Nije trebalo proći mnogo od izjave reisul-uleme Husein-efendije Kavazovića o tome kako je islamofobija u Bosni i Hercegovini, i to u većinski muslimanskim sredinama, zastupljenija nego u nekim evropskim zemljama, a da za ovakvu poprilično depresivnu konstataciju stanja u društvu dobijemo potvrdu. Čak i gore, tačnim su se pokazale i reisove primjedbe da je diskriminacija muslimana u Bosni i Hercegovini posebno izražena na primjeru privatnih lica, naročito muslimanki, čija vanjska pojava potvrđuje njihov vjerski identitet te ih tako čini lahkom i pogodnom metom.
A da bi se ovaj krug užasa zatvorio, pokazalo se da oni koji šire govor mržnje spram muslimanki, pa čak i podržavaju pozive na seksualno nasilje nad njima, nisu pripadnici nekog podzemlja i polusvijeta već profesori i općinari, osobe koje su u stalnoj komunikaciji s muslimanima i muslimankama, uhljebi koje doslovno žive od novca koji muslimani Sarajeva uplaćuju u budžet.
Ovaj put meta islamofobnih napada bila je Alma Omerović, predsjednica kantonalne organizacija “Žene SDA” Sarajevo. Prvo je Dnevni avaz problematizirao njen Facebook status u kojem je Omerović pozvala da se glasa za SDA, a zatim se taj Avazov članak iskoristio kao svojevrsna potjernica, pa se na Almu Omerović sručio orkan najbrutalnijeg govora mržnje, pa čak i otvorenih poziva na fizičko i seksualno nasilje!
Predvodnik ove hajke bio je izvjesni Irfan Međedović. Međedović, tekstilni tehničar mehaničkog smjera zaposlen u Općini Stari Grad na mjestu šefa odjeljenja za poslove zaštite, podijelio je Avazov tekst o Almi Omerović, te je najodvratnije počeo vrijeđati psujući joj roditelje i nazivajući je smećem te “pogani u celofanu”, aludirajući na njemu mahramu. Ovakav Međedovićev islamofobni govor mržnje dobio je gotovo 200 lajkova, od kojih upadaju u oči onaj profesora na Fakultetu za kriminalistiku Univerziteta u Sarajevu Gorana Kovačevića te portparola SDP-a Vedada Hajdarevića, inače sklonog šovinističkim ispadima, poput onoga kada je nazivao “kerovima” građane koji su protestirali zbog hapšenja Osmana Mehmedagića.
Postoje čak i, još uvijek nepotvrđene, informacije da su se među lajkačima ovog Međedovićevog govora mržnje našle i neke osobe iz pravosuđa, što je posebno uznemirujuća pomisao, naročito za muslimane kojima bi danas-sutra možda mogli suditi prikriveni latentni šovinisti i islamofobi.
Od Međedovićevog statusa gori su jedino bili komentari koji su prštali – od političkog radikalizma, primitivne mizoginije, najodvratnije islamofobije, brutalnog antibošnjaštva a neki su čak i pozivali na nasilje nad Almom Omerović. Tako je izvjesna Edina P. u vezi s Almom Omerović napisala sljedeće: “Pošto nemam čime da je nataknem, poslužit ću se drškom od metle.” Zastrašujuće! Ne samo da je užasno da ženska osoba poziva na seksualno nasilje spram druge žene, još strašnije je što je Edinin poziv na silovanje dobio nekoliko desetina lajkova, između ostalih i samog Međedovića, ali i spomenutog profesora Gorana Kovačevića! 
U kakvom društvu mi živimo kada jedan profesor, i to na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, te osoba koja se predstavlja kao utjecajni bosanskohercegovački stručnjak iz oblasti sigurnosti i međunarodnih odnosa u Jugoistočnoj Evropi podržava ne samo nazivanje pokrivenih muslimanki “poganima u celofanu” i najbrutalnije psovke i vrijeđanja već odobrava i pozive na njihovo silovanje “drškom od metle”?!
Kako je moguće da osoba takvih monstruoznih šovinističkih svjetonazora radi sa studentima i da ima uopće bilo kakav status i ugled u našem društvu? Kako se mogu osjećati muslimani i muslimanke, ili uopće ženske osobe, koje su prisiljene službeno komunicirati s Goranom Kovačevićem i kojima Kovačević odlučuje o akademskoj budućnosti? Šta uopće o ovome misli Rektorat Univerziteta u Sarajevu i podržava li ovakve stavove svojih uposlenika?
Potpuno je isto i s Međedovićem, koji je šef odjeljenja za poslove zaštite u zgradi Općine Stari Grad, sarajevske općine s islamijetskim pečatom u kojoj su muslimani oduvijek uvjerljiva većina. Kakvu “zaštitu” mogu očekivati uposlenici ili građani Općine od notornog islamofoba koji naziva pokrivene muslimanke “poganima u celofanu” i kojem su simpatični pozivi da se žene muslimanke siluju “drškom od metle”? Šta o ovome uopće misli načelnik Općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić? Da li su to okruženje i klima koju je kreirao u Općini kojom upravlja već toliko godina? Šta o takvoj kadrovskoj politici misle muslimani Starog Grada koji svojim novcem pune općinski budžet? Zar da se njihovim novcem finansira šovinizam protiv njih samih?!
Nažalost, ovaj skandal svjedoči da je ekstremna islamofobija ne samo prisutna već i društveno prihvatljiva u Sarajevu. Štaviše, islamofobni šovinizam tumači se slobodom govora, dok se politički radikalizam, gdje je prihvatljivo pozivati i na silovanje žena ako su one članice SDA, konstantno potpiruje od članova i simpatizera stranaka koje trenutno vladaju Sarajevom.
Ova selektivna islamofobija ima čak i prešutnu podršku dijela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini koji strastveno brani svoje pulene od legitimnih kritika dok proračunato šute na najstrašniji govor mržnje spram pripadnika političkih opcija koje ne simpatiziraju. Samim tim šute i šutjet će i svi oni koji su nakačeni na međunarodne sponzorske jasle, sva ta udruženja novinara, žena, feministkinja, svi ti ljudskopravaši, otvoreni centri i umrežitelji mira. Mi ih pozivamo da pokažu da nisu licemjeri i da se oglase barem ovaj put. Dokažite nam da se varamo.
U međuvremenu bi trebalo razmisliti o pokretanju neke verzije #metoo i BLM (Bosniak Lives Matter) pokreta kojim bi se raskrinkavali nositelji islamofobije i antibošnjačkog šovinizma, problematizirali dvostruki društveni standardi te raskrinkavala supremacija privilegirane klase koja širi govor mržnje spram muslimanske većine dok istovremeno parazitira na njoj.
