Postoji velika razlika između Sokratovog stava “Znam da ništa ne znam” i Fortinog “ne znam”. Poznata krilatica najpoznatijeg filozofa svih vremena predstavlja dijaloško polazište. Time Sokrat spušta vlastiti ego (koji tvrdi JA ZNAM – ljudi su skloni egoizmu), te pošteno pristupa dijalogu i zajedno sa sagovornikom, putem logike, dolazi do istine koja je cilj, a nije svrha dijaloga da dokazujemo ko je u pravu, a ko ne (što predstavlja trik EGA). U sokratovskom smislu “Znam da ništa ne znam” nije mišljeno bukvalno, nego predstavlja metodološko polazište razgovora s drugim ljudima. Na kraju krajeva, u Ateni kazna za kršenje zakona je bila 2 puta (dupla) ukoliko onaj ko prekrši zakon kaže: “Nisam znao.” Razlog tome jeste što se nužno trebalo poznavati zakone polisa (države/grada), a onaj koji ne poznaje ne samo da je kriv nego ima duplu krivicu, što je prekršio zakon i što nije znao. To se odnosilo na sve građane, a da politički predstavnik (poput vladara) to ne zna, bilo je u domenu svjetskog čuda.

Premijer KS Edin Forto daleko je od bilo kojeg ideala, a njegovo stalno ponavljanje “ne znam”, koje on svrstava pod skromnost i pohvalnu osobinu, ipak jeste suštinsko različito “ne znam” od Sokratovog. Brojni su primjeri kada se on hvali vlastitim neznanjem osnovnih zakona i demokratskih principa države u kojoj obnaša poziciju kantonalnog premijera. Forto za neustavnost spajanja i razdvajanja ministarstava Vlade KS, na koje je upozoravao Klub zastupnika SDA, hladno, kao premijer i prvi čovjek Vlade KS kaže: “Ne znam da li je neustavno...” Tim gore jer je Ustavni sud već donio odluku o neustavnosti koju on ne poštuje, a i dalje govori “ne znam”, dok neustavna ministarstva nastavljaju djelovati kao da su ustavna. Sramotno je da se premijer Vlade KS otvoreno hvali neznanjem Ustava, a pored toga, nakon donesene odluke Ustavnog suda i dalje “polaže nade” u vlastito neznanje, iako oni koji znaju (Ustavni sud) govore suprotno.

Dalje, imamo slučaj na dan “Parade ponosa” i sramnog “umjetničkog performansa” kada na pitanje novinarke za dozvoljavanje “umjetničkog performansa (čitaj satanističkog rituala)” premijer Forto, također, odgovara da nije znao sadržaj “umjetničkog performansa”; da nije znao ni kako je prekinut “umjetnički performans”; da “nije gledao” snimak kantonalnog zastupnika Harisa Zahiragića, da “nije znao” ko je zaustavio performans (kaže: “valjda je policija”). Dalje, u istoj emisiji novinarka ga pita vezano za Konakovićev i Delićev komentar na paradu, Forto odgovara da “nije u toku”, kao što “nije vidio” Delićevo oglašavanje sa službene stranice Ministarstva privrede KS. Dakle, prema svemu sudeći, imamo premijera koji “ništa ne zna”, a otvoreno se hvali time.

Premijer koji ne poznaje zakon, premijer koji ne prati politička događanja, premijer koji ne odgovara za rad svoje vlade, premijer kojeg niko ništa ne obavještava, a on smatra da je, ipak, on najbolji premijer i pravo osvježenje na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Ukratko, imamo posla s “neznalicom” koja niti bilo šta zna, niti je spremna da uči, a spustiti vlastiti ego i biti spreman da nauči nešto jeste osnov Sokratova stava “Znam da ništa ne znam”, jer onaj ko smatra da je “najbolji” (kao što je prisutna samodeifikacija Vlade KS – prehrabri, prepošteni...) nema potrebe da uči.

Također, gostovanje njegovog koalicionog partnera Nikšića, kada je rekao da SDP nije znao da će MUP RS-a zloupotrijebiti novi Zakon o prebivalištu, govori u prilog tome da Forto nije sam u klubu “ne znam”, nego da je to “Trojkina” taktika za izbjegavanje krivice (odgovornosti). Šefik Džaferović i SDA zastupnici nisu glasali za taj zakon, a Denis Bećirović jeste. Onda Nikšić kaže: “Nismo znali da će zakon biti zloupotrijebljen”, a očigledno da je neko znao, koga nisu slušali i ko je upozoravao da se to može dogoditi. Možda postavljamo prevelik zahtjev pred “Trojku”, da priznaju da “neko iz SDA” zna bolje od njih. Osim toga, imamo slučaj kada isto tako Konaković kaže da nije “znao” da se navedeni zakon o oporezivanju kladionica može upotrijebiti protiv drugih privrednika i da su otvorili time “Pandorinu kutiju”, a to je razlog zašto Klub zastupnika SDA nije glasao za isti zakon.

Naime, problem je u tome što se “Trojka” (evo primjera lidera SDP-a, NS-a i NiP-a) otvoreno hvali neznanjem, i to neznanjem o zakonskim regulativama države u kojoj žive. Kako god, nije problem ne znati kada si spreman da učiš, ali ovdje vidimo prebacivanje odgovornosti za svoje “grijehove” na druge, te se time pokazuje da će se ovaj “cirkus/predstava neznanja” nastaviti. Onaj koji suštinski priznaje da ne zna nastojat će promijeniti to, a ne raditi isto, a govoriti “ne znamo”.

Immanuel Kant u svom eseju Šta je prosvjetiteljstvo? kaže da kod ljudi nije problem u nedostatku razuma, nego u nedostatku hrabrosti da se služe vlastitim razumom i tako preuzmu odgovornost za svoja djela. On kaže da je krilatica Sapere aude!  (usudi se znati!) lozinka prosvjetiteljstva, te da ljudi nemaju hrabrost da se usude misliti i preuzeti odgovornost za svoja djela. Kant za ljude koji se boje misliti kaže da se nalaze u stanju “samoiskrivljene nezrelosti”, a razlog tome jeste strah od odgovornosti, jer lakše je kada neko drugi misli za nas, te time amnestira nas od bilo kakve odgovornosti.

Hoće li Vlada KS, a u prvom redu premijer Vlade KS Edin Forto, izaći iz “samoiskrivljene nezrelosti” i preuzeti odgovornost za vlastito neznanje i djela,  ostaje da se vidi, ali niko to za njega ne može uraditi. Kada bi preuzeo odgovornost za svoja djela, uvidio bi da je dovoljna neustavnost ministarstva koju je on odobrio da podnese ostavku na poziciju premijera Vlade KS, a njegovo “ne znam” ostaje zapisano kao svojevrsni bezobrazluk kojim nam želi poručiti – ne znam Ustav, ali nam ne možete ništa, jer mi ćemo nastaviti po svom. To je definicija čovjeka koji je protivan Sokratovom stavu “Znam da ništa ne znam”, koji ne proističe iz bahatosti (egoizma) kao kod Forte, nego skromnosti i pobožnosti. Dakle, Forto putem “ne znam” taktički izbjegava krivicu u “očima javnosti”, te s time svjesno manipulira, a ustvari on “misli da zna sve”, jer njegova djela i ponašanje govori da imamo “posla” s egoistom.