slijedeće godine, u isto vrijeme kada su se tri druga američka muzičara (Michael Jackson, Madonna i Prince) borila za titulu vladara globalne popularne muzike. Taj album ne samo da je pretvorio rokera iz Freeholda u New Jerseyu u superzvijezdu, već je u sjećanje cijele generacije utisnuo sliku sa omota albuma.
Nakon iscrpljujuće turneje koja je pratila The River, sa 140 koncerata tokom 1980. i 1981. godine, postao je umoran i depresivan te je počeo posjećivati psihologa koji mu je preporučio odlazak u teretanu. Redovni treninzi s tegovima, rekao je, pomogli su mu da se uspravi. U New Yorku je snimao sa svojim pratećim The E Street Bandom i maratonske sesije proizvele su toliko materijala da su izdana dva albuma.
Prvi od njih, Nebraska (1982.), bila je praktično akustično djelo, koje se bavilo mračnim društvenim temama, a u tom istom duhu nastale su mnoge pjesme koje će kasnije činiti Born in the U.S.A., uključujući i slavnu naslovnu pjesmu. Nebraska je bio prvi album nakon kojeg Springsteen nije bio na turneji. Umjesto toga, ostao je zatvoren u studiju dvije godine. Sedmi album je bio skoro spreman, ali mu je njegov menadžer Jon Landau rekao da mu nedostaje pjesma koja bi mogla biti hit. Za nekoliko dana, izbacio je Dancing in the Dark, najuspješniji singl svoje karijere.
Njegova diskografska kuća, poučena onim što je uradio Michael Jackson sa albumo Thriller, sedam singlova sa spotovima za tada rastući i sve utjecajniji MTV, odlučila je napraviti isto. Sedam singlova (i pet videospotova) također je objavljeno s Born in the U.S.A. Prvi, Dancing in the Dark, režirao je Brian de Palma i prikazivao je samog Springsteena kako pleše s tada nepoznatom Courteney Cox. Tri slijedaća videa režirao je još jedan reditelj koji se tek počeo probijati, John Sayles.
Trebalo je još samo napraviti fotografiju za omit albuma, Učinila je to Annie Leibovitz, uslikala je Springsteena okrenutog leđima, prema američkoj zastavi. Fotografija je potakla različite teorije, jedna od njih bila je da je urinirao po zastavi. Sprinsgteen je to demantirao u intervjuu za časopis Rolling Stone, rekavši da mu je, kad je trebalo birati, fotografija stražnjice bila bolja od one lica.
Pjesma Born in the U.S.A. bila je prekretnica u Springsteenovoj karijeri iz razloga na koje nije mogao utjecati. Sve je počelo kada je republikanski kolumnista George Will prisustvovao jednom od prvih koncerata turneje i, zadivljen nastupom, u Springsteenu vidio primjer koji treba slijediti. Recenzija albuma objavljena u The New York Timesu sugerira da je Springsteen "jedan od rijetkih umjetnika koji koriste rock da izraze kontinuiranu epsku viziju ove zemlje, na individualnim društvenim korijenima i mogućnosti herojskog samostvaranja".
Will, neslužbeni savjetnik Ronalda Reagana, također je u njegovim pjesmama vidio pobornika ekonomskog protekcionizma, a tu teoriju potkrijepio je jednim detaljem: Born in the U.S.A. bio je prvi CD napravljen u Sjedinjenim Državama (obično su se proizvodili u Japanu). Doslovno, bila je to ploča rođena u SAD-u. I tu je situaciju iskoristio republikanski predsjednik, usred kampanje za reizbor, kada je tokom skupa u Bruceovoj rodnoj državi iznenadio publiku ovom rečenicom: “Budućnost Amerike počiva u hiljadu snova u vašim srcima; počiva u poruci nade u pjesmama kojima se mnogi mladi Amerikanci dive: Bruceu Springsteenu iz New Jerseyja.”
Prema Marcu Dolanu, autoru knjige Bruce Springsteen and the Promise Of Rock ‘n’ Roll, Boss je do tada bio klinac iz radničke klase koji je konstruirao društvene portrete, ali ga politički aktivizam nikada nije zanimao. Zapravo, nikad nije ni glasao. Taj ga je "incident" natjerao da se distancira od Reaganovih riječi. Postao je eksplicitniji u živim izvedbama svojih pjesama i počeo se uključivati u lokalne projekte pomoći beskućnicima ili donacijama hrane. Postupno je proširio fokus što pokazuje njegovo učestvovanje u snimanju We Are the World usred njegove turneje 1985. i projektu Human Rights Now!.
Born in U.S.A. bio je i naziv Springsteenove najambicioznije turneje. Započeo je s turnejom diljem Sjeverne Amerike između juna 1984. i februara 1985., kako je popularnost albuma rasla. Mjesec dana kasnije odletio je u Australiju i Japan. U junu 1985. stigao je u Evropu, a tog ljeta Bossmania je, može se reći, eksplodirala. Svih njegovih sedam albuma ušli su na listu bestselera u Britaniji što se nikada prije nije dogodilo niti jednom drugom izvođaču.
Nakon što je u oktobru završio turneju od 156 koncerata, bilo je savršeno vrijeme da objavi svoj prvi live album. Ali odlučio se za nešto mnogo ambicioznije, na vrhuncu tog trijumfalnog trenutka: box set od pet LP ploča koje su, pod naslovom Live/1975-85, uključivale pjesme uživo snimljene tokom tog 10-godišnjeg razdoblja. Bio je to prvi box set koji je debitirao na prvom mjestu u SAD-u i ostao je jedan od najprodavanijih live albuma svih vremena. Nakon toga je slideio lagani pad, uz nekoliko iznimaka, sve ono što je napravio nakon toga bilo je jako kritizirano i bez stare inspiracije, ponekad čak i prosječno. Danas je Springsteen, poput Stonesa, AC/DC-a ili U2, samo nostalgičan i ponekad uzbudljiv spektakl na velikom stadionu.
